Zašto se uošte orijentisati na domaće klijente i preporuke kada preko svetskih platformi možemo radizi za strance za veće pare?
Zato što pravi novac kao tezgaroš (kako se to nekad nazivalo) možeš da zaradiš tek kada te upoznaju pravi klijenti.
Ima novca i u Srbiji, al nema za sve.
Recimo, čovek jednom u životu ženi sina i onda hoće da harmonikaš bude dobar i tu mu je preporuka dragocena jer hoće sve da bude lepo i u redu i domaćinski. I neće žaliti da plati, mada bi na internetu mogao naći znatno jeftinije.
Ili imaš firmu koja hoće da se baci na novo tržište i uloži u kampanju milione nečega i sve propadne jer prevodilac reklamnog materijala nije upotrebio pravi naziv za proizvod. Džaba im što je prevod bio jeftiniji za 100 EURA.
A oni koji traže najjeftinije na netu često i nisu neke prave platiše, već sitne jajare koje će izbeći plaćanje kad god mogu. Nema od njih leba, ako baš nisi očajan.
(Pre dvadesetak godina blizu mesta gde su se u Temišvaru zaustavljali autobusi iz Srbije sa švercerima postojala je radnja sa firmom "Gvojgiara". Čovek je hteo da ponudi srpskim "turistima" gvožđarsku robu, ali mu je jedan frilanser odradio posao onako kako je on znao srpski. Trebalo je da piše Gvožđara.
Uspešan profesionalac ima četiri stuba na kojima stoji - stručnost, alat, bazu klijenata i veštinu deranja. Sve to je teško stvoriti i održavati, ali vredi kada jednom budeš poslovno prepoznatljiv. Ako radiš za drugog, sve to će se prelivati u imovinu nekakvog posrednika. Na kraju ćeš ostati bez ičega jer si jeftino prodao svoje znanje, nisi imao priliku da dereš, već su drali tebe, bazu klijenata nikada nisi stvorio, a alat ti se vremenom izraubovao, kao i ti sam.
Internet poslovi znače ogromnu konkurenciju drugih anonimnih izvršilaca usluga. Recimo, u Indiji imaš 40 miliona nezaposlenih ljudi koji dobro vladaju engleskim i imaju završen fakultet ili srednju školu. Na ovo treba dodati verovatno nekoliko desetina miliona onih koji se ne vode kao nezaposleni i srednjoškolaca. Plus još nekoliko miliona onih koji bi eto da pokušaju, mada nemaju nikakve kvalifikacije.
Recimo da ti plaćaju pristojno. Tvoji projekti ulaze u njihovu bazu i predstavljaju reference za njih. Tvoja tehnička, leksička ili kakva već rešenja bezobzirno će koristiti njihovi manje sposobni saradnici, a ti ćeš primetiti da vremenom dobijaš sve više teških ili zakukuljenih poslova, a ono što si mogao očas da odradiš odlazi kod nekog drugog koji je manje sposoban, ali jeftiniji. Bio si i ostaćeš zamenjivi anonimac.
U zatvorenijim tržištima može ti se čak desiti da tako konkurišeš sam sa sobom jer ponude tvojh usluga koje daje posrednik mogu biti jeftinije od tvoje direktne ponude!
Još nešto o veštini deranja, kad sam već pomenuo. Nije stvar u tome da zacepiš cenu trako da klijentu poteku suze. Treba umeti odbiti neisplative poslove i tako održavati svoju cenu i sprečiti iscrpljivanje i autokonkurenciju. A to ne možeš ako si anonimni šljaker na nečijoj "freelance" listi.
To su ti neka tako razmišljanja jednog mene koji sam isključivo tezgaroš četvrt veka, pa znam sve marifetluke i sve faze od "što ne nađeš neki pravi posao, makar kao fizikalac" do "pa ybte, di će ti duša".
