Добар текст за родитеље

електрика

Zaslužan član
Poruka
123.191
Mihail Labkovski, popularni ruski psiholog, poručuje roditeljima kako izabrati školu, treba li raspravljati s učiteljima i u kom trenutku dete stvarno treba ostaviti na miru.

Ako ne želite da dozvolite da škola slomi vaše dete, ovih 12 saveta će vam biti od velike pomoći.



1. Pre škole decu ne treba opterećivati. Do 6-7 godina mozak deteta fiziološki nije spreman da prima veliki obim informacija. Vi ćete izgubiti novac, a dete – detinjstvo.

2. Nemojte za đaka prvaka tražiti "jaku školu". U nižim razredima za dete je najvažnije da postigne psihološki komfor. Zato odaberite normalnu školu, blizu kuće. Dete neće trošiti vreme i snagu na odlazak i povratak, i lakše će mu biti da gradi odnose sa drugarima iz odeljenja ako žive u komšiluku.

3. Prva učiteljica ne treba da bude stroga nego dobra. Potrebna vam je adekvatna učiteljica koja voli decu i radi u školi jer voli taj posao. Zato idite u proleće u obližnju školu i raspitajte se kod roditelja četvrtaka.

4. Škola je odgovornost vašeg deteta a ne vaša. Možete uzeti odmor prve dve nedelje na početku prvog razreda, a onda se dogovorite s detetom: "Mene tvoja škola ne uznemirava, a ja neću uznemiravati tebe."

5. Prestanite da zapitkujete šta je bilo na svakom času i da preterano reagujete na ocene. Neka tema škole postane tabu. Ako dete želi da razgovara o školi, razgovarajte; ako ne želi – ne treba mu kleštima izvlačiti reči iz usta.

6. Domaći ne treba raditi s detetom, školsku torbu mu ne treba spremati, da li je nešto zaboravilo, ne treba vi da vodite računa. Mislite malo na sebe – to dete trebalo bi da vas pripazi u starosti. A ako vi sve radite umesto njega, to u budućnosti neće biti mali problem.

7. Naravno da svom detetu možete pomoći. Ali dete prv treba da pita: „Mama, ja ovo ne razumem?“ A ne da vi malo-malo pa prilazite i pitate da li je sve u redu. Ako dete ne pita ništa, znači da je sve u redu.

8. Ako učitelj ne voli vaše dete, problem se mora rešavati. Probajte da prvo razgovarate s učiteljem, zatim s direktorom, ako nema vajde – idite dalje. Možete ga prebaciti u drugo odeljenje pa čak i školu. Ni u kom slučaju dete ne treba ostavljati u stanju dugog permanentnog stresa.

Pogledajte prilog 429820

9. Pubertet je najteži period u životu vašeg deteta. Počinje između 12. i 14. i traje do 15-16. godine. To je vreme složenih psihičkih i fizičkim izmena. Upravo u to doba deca polažu prijemne ispite. Dete može lošije učiti, od odlikaša postati trojkaš. Ako ne želite konflikte i teže probleme, uključujući i pokušaje samoubistva – ostavite dete na miru. Vaš zadatak je da to vreme prođe što mirnije i što brže da bi se košmar završio.

10. Ne treba dolaziti u otvoren konflikt sa školom – vrlo verovatno ćete izgubiti bitku. Kada vas pozovu na razgovor i budu pričali o jakoj školi, složenom programu i potrebi da se pozabavite detetom – ne suprotstavljajte se. I nastavite da radite po svome.

11. Nije neophodno specijalno razvijati detetove talente ako to dete ne želi. Talenat treba da pruža radost, a ne da se iskorišćava. Ne treba se naprezati, tražiti pedagoge ne bi li neko dao odgovor na pitanje „šta čuči u njemu?“ Najćešće ne čuči ništa posebno i u tome nema ničeg tragičnog.

12. Najvažnije je da naučite da svoje dete prihvatate ne očekujući od njega ništa. Nije važno kako uči, volite ga onakvo kakvo jeste i šta god da radi. Da, kad imadne 15, biće teže nego kad mu je bilo pet. Dete ne treba da u vama izaziva nekakvo odbijanje. Ali da bi bilo tako, treba prvo da zavolite sebe.



http://www.kurir.rs/zabava/zena/rod...usajte-savete-ruskog-psihologa-clanak-2699491
 
Poslednja izmena od moderatora:
Stavka 1. nema veze sa vezom! Opste je poznata stvar u psihologiji, da dete do 5.-6. godine moze da primi enormne kolicine informacija, da centar za ucenje jezika i pamcenje reci u mozgu radi najbrze i najbolje upravo u tom periodu zivota, itd, itd....
Dalje ne moram ni da citam :roll:

Аутор је желео да каже да не треба унапред притискати дете.
 
"Naravno da svom detetu možete pomoći. Ali dete prv treba da pita: „Mama, ja ovo ne razumem?“ A ne da vi malo-malo pa prilazite i pitate da li je sve u redu. Ako dete ne pita ništa, znači da je sve u redu." - ni sa ovim se ne slazem.

Jako je cest slucaj da dete nece postaviti pitanje, jer ga je sramota da ne zna i ne razume to. Zato roditelj mora da prati (ne da se namece, ali da diskretno prati) kako dete resava zadatke, i da priskoci u pomoc ako zatreba.
Malo je ovaj lik iskljuciv u ovom tekstu, i ide iz krajnjosti u krajnjost sa predlozima....ne svidja mi se iskljuciv pristup....
 
Kada bi tacku pd broj 11 roditelji shvatili kako treba, nasa struka bi ostala bez posla :lol:

Nisu losi saveti, o nekima se da diskutovati, ali treba imati u vidu da je u pitanju ruska pedagogija (ovde je rec i o pedagogiji, a ne samo psihologiji iako je autor psiholog) i oni neki put umeju da budu krutih stavova.

Mada kapiram da je ovo izvuceno iz nekog njegovo rada/intervjua, tako mi lici.
 
Што су више напољу, то су мање прикопчана на геџете.

- - - - - - - - - -



Због чега се убацујеш на тако ружан начин?

Nije bez razloga...

Neki roditelji se slepaju uz decu, a nista ne nauce....Koriste ih za socijalni status ili komunikaciju...Ne kazem ti da to radis.
Neki nesto nauce jer su deca ustvari prva osoba do kojih im je ustvari stalo....
Svi ostali su sluge....

I da ne nabrajam razne detalje zasto deca nekad pomognu roditeljima da budu zreliji...
Nije ovo tema za to...
A tekst nije los.

- - - - - - - - - -

Kada bi tacku pd broj 11 roditelji shvatili kako treba, nasa struka bi ostala bez posla :lol:

Nisu losi saveti, o nekima se da diskutovati, ali treba imati u vidu da je u pitanju ruska pedagogija (ovde je rec i o pedagogiji, a ne samo psihologiji iako je autor psiholog) i oni neki put umeju da budu krutih stavova.

Mada kapiram da je ovo izvuceno iz nekog njegovo rada/intervjua, tako mi lici.

Ja volim rusku razvojnu pedagogiju i psihologiju, i ne vidim je kao bezosecajnu vec doslednu i to sto ti zoves kruto, ustvari je nepodilazenje licnim exit strategijama...

Mozda ima uticaj i to sto sam u praksi video koliko je dobra i korisna primena principa te pedagogije (iako u eksperimentalnim uslovima, i nigde zvanicno objavljeno).
Da znaju roditelji koliko se to dobro moze napraviti, ubijali bi da im se dete skoluje na takav nacin...I nije slican privatnim skolama na zapadu...koje su usmerene na rezultate i prestiz i sinergiju, a ne na razvojnu pedagogiju...
 
Stavka 1. nema veze sa vezom! Opste je poznata stvar u psihologiji, da dete do 5.-6. godine moze da primi enormne kolicine informacija, da centar za ucenje jezika i pamcenje reci u mozgu radi najbrze i najbolje upravo u tom periodu zivota, itd, itd....
Dalje ne moram ni da citam :roll:

Verovatno se orva stavka odnosi na to
da roditelji teraju da npr mlađe dete od 5 god. uči gradivo prvog razreda sa starijim detetom,
da bi mu bilo lakše, kad pođe u 1. razre jel
a dete od 5 god. realno nije spremno za to, bar ne u većini slučajeva.
 
Све до тачке 9. као да сам ја писала.

И примећујем да сам један од ретких таквих родитеља, а то примећује и дете.

Често коментарише колико су њени другари ангажовани, па немају времена за дружење (спорт, енглески, музичка, хип-хоп, бла,бла,бла, па како да једно дете од непуних 10 година издржи све то, постигне и да учи, и да се игра??? Углавном деца из њеног одељења имају најмање 2 ваннаставне активности, драма...).

Е, сад, до тачке 9. још нисмо стигли, јавићу за две-три године.
 
Све до тачке 9. као да сам ја писала.

И примећујем да сам један од ретких таквих родитеља, а то примећује и дете.

Често коментарише колико су њени другари ангажовани, па немају времена за дружење (спорт, енглески, музичка, хип-хоп, бла,бла,бла, па како да једно дете од непуних 10 година издржи све то, постигне и да учи, и да се игра??? Углавном деца из њеног одељења имају најмање 2 ваннаставне активности, драма...).

Е, сад, до тачке 9. још нисмо стигли, јавићу за две-три године.
I ja se od A do Š slažem sa tekstom i isto razmišljam i ponašam se. Tako su moji roditelji radili sa mnom i mojim bratom.
Jedino se puberteta bojim, do njega još nismo stigli, ali se opasno približava.
Hvata me panika i ne mogu sebe da prepoznam jer sam u biti razumna i staložena osoba.
Doduše, videćemo kako ću se nositi sa situacijama kada se dese, za sada sam na oprezu.
 
Неко је рекао - шта ако дете ћути и не пријављује да нешто не капира.

Има и тога, није све црно-бело. Неко ћути јер нема проблем а неко јер га има.

У сваком случају мораш проверавати, било код учитеља, било да га/ја запиткујеш да ли је све ок.
 
Сад размишљам како сам несмотрена била што се нисам унапред о учитељицама распитивала те сам ћерку у канџе једне идиоткиње дала.

...i ja stariju cerku, sa mladjom sam imala vise srece, ali je i ona sama bila veci borac za svoje mesto u tom razredu i za svaki minus ulazila u raspravu sa uciteljicom
zasto joj ga je dala ako nema ni jedne greske...i dan danas je takva, ne pravda se ne trpi na nju se reaguje odmah...njoj nisam trebala ja da je stitim od nepravedne
uciteljice...a starijoj jesam samo se ona nije zalila do skoro kraja 3 razreda...

...pravimo greske iz neznanja a ne iz nemara...a malo ko se upustao u to da nam objasni sta je najbolje uraditi za svoje dete tad....nekad se smatralo da je dobar
ucitelj samo onaj ko je strog i kod koga deca ne smeju da mrdnu na casu sto je strasna greska.....
 
...i ja stariju cerku, sa mladjom sam imala vise srece, ali je i ona sama bila veci borac za svoje mesto u tom razredu i za svaki minus ulazila u raspravu sa uciteljicom
zasto joj ga je dala ako nema ni jedne greske...i dan danas je takva, ne pravda se ne trpi na nju se reaguje odmah...njoj nisam trebala ja da je stitim od nepravedne
uciteljice...a starijoj jesam samo se ona nije zalila do skoro kraja 3 razreda...

...pravimo greske iz neznanja a ne iz nemara...a malo ko se upustao u to da nam objasni sta je najbolje uraditi za svoje dete tad....nekad se smatralo da je dobar
ucitelj samo onaj ko je strog i kod koga deca ne smeju da mrdnu na casu sto je strasna greska.....


Да, правимо грешке мислећи да су сви мање-више исти и да нема потребе за провером (мислим на учитеље).

За неку децу то и није важно али за ону осетљивију и незрелију свакако јесте.
 
Да, правимо грешке мислећи да су сви мање-више исти и да нема потребе за провером (мислим на учитеље).

За неку децу то и није важно али за ону осетљивију и незрелију свакако јесте.

...da...ovoj mojoj je bilo vazno da je uciteljica voli i da je uvazava kao osobu, ali se dugo nije zalila...a ja nisam pravila pitanje zbog ocena sve dok
nismo dosli do nekog pismenog sastava.....a onda sam pukla, i onda mi se ono moje tad malo dete bas zalilo na nju...od tad smo imale obe
drugaciji stav prema njoj i jedva cekale da je se resimo....posle je sve islo mnogo lakse.....
 
Неко је рекао - шта ако дете ћути и не пријављује да нешто не капира.

Има и тога, није све црно-бело. Неко ћути јер нема проблем а неко јер га има.

У сваком случају мораш проверавати, било код учитеља, било да га/ја запиткујеш да ли је све ок.

I treba napraviti razliku izmedju "ne zapitkuje" i "cuti jer se povuklo u sebe". Treba vise pratiti promene u ponasanju nego ponasanje samo po sebi.
 

Back
Top