Do kuda vodi ovaj put...

Ne mogu da se probudim od ovog svog zivota, kao da me ubila monotonija, osjecam se umrtvljeno, ponavljanje stvari, iskcekivanja, trud koji sam ulozio a slabo se platio!Nalazim se pogubljen u svemu, malo glup sastav recenice ali je bukvalno tako, bas sinoc odvezem se do djevojke,studira u drugom gradu,pokupim je i idemo u stan,sva radnja se desava u krug i sinoc bas gledam film Robocop,moj omiljeni,gledao sam ga desetak puta i opet mogu.U medjuvremenu djevojka zaspi dok ja gedam film i razmisljam o svom zivotu i sta me dovelo do ovdje gdje sam sad.

Gledam u djevojku dok spava,osjecam,ljubav prema njoj, ali nekako mi djeluje tako daleka, mozda zbog vremena sto smo proveli zajedno,sada ce pune 3 godine,promatram i razmisljam,sta li sanja,do kada cu se buditi u pola 3 i gledati njeno lice, da li ce uvijek tako biti,do kuda ce nas odvesti ova nasa veza.Vjeran sam joj ali se u toj vjernosti gubim,volim je a ne mogu da odolim lijepoj djevojci da udjelim kompliment,bas se nekako gubim.

Gubim se u ljubavi prema njoj i svojoj naravi,avanturistickoj i sjecam se kakav sam bio prije nje, isao od djevojke do djevojke od grada do grada s ekipom dijelio sve dobro i loshe,mnogo partija i neprospavanih noci, mnogo alkohola mnogo gluposti i ludosti.

Svega toga sam se odrekao zbog nje,vrjedjalo ju je da se izgubim na dva tri dana,nije mogla to da podnese trpjela je i ostala sa mnom,vremena je trebalo da se promijenim,ali ucinio sam to zbog nje iako sam znao time da ubijam sebe,sada se nocu budim i mislim na to dok spavam pored nje, gledam i osjecam ogromnu ljubav ali tijelo i dusa pate, zele da krenu opet,opet u avanture nove,osvajanja,druge zene,ali opet pogledam u njeno prelijepo lice i sve se to srusi svaki taj pomisao na slobodu,svaki jebeni dio zivota kojeg sam se odrekao,jer cega god moja malena da se odrekla ja sam se odrekao 10 puta vise i to od onog trena kada sam rekao da je volim,tog trena sam se promjenio i pretvorio u njenog roba tim cinom sam joj se dao i dusom i tijelom. Iskreno osjecam da moja dusa pati i da zeli slobodu ali moje tijelo je treba i voli,moje srce kuca za nju,svaka njena ljutnja je i moja svaka njena suza je i moja,jer znam da je i ona uz mene,iako je zatvorena,sramezljiva znam da je iskrena i vjerna,osjecam to.

Milion puta sam pokusao da shvatim zasto je volim,zasto bas nju da volim i ni jedan put nisam shvatio ,shvatio sam samo to da je volim zbog nje.

Glupavo je gubiti se i trgati sam sa sobom, smjesno i ironicno ali cudno i tesko...

Jest da me smara monotonija moga zivota,da mnogo volim lijepe zene(kao dijete cokoladu) a da se suzdrzavam radi nje,jer ne bi zelio da je izgubim....

Tako da se cesto pitam do kuda me vodi ovaj put....
 
Sloboda je da volis nju, i da je gledas i dalje kako spava,
da mislis o njoj i da u tome nadjes spokojstvo, blagostanje....
Tu mozes naci svo moguce ispunjenje koje postoji, uz nju...

I neverovatno si sretan sto to mozes. Negde u tvom srcu se vec
urezalo to, secanje, i lepi vecni trenuci koje si proveo s njom.
To nikad neces moci izbrisati, i nikad neces zeleti izbrisati....

Ako budes krenuo za drugim damama, to ce biti simbolicno
kao gonjenje za ropstvom, vlastitim stvaranjem zatvora oko sebe...

Imas uz sebe najveci dar, i ne moras ga izgubiti. Cuvaj je,
lepota je vec u vama, sa vama.... :)
 

Back
Top