
Grebem noktima,skidam blato...
Skliznula sam, došla do dna.
A onda po ramenu osetih dodir,
Dodir neostvarivog sna...
Trgoh se! Zgrabih te niti!
Ne dam da mi pobegne san,
Uzaludna nada se rađa da
Uskoro će mi svanuti dan...
Kaljuža me i dalje guta,
Ipak, puna nade sam sva...
Udišem blagoslovjen miris
Daška neostvarivog sna.
A onda se odjednom ugasi
U meni svaki lep osećaj znan...
Odlepršala je nedužna varka,
Ode od mene neostvarivi san...
Autor: Valeria