Đovani Lučo - dalmatinski istoričar

Gedeon

Gedeon

Elita
Poruka
16.167
Evo sa Wikipedije na italijanskom i poznatom istoričaru Đovaniju Luču Dalmatincu, autoru poznatog dela "De regno Dalmatiae et Croatiae".

Đovani Lučo (Trogir, septembra 1604 – Rim, 11. januara 1679) bio je dalmatinski istoričar, poreklom iz Trogira, tada dela Mletačke Republike.

Njegova porodica je dokumentovana već u 13. veku u nekoliko dalmatinskih komuna i vekovima je služila u veću plemića u Trogiru.

Sin Pjetra i Katerine Difniko (poticala iz druge značajne dalmatinske porodice), nakon ranog obrazovanja u rodnom gradu, studirao je književnost prvo u Padovi, a zatim u Rimu, diplomirajući pravo u Padovi 1630. Po povratku u Trogir služio je u Gradskom veću i vršio razne gradske dužnosti rezervisane za plemstvo. Godine 1643. Veće ga je poslalo u Veneciju, zajedno s Domenikom Andreisom, kako bi zaštitio privilegije plemstva protiv zahteva građana.

Godine 1646. nadzirao je radove na utvrđivanju protiv Turaka.

Prikupio je dokumente koje je pronašao u građevinskom uredu katedrale u sveske i nadgledao izgradnju novog oltara i postavljanje novog ćivota, u kojem su se nalazile relikvije svetog Jovana Orsinija, zaštitnika Trogira.

Kao posljednji preživeli muškarac iz svoje drevne loze, reorganizovao je svoju imovinu kako bi ostvario godišnji prihod od otprilike 400 dukata, dovoljan za ugodan i nezavisan život, omogućujući mu da se posveti svojim voljenim studijama. Zbog ljubavi prema učenju, odlučio se vratiti u Rim, gde se posvetio proučavanju istorije.
 
Prigoda koja ga je navela da ozbiljno proučava dalmatinsku istoriju bila je izbijanje Kretskog rata, a gubitak ovog poseda bio je predviđen, što bi dovelo do toga da Venecija izgubi kraljevske počasti koje je prije uživala. Sam Lučo govorio je o tome u pismu svom prijatelju Valeriju Da Ponteu: "(...) ako se spor tiče kraljevske titule, istočni otoci ne predstavljaju takvu titulu; i premda Sansovino kaže da kopno, Furlanija i Istra, čine drugo kraljevstvo, to je deo Zapadnog Carstva, odnosno Kraljevine Italije. Dakle, Dalmacija ostaje za Mlečane i, ako me moja naklonost ne vara i ako počne zamućivati stvari, ovde ćemo završiti sigurno."

Ta okolnost potaknula ga je da napiše svoje najpoznatije delo, "De regno Dalmatiae et Croatiae", koje je imalo za cilj pokazati da su mletački posedi duž istočne obale Jadrana činili kraljevstvo koje je, osim Kipra, Kandije i ostalih provincija Levanta i kopna, Veneciji pružalo i kraljevsko sedište i kraljevsko dostojanstvo.
 
Prigoda koja ga je navela da ozbiljno proučava dalmatinsku istoriju bila je izbijanje Kretskog rata, a gubitak ovog poseda bio je predviđen, što bi dovelo do toga da Venecija izgubi kraljevske počasti koje je prije uživala. Sam Lučo govorio je o tome u pismu svom prijatelju Valeriju Da Ponteu: "(...) ako se spor tiče kraljevske titule, istočni otoci ne predstavljaju takvu titulu; i premda Sansovino kaže da kopno, Furlanija i Istra, čine drugo kraljevstvo, to je deo Zapadnog Carstva, odnosno Kraljevine Italije. Dakle, Dalmacija ostaje za Mlečane i, ako me moja naklonost ne vara i ako počne zamućivati stvari, ovde ćemo završiti sigurno."

Ta okolnost potaknula ga je da napiše svoje najpoznatije delo, "De regno Dalmatiae et Croatiae", koje je imalo za cilj pokazati da su mletački posedi duž istočne obale Jadrana činili kraljevstvo koje je, osim Kipra, Kandije i ostalih provincija Levanta i kopna, Veneciji pružalo i kraljevsko sjedište i kraljevsko dostojanstvo.

Za ostatak pogledati na:
https://it.m.wikipedia.org/wiki/Giovanni_Lucio
 
Zna li ko da li je istinita tvrdnja Hrvata da je Đovani Lučo Hrvat.
Evo šta kažu Italijani:

Nacionalna identifikacija

Slavljenička namjera mletačke vlasti nad Dalmacijom i Lučijevo eksplicitno samoidentifikovanje sa drevnom rimskom obitelji Lučija istorijski su doveli do toga da se smatra klasičnim primerom Dalmatinca povezanog sa latinskim svijetom.

Godine 1879, hrvatski istoričar Franjo Rački održao je govor u Akademiji nauka i umetnosti u Zagrebu, nazvavši ga "ocem hrvatske istoriografije", koja "potiče od njega i u njemu pronalazi učitelja čijim se metodama pokorava i iz kojih crpi inspiraciju". Joannes Lucius/Giovanni Lucio tako je prvi put nazvan Ivan Lučić, a hrvatski naučnici su ga eksplicitno identifikovali kao Hrvata.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top