
DOBRO MI DOŠLA, JESENI!
Na moje prozore,
mrzovoljno se naslanja mrak.
Okružena ćutanjem
posmatram lišce,
koje se povija na drvetu.
Uzdah se ote;
Dobro mi došla, jeseni!
Prisećam se te večeri,
naših ustreptalih pogleda
i muzike,
koja još svira u mojim grudima...
On se igra svakoga dana
sa mojim mislima.
Pokušavam da verujem
u srećan završetak.
Osluškujem vetar,
izmedju nas - praznina!
Plašim se samoće!
Daljine, puste bile
ne mogu usne da mu dodirnem.
Zamračiće mesec,
odsjaj u mojim očima,
- što gledaju beskrajnom čežnjom .
A on čeka i ruke širi....
Kad bi mogla, učinila bih sve,
- što ljubav čini sa srećnima!
Lepa Simić
