Emerson: „Sa svakom stvari koju si propustio, nešto si dobio. Sa svakom stvari koju si dobio nešto si izgubio."
Emerson: "Svet izgleda kao matematička jednačina, ma kako da je okreneš uvek se balansira. Svaka tajna se iskaže, svaki zločin se kazni, svaka vrlina nagradi, svaka nepravda otkloni u tišini sigurnosti."
***
Ako nisi nikome neprijatelj ne znači da ga nemaš i da ne postoje ljudi koji imaju neprijateljsko osećanje prema tebi. To ne treba stvarati nelagodnost i zabrinutost. Niko bolje ne iskušava od neprijatelja. Reakcije na provokacije najefikasnije pokažu stvarni duhovni razvoj i slabosti koje treba prevazići.
Iz niskih nagona i strasti proističu iracionalne misli zaslepljene mržnjom. Kada je neko svestan toga nije iznenađen i razočaran podlošću i besomučnim napadima. Shvata da nasrtljivac ne može više dati iz osećanja kojima je dopustio da prevladaju. U izvesnom smislu ga i žali, jer zna da se iza nedostojnih aktivnosti skriva potisnuti, zapostavljeni smisao i lepota koja nema šansu da dođe do izražaja.
Kao što se od kokoške ne očekuje da se ponaša kao labud tako se ni od ljudi zarobljenih niskim strastima ne može očekivati velikodušnost i plemenitost. To saznanje pomogne da se zauzme svesniji, neutralniji stav prema provokacijama, da se ne uzvraća istom merom, već da se udalji i zaštiti.
Krajnje suprotnosti prilikom susreta prouzrokuju burnu reakciju. Da bi se to izbeglo potrebno je umiriti strasti. Zlo nasrće na dobro jer ga vidi kao suprotnost koja mu stoji na putu; rivala koji izaziva nemir. Zato i nastoji da ga uništi. Ali, od nerazumnosti se ne može više ni očekivati. Medjutim, ni dobro koje se sveti i besno nasrće na zlo nema potpun uvid, već ostaje u reaktivnom, rivalskom odnosu sa zlom.
Zlo se neće umanjiti agresivnim nasrtanjem dobra. Naprotiv, stvoriće se još gori nesklad. Dobro, koje je ograničeno vlastitim zakonitostima, nije u stanju da shvati drugačije. Ako se ostaje samo u jednoj polarnosti nema se uvid u celinu, a time ni u znanje za postizanje mira i sklada na višem nivou. Tek kada se izdigne iznad polarnosti dobra može se shvatiti uzrok zla ili dobiti sveobuhvatnije razumevanje i jasnije instrukcije šta treba činiti.
Istinska moralnost, kao najviši stepen razumevanja, ima uvid u otudjeno, ograničeno razumevanje. Ne ostaje u antagonizmu, već je fleksibilna i spremna na kompromis. To ne znači da prihvata i odobrava zlo. Mere se moraju preduzeti, ali ne takve koje povećavaju tenziju i nasilje stvarajući još goru destrukciju.
Gde je moguće nešto učiniti na moralan način, učini se. Gde nije pronadje se mir u onome što jeste. Polarnost je sastavni deo života i razvoja u ovoj dimenziji. Božije tajne su skrivene i nedokučive. Kao što ruža ima svoje vreme otvaranja tako ga imaju i ljudi. Ne otvaramo se svi u isto vreme ka višoj spoznaji.
Samo arogantan čovek nastoji kontrolisati okolinu, nametati svoju volju i prisiljavati druge da se ponašaju kao on. Svako ima pravo na svoje mišljenje i individualnost. S tim da poštuje i uvažava prava i dostojanstvo drugih. Bilo bi idealno da se svi pridržavaju toga. Ima ljudi kojima je ljubav i savest strana. Koji su u potpunoj dominaciji nižih strasti. Zato i čine greh, nasilje i zločine, odnosno svesno povredjuju druge da bi ostvarili sebični interes. Nekima je um toliko bolestan da to čine iz zabave i zadovoljstva.
Na sreću, takvi su redji. Većina, ipak, oseća ljubav, rukovodi se savešću i ne čini greh. Medjutim, svi pravimo greške. Greške su sastavni deo učenja i razvoja. Privremeno skrenu s puta, ali i pomognu. Kroz njih otkrijemo neku zabludu u mišljenju koje do tada nismo bili svesni, pa se pruža mogućnost da je ispravimo. Ako se to ne učini greška postaje gora.
Emerson: "Svet izgleda kao matematička jednačina, ma kako da je okreneš uvek se balansira. Svaka tajna se iskaže, svaki zločin se kazni, svaka vrlina nagradi, svaka nepravda otkloni u tišini sigurnosti."
***
Ako nisi nikome neprijatelj ne znači da ga nemaš i da ne postoje ljudi koji imaju neprijateljsko osećanje prema tebi. To ne treba stvarati nelagodnost i zabrinutost. Niko bolje ne iskušava od neprijatelja. Reakcije na provokacije najefikasnije pokažu stvarni duhovni razvoj i slabosti koje treba prevazići.
Iz niskih nagona i strasti proističu iracionalne misli zaslepljene mržnjom. Kada je neko svestan toga nije iznenađen i razočaran podlošću i besomučnim napadima. Shvata da nasrtljivac ne može više dati iz osećanja kojima je dopustio da prevladaju. U izvesnom smislu ga i žali, jer zna da se iza nedostojnih aktivnosti skriva potisnuti, zapostavljeni smisao i lepota koja nema šansu da dođe do izražaja.
Kao što se od kokoške ne očekuje da se ponaša kao labud tako se ni od ljudi zarobljenih niskim strastima ne može očekivati velikodušnost i plemenitost. To saznanje pomogne da se zauzme svesniji, neutralniji stav prema provokacijama, da se ne uzvraća istom merom, već da se udalji i zaštiti.
Krajnje suprotnosti prilikom susreta prouzrokuju burnu reakciju. Da bi se to izbeglo potrebno je umiriti strasti. Zlo nasrće na dobro jer ga vidi kao suprotnost koja mu stoji na putu; rivala koji izaziva nemir. Zato i nastoji da ga uništi. Ali, od nerazumnosti se ne može više ni očekivati. Medjutim, ni dobro koje se sveti i besno nasrće na zlo nema potpun uvid, već ostaje u reaktivnom, rivalskom odnosu sa zlom.
Zlo se neće umanjiti agresivnim nasrtanjem dobra. Naprotiv, stvoriće se još gori nesklad. Dobro, koje je ograničeno vlastitim zakonitostima, nije u stanju da shvati drugačije. Ako se ostaje samo u jednoj polarnosti nema se uvid u celinu, a time ni u znanje za postizanje mira i sklada na višem nivou. Tek kada se izdigne iznad polarnosti dobra može se shvatiti uzrok zla ili dobiti sveobuhvatnije razumevanje i jasnije instrukcije šta treba činiti.
Istinska moralnost, kao najviši stepen razumevanja, ima uvid u otudjeno, ograničeno razumevanje. Ne ostaje u antagonizmu, već je fleksibilna i spremna na kompromis. To ne znači da prihvata i odobrava zlo. Mere se moraju preduzeti, ali ne takve koje povećavaju tenziju i nasilje stvarajući još goru destrukciju.
Gde je moguće nešto učiniti na moralan način, učini se. Gde nije pronadje se mir u onome što jeste. Polarnost je sastavni deo života i razvoja u ovoj dimenziji. Božije tajne su skrivene i nedokučive. Kao što ruža ima svoje vreme otvaranja tako ga imaju i ljudi. Ne otvaramo se svi u isto vreme ka višoj spoznaji.
Samo arogantan čovek nastoji kontrolisati okolinu, nametati svoju volju i prisiljavati druge da se ponašaju kao on. Svako ima pravo na svoje mišljenje i individualnost. S tim da poštuje i uvažava prava i dostojanstvo drugih. Bilo bi idealno da se svi pridržavaju toga. Ima ljudi kojima je ljubav i savest strana. Koji su u potpunoj dominaciji nižih strasti. Zato i čine greh, nasilje i zločine, odnosno svesno povredjuju druge da bi ostvarili sebični interes. Nekima je um toliko bolestan da to čine iz zabave i zadovoljstva.
Na sreću, takvi su redji. Većina, ipak, oseća ljubav, rukovodi se savešću i ne čini greh. Medjutim, svi pravimo greške. Greške su sastavni deo učenja i razvoja. Privremeno skrenu s puta, ali i pomognu. Kroz njih otkrijemo neku zabludu u mišljenju koje do tada nismo bili svesni, pa se pruža mogućnost da je ispravimo. Ako se to ne učini greška postaje gora.