Da je Đilas bio bog i batina u Beogradu, nesumnjivo je, ali ja sam se osvrnuo na ono što si prvobitno rekao.
Tadić jeste nejgov politički otac, kao što je i Vukov, te upravo zahvaljujući Tadiću je Đilas došao i postao to što jeste u Beogradu 2008. godine. Međutim, na kraju mandata to više nije bio slučaj. Poverenje u Đilasa je opstalo, ali u Tadića i Demokratsku stranku drastično opalo i imali smo značajni broj Đilasovih glasača koji nije podržao DS i Tadićevu politiku.
U Beogradu Tadića nije bilo ni u kampanji skoro nigde. Đilas je bio lice te kampanje i taj koji je ostvario prilično solidan rezultat u vreme teške ekonomske krize i posle vlade koja je bila po mnogo čemu nespretna, stranke koja je u to vreme bila ključna i kojoj je i on pripadao. Tako da se jednostavno ne može to što si tvrdio kazati.
Jedno je biti politički otac, što je i Šešelj Vučiću, a sasvim drugo postojiš li bez. Pa i na parlamentarnim izborima 2014. godine koalicija koju predvode Đilasove demokrate ostvarila je bolji rezultat od Tadićevih, dakle na nacionalnom nivou. Tadića koji je tada imao i Čanka, koji ima jednu malenu ali sigurnu biračku bazu.