Dodir

Sreli smo se tada
tog suncanog dana,
i samo dotakli,
u trenutku neznom
blago se pogledali,
putem svojim
zatim nastavili.


Taj dodir kratak,
kao vetrica dasak,
kroz telo mi prodje
kao uragan pravi,
i srce moje, vise se
ne oporavi.

U tom dodiru malom
bilo je svega,
jezera dubokih,
mora uzburkanih,
i vatrometa strasti
nikad ne izrecenih

Jedan dodir slucajan
taj dan mi ulepsa,
osecaj mi da trajan,
da spaja nas neka
neraskidiva veza,
satkana neznim
nevidljivim nitima.

Taj dodir blagi
sto doziveh tada,
napuni mi jedra
nadama novim,
da ipak taj dodir,
nije bio slucajan.
 

Back
Top