
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
DOBRO VEČE...
Kad dan kaže “dobro veče”
I poželi malo predaha
Između uzdaha
Pa klizeći damari umor teraju
Dok sve velove dana ne poskidaju.
U tebe obučena
Pred sobom svučena
Zvonim k’o čigra dodirom gonjena.
Iz svih naših bespuća ati jurnu.
U život vraća topot njihovih damara,
Topot što jedan drugi sustiže,
Prepliće se i novi nastaje
Dok odmor se slatko ne umori.
PS Dobro veče blogeri......i laku noć

