DOBRO MI DOSLA JESENI

10630_1654122866_jesen7.jpg



DOBRO MI DOŠLA, JESENI!


Na moje prozore,
mrzovoljno se naslanja mrak.

Okružena ćutanjem
posmatram lišce,
koje se povija na drvetu.
Uzdah se ote;
Dobro mi došla, jeseni!

Prisećam se te večeri,
naših ustreptalih pogleda
i muzike,
koja još svira u mojim grudima...

On se igra svakoga dana
sa mojim mislima.
Pokušavam da verujem
u srećan završetak.

Osluškujem vetar,
izmedju nas - praznina!
Plašim se samoće!
Daljine, puste bile
ne mogu usne da mu dodirnem.

Zamračiće mesec,
odsjaj u mojim očima,
- što gledaju beskrajnom čežnjom .
A on čeka i ruke širi....

Kad bi mogla, učinila bih sve,
- što ljubav čini sa srećnima!

Lepa Simić



8b6f6a1e0991d817d4169f8ccee47735.gif
 
U POZNU JESEN

Čuj kako vetar kroz puste poljane naše
I guste slojeve magle vlažni valja do...
Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom
Mutno je nebo svo

Frkće okiso konjić i žurno u selo grabi
I već pred sobom vidim ubogi i stari dom;
Na pragu starica stoji i mokru živinu vabi,
I s repom kosmatim svojim ogroman zeljov s njom-

A vetar sumorno zviždi kroz crna i pusta polja
I guste slojeve magle u vlažni valja do...
S krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom
Mutno je nebo svo

Vojislav Ilić
19007_1843690603_jesen.jpg
 
Jesen nekako i volim i ne volim. Ne volim je zbog toga što donosi mi promenu zdravlja ...uzima mi snagu..odlazi moja moć u sivo nebo i teške oblake..ali to dodje i prodje baš kao i jesen. A opet, volim je tako berićetnu i snenu....nekad tromu i kišovitu a nekad nasmejanu. U svim svojim bojama izgleda.......kao kraljica ...nekako dostojanstvena, gorda i plahovita. Kao da kaže "podanici moji sad se smejte....evo vam malo miholjskog sunca i šuškavog šarenog lišća pod dečijim nogama....sa zvonkim smehom detinjim napunite duše, jer pune će vam duše trebati....a sada, plačite sa kišama ovim teškim i tamom što donosi je hladna i vlažna jesenja noć".
Pa....više je izgleda volim nego što je ne volim. Zapravo volim tu njenu snagu.....promenjljivu plahost kojom gospodari nama.
 
LJILJA MMM;bt113012:
Jesen nekako i volim i ne volim. Ne volim je zbog toga što donosi mi promenu zdravlja ...uzima mi snagu..odlazi moja moć u sivo nebo i teške oblake..ali to dodje i prodje baš kao i jesen. A opet, volim je tako berićetnu i snenu....nekad tromu i kišovitu a nekad nasmejanu. U svim svojim bojama izgleda.......kao kraljica ...nekako dostojanstvena, gorda i plahovita. Kao da kaže "podanici moji sad se smejte....evo vam malo miholjskog sunca i šuškavog šarenog lišća pod dečijim nogama....sa zvonkim smehom detinjim napunite duše, jer pune će vam duše trebati....a sada, plačite sa kišama ovim teškim i tamom što donosi je hladna i vlažna jesenja noć".
Pa....više je izgleda volim nego što je ne volim. Zapravo volim tu njenu snagu.....promenjljivu plahost kojom gospodari nama.

Jeste Ljiljo...ipak...:)

jesen je moje godišnje doba.
pomalo šareno,pomalo skriveno u sivoj magli ili nedorečeno. ali uvek bajkovito. ostavlja prostor srcu i mislima da potraže ono što im u nekom trenutku najviše prija.:heart::cmok2:
 

Back
Top