Književnost Ђорђе Балашевић

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Lada

Legenda
Poruka
52.167
Ђорђе Балашевић (Нови Сад, 11. мај 1953 — Нови Сад, 19. фебруар 2021) био је југословенски и српски кантаутор и песник. Био је члан група Жетва и Рани мраз, а 1982. започео је соло каријеру. Укупно је објавио 12 албума. Глумио је у неколико телевизијских серија, за које је писао и музику.

Сингл Рачунајте на нас, из периода док је био члан Раног мраза, постигао је велику популарност у социјалистичкој Југославији и остао је популаран међу југоносталгичарима. Током 1990-их био је велики критичар политике Слободана Милошевића.
250px-Djordje_Balasevic_DSC8494.jpg

Od prve knjige Djoleta Balasevica,on za mene nije vise bio samo muzicar,tekstopisac, kompozitor, on je meni postao svestrani ljubimac cija je svaka napisana knjiga,uvlacila mene medju stranice,u kojima sam nalazila ne samo sebe vec i svoje okruzenje
 
Poslednja izmena:
Zaboravio sam imena, brojeve telefona, mladeže na bezobraznim mestima, ničega se više ne sećam.
Svi pravi mangupi boluju od amnezije…
Pamtim samo onu paniku hemije u vazduhu, kad se Veverica pojavila na vratima kafea “Charlie”, sa rukama u džepovima pantalona od tvida, ogrnuta mirisom decembra i pečenog kestena koji više ni jedan fajront nije uspeo da izjuri iz lokala.
Da, nedavno sam svratio na cugu. Taj kafe još uvek tako miriše…

Tri posleratna druga
 
Teško se budim, a još teže prestajem da sanjam. Seo sam na ivicu kreveta, otresao snove sa ramena, i pokušao da se setim kratkog sadržaja prethodnih nastavaka.
Šta radim?
Moj stari je uvek uživao gledajući me kako dolazim sebi, i kao klinca me je to užasno nerviralo, ali sam kasnije i sam voleo da neke, koji su mi bili dragi, posmatram kako se bude.

Tri posleratna druga
 
Ponekad sanjam predele koje nisam video, a odnekud ih znam…
Sanjam tiha blagozelena prostranstva bez puteva i ljudi, visije oble i meke kao džinovske mahovine, sanjam ih, kao da letim nad njima, neke polegle bezvrhe bregove koji se graniče sa nedogledom, i na koje se iz ravnice moraš penjati, a sa planine silaziti do njih…
Prelistao sam silne knjige nadajući se da će Tajna samo zasjati među stranicama, kao presovani listak staniola, prelistao sam silne oblake, grickajući onu sladunjavu travku koja raste jedino u podnožju Mladosti, slušao sam šta zbore Pametni, poturao ogledalce pred Opsenare, loveći Rešenje u njihovim obrnutim likovima, a onda sam preplivao čak na drugu obalu Čekanja, i tek otud video da su crkve mudrosti tamo odakle dolazim… Srećom njihovi vrhovi dizali su se iznad šume vremena dovoljno visoko da se po njima dalje orijentišem…
Godinama sam Mudrace lakomisleno tražio po izgledu, po dugim noktima, ili sedim bradama, a oni su mi, prerušeni u piljarice i kočijaše, još odavno negde usput došapnuli tri najveće mudrosti sveta…
Samo da smo mi živi i zdravi.
Sve u svoje vreme.
Jesi ili nisi?
Ponekad je najteže raditi nesto Lako, i najkomplikovanije shvatiti nešto Jednostavno.

Dodir svile
 
"Napiši mi pesmu, molila je, i nisam znao da li ću umeti.
Voleo sam je tako lako i tako sam teško to znao da pokažem.

I onda, odjednom, raspored mladeža na njenim ledjima,
kao tajna mapa,
pokazao mi je u koje zvezde treba da se zagledam...

Eto ti pesma ludo jedna"

Balašević
 
Ђорђе Балашевић (Нови Сад, 11. мај 1953 — Нови Сад, 19. фебруар 2021) био је југословенски и српски кантаутор и песник. Био је члан група Жетва и Рани мраз, а 1982. започео је соло каријеру. Укупно је објавио 12 албума. Глумио је у неколико телевизијских серија, за које је писао и музику.

Сингл Рачунајте на нас, из периода док је био члан Раног мраза, постигао је велику популарност у социјалистичкој Југославији и остао је популаран међу југоносталгичарима. Током 1990-их био је велики критичар политике Слободана Милошевића.
250px-Djordje_Balasevic_DSC8494.jpg

Od prve knjige Djoleta Balasevica,on za mene nije vise bio samo muzicar,tekstopisac, kompozitor, on je meni postao svestrani ljubimac cija je svaka napisana knjiga,uvlacila mene medju stranice,u kojima sam nalazila ne samo sebe vec i svoje okruzenje
Дотични је као музичар и песник био добар. Као човек, обично смеће!
 
Đorđe Balašević – Naopaka Bajka

U suterenu tunel ka nebesima…
Na tankoj gazi jutro mračan goblen tka…
Sumorna lica, nasamo sa gresima…
U hodniku bez povratka…
U crni grm se moja ptica zaplela…
Zaneta titrajima zvezde Danice…
I kasni dah dok hladni čelik skalpela klizi niz nit brojanice…

Postoji plan da je anđeli ukradu…
Il bar na čas da je vrate među njih…
Jer nekad Nebo pravi veliku baladu…
I traži rimu za glavni stih…

Na grad juriša nežna bela legija…
Januar prostire svoj prefinjeni sag…
U tajnom dosluhu smo prvi sneg i ja…
Da zima pričeka njen trag…

Ne vrede priče koje znam…
Laže za oči pospane…
Izmišljam bajku, čudnu naopaku uspavanku…
Da od nje budna ostane…

Postoji put koji namernike bira…
Tajnovit drum… Uvek najboljima sklon…
Jer nekad Nebo samo crne dirke svira…
I traži notu za taj ton…

Negde sad dečak jedan zbunjeno na mostu stoji
jer tek sluti da postojiš…
Negde u tebi čeka okovana neka pesma
koju niko živ još ne zna…

U tebi lanac zvecka tajnim alkama…
Bićeš ti majka majkama…
Postoji plan da te anđeli ukradu…
Il bar na čas da je vrate među njih…
Jer nekad Nebo pravi veliku baladu…
I traži rimu za glavni stih…

Postoji put koji namernike bira…
Tajnovit drum… Uvek najboljima sklon…
Jer nekad Nebo samo crne dirke svira…
I traži notu za pravi ton…
 
Lađarska serenada


Da od silnih briga Bog posustane
pa me zamoli da ga odmenim
ne bi bilo lepo da mu dok ne ustane
svet na bolje promenim.

Ipak, kad već držim žezlo čudesno
zavar'o bih trag gromom plamenim
a dotle bih reku skren'o malko udesno
starim drumom kamenim.

Pa da kroz moj salaš lađe prolaze
i od djerma jos stanu trubiti
da ti bar s basamka gledam obraze
kad ih ne smem ljubiti.

Pa da me u sluzbu sam car pri'vati
teget mundir knap, dugmad dukati
da se kad medaljon kreneš pokazivati
nemaš čime brukati.

Pa da i tvoj baba podavije rep
i da drugi list pocne listati
jel'te, gospon-matroz, može l’ ovaj šlep
pod vaš oraj pristati.

Malen je sobičak srce bekrije
jednu jedinu moze primiti
al’ bez brige, sve da santa nebo prekrije
imaš di prezimiti.

Sad utuli fenjer, sakri šibicu
mesečev ću prah tek da istrunim
da u mraku lovim zlatnu ribicu
da joj želju ispunim.

Đorđe Balašević
 
Namčor

Ne volem, nikog, lutko
Tak'a mi je narav, kao odžak, star i garav
Puno dima je kroz mene prošlo
Ne volem, ujne, strine, šogore, komšiluk
Nataknem i' na čiviluk
Od nji' ništa dobro nije došlo
Ne volem, semenkare, cigoše trubače
Burek, ulične pišače
Nek' mi moju lepu varoš vrate
Ne volem, džipadžije, Dizel butikaše
Restoteke, tamburaše
Svaku pesmu, bar za strofu skrate, mater im

Al' tebe volem, to je fakat
Ti si mi ljubav jedina
Prodaću onu našu kućerdu na lakat
Ma nek' je stoput dedina
Da kupim četir' konja besna
Da ih u oblak upregnem
Pa s' tobom, 'di nas niko ne zna uteknem

Jao, ne volem, kad mi gaće uđu, 'di već uđu
Te što brinu brigu tuđu
Košticu u štrudli od višanja
Jao, ne volem, zatucane, gratis, kravataše
Hipohondre što se plaše
Da dobiju rak od razmišljanja
Ne volem, onda, krvoločne pse i gospodare
Nađubrene trotoare
Maskirne, kad navale na pendžer
Ne volem, one lopuže što voze tuđa kola
Znaju azbuku, do pola
Miču usnama, dok sriču pejdžer
Nji' ne samo da ne volem
Neg' malo ih se i gadim, pravo da ti kažem

Al' tebe volem, to je fakat
Ti si mi ljubav jedina
Prodaću onu našu kućerdu na lakat
Pa nek' je stoput dedina
Da kupim čamac na dva vesla
I onaj šešir rogozan
Pa tebe di' nas niko ne zna, odvozam

E onda, ne volem, šizove i nervne bolesnike
Pre ih puštali za vikend
Sad ih puste pravo pred kamere
E, ne volem, sve te lezibejke, da prostite
Proročice, travestite
Nek' mi gospon-dame ne zamere
Ne volem, teget girtlu na teget mantilu
Šestu ličku, sedmu silu
Opa-cupa preko Okučana
Ne volem, izbore, televizor, plakate
Dosta, ako Boga znate
Ludnica je, kanda, otključana širom ostala
Provert'e, molim vas

Al' tebe volem, to je fakat
Ti si mi ljubav jedina
Prodaću onu našu kućerdu na lakat
Pa nek' je stoput dedina
Da kupim adicu od peska
Na njoj šumarak nakrivljen
Da tebe di' nas niko ne zna, sakrijem

Šta je ovo, solo? If, ne volem solo
A, to je onaj sofran saksafon, to tek ne volem
I, ne volem, dakle, uzdržane
Trezvene, pa džoging, takve najpre trefi šloging
Al' ni krkanje mi nije blisko
Ne volem, što odasvud samo čuješ, daj mi
Il' se prosi, il' se zajmi
**** te, ja nikad nisam isk'o

Ne volem, štreberčine, večne odlikaše
Crne rolke i sektaše
Ne padam na Tibet ili Burmu
Ne volem, škrtariju, intelektualce
Koji važno vrte palce
Kupiš ih za špricer i kavurmu
Koju ja lično isto, misi' se na kavurmu ne volem

Al' tebe volem, to je fakat
Ti si mi ljubav jedina
Prodaću onu našu kućerdu na lakat
Pa nek' je stoput dedina

Napuklo srce, na dve pole
Ljubav je teret, pregolem
Baš ni to, što te tol'ko volem, ne volem
Joj, ovaj, ovo što ne volem
Ovako kad se završi pesma, ko racija je
Što, baš je logično, šta
Ko da je upo' nešto, šta je
U, logiku tek volem, evo tu si me našo'

 
Lađarska serenada

Da od silnih briga Bog posustane
pa me zamoli da ga odmenim
ne bi bilo lepo da mu dok ne ustane
svet na bolje promenim.

Ipak, kad već držim žezlo čudesno
zavar'o bih trag gromom plamenim
a dotle bih reku skren'o malko udesno
starim drumom kamenim.

Pa da kroz moj salaš lađe prolaze
i od djerma jos stanu trubiti
da ti bar s basamka gledam obraze
kad ih ne smem ljubiti.

Pa da me u sluzbu sam car pri'vati
teget mundir knap, dugmad dukati
da se kad medaljon kreneš pokazivati
nemaš čime brukati.

Pa da i tvoj baba podavije rep
i da drugi list pocne listati
jel'te, gospon-matroz, može l’ ovaj šlep
pod vaš oraj pristati.

Malen je sobičak srce bekrije
jednu jedinu moze primiti
al’ bez brige, sve da santa nebo prekrije
imaš di prezimiti.

Sad utuli fenjer, sakri šibicu
mesečev ću prah tek da istrunim
da u mraku lovim zlatnu ribicu
da joj želju ispunim.

Đorđe Balašević
 
Devojka sa cardas nogama –Djordje Balašević

Nosila je jelek svileni
kao u pesmi narodnoj
i krstic, znak na lancicu
da nekog ceka navodno

O, to su bili svatovi
sve kiceni i zlaceni
a mi smo bolje svirali
neg' sto smo bili placeni
al' dobro, sad

Nosio sam sal od kasmira
i prsluk protkan tajnama
bas od takvih su je cuvale
tetke sa 'ladnim trajnama

K'o srna me je gledala
zalosnom pesmom sludjena
ta cije si, pile pirgavo
sto nisi meni sudjena, e da

Hej pusti kose pune polena
hajde bas u inat babarogama
hopla digni suknju iznad kolena
znam da krijes cardas
u tim lepim nogama

Rekoh joj bezi, mani se
i trazi bolje partije
premala je moja tambura
da te od kise sakrije

Rekoh joj ja sam samo tu
da vreme brze proleti
ja nosim cizme skitaljke
mene je tesko voleti, badava

Hej, doleti mala senice
tu, na moje zlatne civije
vatra sara tvoje zenice
razbij nesto i zaigraj ludo, divije
 
Nedostaje mi naša ljubav - Đorđe Balašević

Na jastuku bdim na ponoćnoj straži kao stari posustali ratnik
Kom svaki put od riznice neba jedva zapadne mesečev zlatnik
Pod oklopom drhti košuta plaha
Večno gonjena tamnim obrisima straha
Koja strepi i od mirnih obronaka sna
Nedostaje mi naša ljubav, mila
Bez nje se život kruni uzalud
Nedostaješ mi ti, kakva si bila
Nedostajem mi ja, onako lud
Ja znam da vreme ne voli heroje
I da je svaki hram ukaljalo
Al' meni, eto, ništa sem nas dvoje nije valjalo

Kad potražim put u središte sebe, staze bivaju tešnje i tešnje
I skrijem se u zaklon tvog uha kao minđuša od duple trešnje
Al' uspevam da još jednom odolim
Da prošapućem da te noćas ruski volim
Šta su reči, kremen što se izliže kad-tad
Nedostaje mi naša ljubav, mila
A bez nje ovaj kurjak menja ćud
Nedostaješ mi ti, kakva si bila
Nedostajem mi ja, onako lud
Ja znam da vreme svemu menja boje
I da je silan sjaj pomračilo
Al' meni, eto, ništa sem nas dvoje nije značilo

Ponekad još u moj filcani šešir spustiš osmeh ko čarobni cekin
I tad sam svoj, jer, ma kako me zvali, ja sam samo tvoj lični Harlekin
Ponekad još suza razmaže tintu
I ko domina padne zid u lavirintu
Tako prosto, ponekad još stignemo do nas

Nedostaje mi naša ljubav, mila
Bez nje uz moje vene puže stud
Nedostaješ mi ti, kakva si bila
Nedostajem mi ja, onako lud
Ja znam da vreme uvek uzme svoje
I ne znam što bi nas poštedelo
Al' meni, eto, ništa sem nas dvoje nije vredelo
 

Back
Top