12.09.2002.
Danas se osjećam glupo.
Osjećam se zaboravljeno i napušteno. Kao da nikad nisam imala nikog svog, nijednog prijatelja.
Osjećam se zapušteno, poput neke stare krpe bačene u neki zaboravljeni kutak.
Samoća me hrani kao sina jedinca. Rđa mi nagriza sve što sam imala i imam.
Zaborav caruje unutar ovih zidova. Kruži kao divlji vihor i otkida svaki put pomalo od mojih sjećanja.
Osjećam se izolovanom. Kao da sam uradila nešto loše, nekakav prestup, pa je ovo moja kazna.
Ne postoji sutra. Gledam samo kako ovaj dan promiče isto kao i onaj juče.
Postoji još negdje sjećanje o slobodi koju sam imala nekad davno.
Nisam ja ovdje ničiji rob ni zatvorenik.
Robujem samo svome nedostatku volje, nepostojanju želja...
I mogu biti jedino na nekom drugom mjestu, ili da me nema.
Moje oči su uprte u zemlju.
**S.**
Danas se osjećam glupo.
Osjećam se zaboravljeno i napušteno. Kao da nikad nisam imala nikog svog, nijednog prijatelja.
Osjećam se zapušteno, poput neke stare krpe bačene u neki zaboravljeni kutak.
Samoća me hrani kao sina jedinca. Rđa mi nagriza sve što sam imala i imam.
Zaborav caruje unutar ovih zidova. Kruži kao divlji vihor i otkida svaki put pomalo od mojih sjećanja.
Osjećam se izolovanom. Kao da sam uradila nešto loše, nekakav prestup, pa je ovo moja kazna.
Ne postoji sutra. Gledam samo kako ovaj dan promiče isto kao i onaj juče.
Postoji još negdje sjećanje o slobodi koju sam imala nekad davno.
Nisam ja ovdje ničiji rob ni zatvorenik.
Robujem samo svome nedostatku volje, nepostojanju želja...
I mogu biti jedino na nekom drugom mjestu, ili da me nema.
Moje oči su uprte u zemlju.
**S.**