Izašao je iz frizerskog salona svježe ošišan. Nova fruzura davala mu je
mladalački izgled iako je njegova smeđa kosa bila prošarana ponekom
sijedom. Na njemu je bilo tamno odijelo sa svijetlom košuljom na kojoj
se isticala tamnocrvena kravata. Oko vrata mu je bio prebačen lagani šal,
koji je više imao ulogu ukrasnog detalja, nego li zaštitu od hladnoće. Iako
je bio januar, snijeg je već bio okopnio, a sa okolnih zgrada se slijevala
tek poneka preostala kapljica otopljenog snijega. Na licu je imao blagi
osmijeh, dok su ga njegove crne uglančane cipele nosile pločnicima grada.
Sunce je počelo da izviruje i svojim sjenama da boji jutro. Na trenutak su
mu sunčeve zrake zaslijepljivale pogled pa je povremeno žmirkao.
Napokon se zaustavio pred izlogom jedne knjižare. Razgledao je izlog u
kojem je uz mnoštvo knjiga još uvijek bilo tragova novogodišnjih ukrasa.
Nakon kraćeg vremena ušao je u knjižaru. Ljubazno je pozdravio
prodavačicu.
- U izlogu sam vidio knjigu Françoise Sagan. Želio bih da je kupim.
Uskoro je na pultu bila knjiga koju je tražio. Nakon što ju je platio, iz
unutrašnjeg džepa svog sakoa izvadio je naliv- pero.
-Da li biste bili ljubazni da knjigu zamotate ukrasnim papirom,- zamolio
je prodavačicu nakon što je na početnoj strani knjige nešto napisao.
Prodavačica je zamotala knjigu u ukrasni papir i stavila je u papirnu
vrećicu.
-Hvala vam,- rekao je.
Izašao je iz knjižare i nastavio hodati ulicom. Sunce je bilo sve jače i
zrak je bio pun topline. Kemal je duboko udahnuo i osmjehnuo se.Znao
je da je to savršen dar za nju. Nakon što je pozvonio na njenim vratima,
pojavila se mlađa djevojka.
-Gospodine Kemale, moja sestra vas već čeka,- nasmiješila se Larina
mlađa sestra,- Laro, došao je tvoj profesor francuskog.
Iz dnevne sobe čuli su se zvuci klavira, a Kemalovi koraci su krenuli u
pravcu njih. Doveli su ga u dnevnu sobu. Lara je sjedila je za klavirom.
Njeni elegantni prsti su prelijetali preko crno-bijelih dirki ispod kojih su se
stvarali zvuci Štrausa. Njena duga, plava kosa slobodno je padala preko
njenih ramena. Nije htio da je prekida. Stajao je na vratima i uživao u
pogledu na nju. Bio je znatno stariji od nje, ali ipak ne toliko da je ne bi
mogao gledati kao ženu. Kada mu je javila da je stigla na zimski raspust
i da želi da nastave časove koje su počeli još ljetos, u njemu je nešto
zatreperilo. Sjećao se njenih dubokih smeđih očiju koje su zastajale
na njegovom licu dok bi on čitao neku lekciju a ona mislila da ih on ne
primjećuje. Sjećao se i mirisa njenog parfema dok bi se zadubljeni u
lekcije i savladavanje gradiva njihove ruke nehotice dodirivale. Njen
slatki smijeh koji bi ispunjavao sobu kada bi nekim slučajem pogrešno
izgovorila neku francusku riječ je dugo bio u njegovim ušima nakon što
bi završavao časove. Smio bi se kladiti da ga čuje ponovo dok mu je u
slušalicu zvonkim glasom objašnjavala kada da dođe. Sa nestpljenjem
je iščekivao to jutro koje je napokon došlo. Nakon što je odsvirala
posljednje note, Lara je podigla pogled.
-Profesore Kemale,oprostite, muzika me zanijela,- toplo mu se
nasmiješila, prišla i pružila ruku,- tako mi je drago što vas vidim
ponovo.
-I ja sam sretan što te vidim. Nema potrebe za persiranjem, draga Laro,
- gledao ju je sa divljenjem,- mnogo si se promijenila tokom jeseni.
Postala si prava Amerikanka.
Lara je bila studentica završne godine arhitekture na jednom američkom
Univerzitetu. Tokom studija u Americi dva puta godišnje dolazila je kući.
Kako je njen Univerzitet organizirao redovne razmjene studenata sa
jednim francuskim Univerzitetom, Lara nije željela da gubi vrijeme za
aktivno učenje francuskog. Još ljetos kad je bila kod kuće, po preporuci
majčine prijateljice angažovala je profesora Kemala i evo ga sad, ponovo
je tu.
-Imam nešto za tebe, - nasmiješio se Kemal,- ono što sam ti obećao još
ljetos. Bilo bi neoprostivo učiti francuski jezik, a ne pročitati ništa od
francuske književnosti,- spustio je knjigu na sto i sjeo na udobni kauč.
Iz šarenog omota, Lara je izvadila knjigu"Dobar dan, tugo", poznate
francuske književnice.
Lara je otvorila početnu stranu knjige na kojoj je pedantnim Kemalovim
rukopisom bilo ispisano.
"Za dragu Laru, s nadom da će ti ova knjiga donijeti radost i inspiraciju,
Profesor Kemal."
Lara ga je srdačno pogledala.
-Hvala vam, profesore. Zaista mi znači što ste se sjetili obećanja.
-Djevojko, nema persiranja, - Kemal se blago nasmiješio.
Lara je zatvorila knjigu i pogledala u njega. Njihove oči su se srele i u
njima je bilo nešto što Lara nikada prije nije vidjela. Bilo je to istovremeno
i divljenje, i želja i čežnja. Zbunio ju je taj pogled.
-Laro, život je poput knjige,- nastavio je profesor Kemal gledajući je
pravo u oči - Svaka stranica nosi svoje izazove, ali i nevjerojatne trenutke.
Nove ljubavi su poput novih poglavlja u toj knjizi, -gledao ju je zagonetno.
Lara ga je gledala sa smiješkom.
-Baš kao što svaka knjiga ima svoju jedinstvenu priču, tako i svaka ljubav
ima svoj jedinstveni put. Samo je potrebno napraviti prvi korak na tom putu,
- glas mu je zvučao sasvim nježno.
U tom trenutku, zazvoni Larin mobitel. Lara je pogledala u displej, a preko
lica joj pređe topli osmijeh,- Oprosti Kemale, to je moj vjerenik iz Amerike.
Kemal duboko uzdahnu, spusti pogled na knjigu koju je još jutros sa
oduševljenjem kupio Lari i na glas pročita naslov "Dobar dan, tugo".
RiadaT.
mladalački izgled iako je njegova smeđa kosa bila prošarana ponekom
sijedom. Na njemu je bilo tamno odijelo sa svijetlom košuljom na kojoj
se isticala tamnocrvena kravata. Oko vrata mu je bio prebačen lagani šal,
koji je više imao ulogu ukrasnog detalja, nego li zaštitu od hladnoće. Iako
je bio januar, snijeg je već bio okopnio, a sa okolnih zgrada se slijevala
tek poneka preostala kapljica otopljenog snijega. Na licu je imao blagi
osmijeh, dok su ga njegove crne uglančane cipele nosile pločnicima grada.
Sunce je počelo da izviruje i svojim sjenama da boji jutro. Na trenutak su
mu sunčeve zrake zaslijepljivale pogled pa je povremeno žmirkao.
Napokon se zaustavio pred izlogom jedne knjižare. Razgledao je izlog u
kojem je uz mnoštvo knjiga još uvijek bilo tragova novogodišnjih ukrasa.
Nakon kraćeg vremena ušao je u knjižaru. Ljubazno je pozdravio
prodavačicu.
- U izlogu sam vidio knjigu Françoise Sagan. Želio bih da je kupim.
Uskoro je na pultu bila knjiga koju je tražio. Nakon što ju je platio, iz
unutrašnjeg džepa svog sakoa izvadio je naliv- pero.
-Da li biste bili ljubazni da knjigu zamotate ukrasnim papirom,- zamolio
je prodavačicu nakon što je na početnoj strani knjige nešto napisao.
Prodavačica je zamotala knjigu u ukrasni papir i stavila je u papirnu
vrećicu.
-Hvala vam,- rekao je.
Izašao je iz knjižare i nastavio hodati ulicom. Sunce je bilo sve jače i
zrak je bio pun topline. Kemal je duboko udahnuo i osmjehnuo se.Znao
je da je to savršen dar za nju. Nakon što je pozvonio na njenim vratima,
pojavila se mlađa djevojka.
-Gospodine Kemale, moja sestra vas već čeka,- nasmiješila se Larina
mlađa sestra,- Laro, došao je tvoj profesor francuskog.
Iz dnevne sobe čuli su se zvuci klavira, a Kemalovi koraci su krenuli u
pravcu njih. Doveli su ga u dnevnu sobu. Lara je sjedila je za klavirom.
Njeni elegantni prsti su prelijetali preko crno-bijelih dirki ispod kojih su se
stvarali zvuci Štrausa. Njena duga, plava kosa slobodno je padala preko
njenih ramena. Nije htio da je prekida. Stajao je na vratima i uživao u
pogledu na nju. Bio je znatno stariji od nje, ali ipak ne toliko da je ne bi
mogao gledati kao ženu. Kada mu je javila da je stigla na zimski raspust
i da želi da nastave časove koje su počeli još ljetos, u njemu je nešto
zatreperilo. Sjećao se njenih dubokih smeđih očiju koje su zastajale
na njegovom licu dok bi on čitao neku lekciju a ona mislila da ih on ne
primjećuje. Sjećao se i mirisa njenog parfema dok bi se zadubljeni u
lekcije i savladavanje gradiva njihove ruke nehotice dodirivale. Njen
slatki smijeh koji bi ispunjavao sobu kada bi nekim slučajem pogrešno
izgovorila neku francusku riječ je dugo bio u njegovim ušima nakon što
bi završavao časove. Smio bi se kladiti da ga čuje ponovo dok mu je u
slušalicu zvonkim glasom objašnjavala kada da dođe. Sa nestpljenjem
je iščekivao to jutro koje je napokon došlo. Nakon što je odsvirala
posljednje note, Lara je podigla pogled.
-Profesore Kemale,oprostite, muzika me zanijela,- toplo mu se
nasmiješila, prišla i pružila ruku,- tako mi je drago što vas vidim
ponovo.
-I ja sam sretan što te vidim. Nema potrebe za persiranjem, draga Laro,
- gledao ju je sa divljenjem,- mnogo si se promijenila tokom jeseni.
Postala si prava Amerikanka.
Lara je bila studentica završne godine arhitekture na jednom američkom
Univerzitetu. Tokom studija u Americi dva puta godišnje dolazila je kući.
Kako je njen Univerzitet organizirao redovne razmjene studenata sa
jednim francuskim Univerzitetom, Lara nije željela da gubi vrijeme za
aktivno učenje francuskog. Još ljetos kad je bila kod kuće, po preporuci
majčine prijateljice angažovala je profesora Kemala i evo ga sad, ponovo
je tu.
-Imam nešto za tebe, - nasmiješio se Kemal,- ono što sam ti obećao još
ljetos. Bilo bi neoprostivo učiti francuski jezik, a ne pročitati ništa od
francuske književnosti,- spustio je knjigu na sto i sjeo na udobni kauč.
Iz šarenog omota, Lara je izvadila knjigu"Dobar dan, tugo", poznate
francuske književnice.
Lara je otvorila početnu stranu knjige na kojoj je pedantnim Kemalovim
rukopisom bilo ispisano.
"Za dragu Laru, s nadom da će ti ova knjiga donijeti radost i inspiraciju,
Profesor Kemal."
Lara ga je srdačno pogledala.
-Hvala vam, profesore. Zaista mi znači što ste se sjetili obećanja.
-Djevojko, nema persiranja, - Kemal se blago nasmiješio.
Lara je zatvorila knjigu i pogledala u njega. Njihove oči su se srele i u
njima je bilo nešto što Lara nikada prije nije vidjela. Bilo je to istovremeno
i divljenje, i želja i čežnja. Zbunio ju je taj pogled.
-Laro, život je poput knjige,- nastavio je profesor Kemal gledajući je
pravo u oči - Svaka stranica nosi svoje izazove, ali i nevjerojatne trenutke.
Nove ljubavi su poput novih poglavlja u toj knjizi, -gledao ju je zagonetno.
Lara ga je gledala sa smiješkom.
-Baš kao što svaka knjiga ima svoju jedinstvenu priču, tako i svaka ljubav
ima svoj jedinstveni put. Samo je potrebno napraviti prvi korak na tom putu,
- glas mu je zvučao sasvim nježno.
U tom trenutku, zazvoni Larin mobitel. Lara je pogledala u displej, a preko
lica joj pređe topli osmijeh,- Oprosti Kemale, to je moj vjerenik iz Amerike.
Kemal duboko uzdahnu, spusti pogled na knjigu koju je još jutros sa
oduševljenjem kupio Lari i na glas pročita naslov "Dobar dan, tugo".
RiadaT.
Poslednja izmena: