Dizajn automobila

Lancier

Elita
Poruka
15.058
Dizajn automobila je specijalizovana oblast industrijskog dizajna koja je posvećena razvoju spoljašnjeg izgleda, i u izvesnoj meri ergonomiji motornog vozila ili preciznije drumskih vozila.

Dizajner automobila je odgovoran za spoljašnji izgled i ukupne estetske vrednosti motornih vozila u današnjem razvoju, kao i za neproizvodne konceptne modele.

Dizajn se najčešće odnosi na automobile, ali se odnosi i na motocikle, kamione, autobuse i kombi vozila. Za funkcionalan dizajn i razvoj savremenih motornih vozila obično radi veliki tim iz različitih disciplina uključujući i automobilski inženjering. Dizajn automobila se u ovom kontekstu prvenstveno odnosi na razvoj vizuelnog izgleda ili estetiku vozila. Automobilski dizajn praktikuju dizajneri koji obično imaju umetničku pozadinu i diplomu iz industrijskog dizajna.

Pri dizajniranju vozila, dizajerski tim se obično deli na tri glavna aspekta: dizajniranje eksterijera, dizajniranje enterijera i dizajniranje boja i nekih kozmetičkih detalja. Grafički dizajn je takođe jedan vid automobilskog dizajna.
 
Flaminio Bertoni
Flaminio Bertoni (ital. Flaminio Bertoni; Vareze, 10. januar 1903 — Ontoni, 7. februar 1964) bio je italijanski automobilski dizajner, vajar i arhitekta.

Rođen je u gradu Vareze, u severnoj Italiji. Nakon očeve smrti 1918. godine prekida školovanje i zapošljava se u radionici Carrozzeria Macchi da bi izdržavao svoju porodicu. Interesuje se za automobile, naučio je tehničko crtanje i u svoje slobodno vreme studirao vajarstvo. 1923. godine delegacija francuskih inženjera posećuju radionicu, i zbog kreativnosti Bertonija, pozivaju ga da stekne iskustvo u Parizu. Radio je neko vreme kao glavni dizajner u radionici dok nije osnovao svoj studio.

U Francusku je stigao 1931. godine zajedno sa suprugom. Mladi par je izbegao u Francusku, jer je Bertonijeva majka za snaju želela drugu devojku. Godinu dana kasnije primljen je u Sitroen, za koji će posle traksion avanta i spačeka dizajnirati nezaboravni DS 19, kod nas poznat kao ajkula, i mnogo manje poznat ami. Bertoni je ostao upamćen i po tome što je prvi dizajner automobila koji je pravio modele u tri dimenzije.
 
Tractionfr02.jpg

1280px-Citroen_DS_1968_-_Flickr_-_mick_-_Lumix.jpg

1280px-Citroën_2CV_20090228_front.jpg
1280px-Citroen_Ami_-_Flickr_-_exfordy.jpg
 
Ami baš nije bio malo poznat u svoje vreme jes pravio i u tadašnjoj Jugoslaviji, tačnije u Kopru.

No, hajdemo dalje ...


Najveći ikada – Đorđeto Đuđaro

Većina mališana od 14 godina ima želju samo da šutira loptu i provodi vrijeme sa društvom, što dalje od knjige. Ali, jedan momčić je 1952. htio što prije da ispeče zanat za koji je imao žestoke predispozicije. Ako su vam preci bili veliki umjetnici – djeda je slikao freske, a otac ikone i religijske slike, onda je jasno da talenat za crtanje leži i u potomcima. Tako je na put krenuo Đorđeto Đuđaro – i zvanično najbolji dizajner u auto-moto industriji dvadesetog vijeka. 1999. više od 130 novinara dali su mu laskavu titulu, 3 godine kasnije primljen je u kuću slavnih. Ali, ovom čovjeku, danas penzioneru, priznanja ne znače puno. O njemu govore njegova djeca. Njegova djela.

Mladi Đorđeto je 1955. imao prvu izložbu i to u dizajnerskoj školi koju je pohađao u Torinu. Odmah je primljen na praksu u Fiat. Ali, njegovi radovi nijesu naišli na odobravanje šefova. Sve dok nije došao Nućio Bertone i Đuđaro je zvanično imao svoj prvi dizajn. Kasnije je to bio Alfa Romeo 2000. Sjajni automobili su se potom samo ređali: Ferrari 250 GT SWB Bertone, Maserati Ghibli, BMW 320CS… Svjestan svojih potencijala i sa nešto preduzetničkog duha, Đuđaro je 1968. osnovao svoju dizajnersku kuću. Od 1971. pa nadalje nastajale su samo ikone iz njegove kuhinje: Volkswagen Golf, BMW M1, Lotus Esprit, DeLorean DMC12, pa čak i skromni Yugo. Kasnije su to bili Fiat Panda i Punto. Ali, ime Đuđaro je krasilo i interijere luksuznih plovila i letjelica, kao i domove, foto-aparate, oružje, satove…


2010. Đorđeto je napunio 72 godine i sa sinom je odlučio da proda kompaniju. Sadašnji vlasnik je Volkswagen. A, njemu ostaje da uživa u pričama koje krase njegove automobile i u slavi koja će trajati dok bude opasnih četvorotočkaša na ulicama.

Još je živ, 82 godine, a samo bih još dodao da je pored Yuga dizajnirao i Zastavinu Floridu.
 
On je poznatiji i žao mi je što nije doživeo masovnu proizvodnju, ali nažalost gazda De Lorean se preigrao u brojnim skandalima, a auto je na kraju ispao mnogo skuplji od predviđenog tako da je cela stvar propala. Šteta, jer je osim atraktivnog dizajna imao i nerđajuću karoseriju što je u ono doba bilo decenijama ispred svog vremena.
 
Apsolutno.... dobro, ovo je forum koji se bavi pre svega dizajnom, tako da ne moramo da se ravnamo da li je nešto i realizovano. Ideje i proces stvaranja novog dizajna - crteži, studije 3d modeli su jednako vredni ovde
Svi ovi modeli koje si ti postavio su nekad bili futuristički crteži ;)
 
Tako je, samo što kad se stigne do proizvodnje sve to izgleda drugačije. Najčešće je to zato što dizajner osim lepote mora misliti i na funkcionalnost.
No, ima dizajnera koji su se bavili samo maloserijskim automobilima i tu su onda kreacije zaista bile izuzetne.
Pietro Frua, jedan od takvih se uglavnom bavio dizajnom sportskih automobila pretežno na mehanici već postojećih modela. Njegovi automobili su mi veoma dragi. Evo nekih njegovih kreacija:

BMW coupe napravljen na platformi i mehanici modela 2002
1614468322927.png


Monteverdi 375 high speed by Frua

1614468513647.png


Dakle to, taj kosi zadnji deo za koji držim da ultimativno mora da ima svaki auto koji se naziva sportskim. Kao i duga hauba, ne zbog veličine motora nego zbog stila.
 
Da, ima dosta dodira. Dizajn automobila je drugačiji u odnosu na dizajniranje stvari koje se ne kreću zato što se kod vozila mora voditi računa i o otporu vazduha. On kod putničkih automobila već pri 80 km/h postaje primaran, dok kod kamiona i autobusa to biva i mnogo pre.

Ovde se treba prisetiti izuzetno futurističke studije Mercedesovog kamiona Luiđija Kolanija s kraja sedamdesetih godina prošlog veka:

1614528552760.png


Izuzetno aerodinamična karoserija kod koje je međutim žrtvovano ono što je u kamionima izuzetno važno - prostor. To je ključni razlog zašto ovo i pored izuzetne aerodinamike i s tim u vezi značajne uštede goriva nikad nije zaživelo. Kamioni i autobusi su i dan - danas uglavnom četvrtastog oblika jer je prvi zahtev koji se pred dizajnera postavlja da bude što je moguće više prostrano vozilo.
Međutim, Kolani je nesumnjivo bio izuizetan industrijski dizajner svega i svačega, tako da svako vredi pročitati opširan tekst o njemu koji imate na ovom linku:

https://lookerweekly.com/tehnika/automobilizam/luidi-kolani-cuveni-industrijski-dizajner/
 
Poslednja izmena:
Nastaviću priču o aerodinamici koja je motivisala još neke dizajnere da naprave vozila takva kakva su. Bivalo je tu raznih uticaja, a neki su sasvim očigledni. Vide se iz aviona, što bi se reklo. Eh, ti avioni. Švedska fabrika SAAB je počela da ih pravi između dva svetska rata orijentišući se pre svega na vojne letelice. Posle neka još neko kaže kako su Šveđani miroljubivi. :lol:
Posle drugog svetskog rata doneta je odluka da se počne i s proizvodnjom automobila. Krenulo se 1946. sa prototipom koji je izgledao ovako:

33304357618_ebd163976b_b.jpg


U proizvodnju je 1949. stigao ovakav:

saab-92-front-side-slussttraffaren-i-trollhattan-2019-vecka-30-2-788551.jpg


Dakle sve je to ličilo na pilotsku kabinu i ovde je specifično to što glavni izvođač radova Gunnar Ljungström, bio inženjer širokih tehničkih znanja koji nije odgovoran samo za spoljni izgled nego i za tehnička rešenja ispod lima. A ona su bila izuzetno jednostavna i kvalitetna što je autu donelo dobar glas, te se takav kakav je uprkos skučenoj kabini proizvodio sledeće 3 decenije bez suštinskih izmena. Ono što je značajno napomenuti je da je taj serijski model iz 1949. imao koeficijent otpora vazduha 0,30, što ni mnogi današnji velikoserijski automobili 72 godine kasnije ne mogu da postignu. Reklo bi se po izgledu da je prototip imao još bolji rezultat.
 
Da, ovde se na prvi pogled vidi da je automobil dizajniran pre 1973. godine koja je po više osnova prelomna u konstruisanju automobila uopšte. Šta se tad desilo? Izbila je velika naftna kriza koja je dovela do toga da je cena goriva skoro svuda otišla u nebo što je nateralo proizvođače da mnogo više nego pre razmišljaju o potrošnji goriva. Ona je mogla biti redukovana na dva načina - drugačijim motorima i onim što je nama ovde bitno, promenom dizajna u cilju smanjenja otpora vazduha. Iako su neki proizvođači itekako na ovo obraćali pažnju i ranije (osim pomenutog SAAB-a u tome se naročito isticao recimo Citroen modelima DS, CX, i GS ), nova situacija je naterala sve proizvođače da razmišljaju o tome. Najviše su se promenama opirali američki proizvođači (zato što je tamo gorivo višestruko jeftinije nego u Evropi) kao i proizvođači luksuznih automobila koji su pretpostavljali da njihovim imućnim kupcima potrošnja goriva nije bitna stavka. Svi oni su međutim takođe kasnije morali da pokleknu pred sve oštrijim zahtevima ekologa. Logika je jasna - auto koji više troši više i zagađuje vazduh.

Može se reći da su pravi pomaci ka dizajniranju aerodinamičnijih karoserija napravljeni tokom osamdesetih godina prošlog veka. Tada se kod mnogo modela mogla videti ogromna promena. Rekao bih da je najveća bila upravo kod najpoznatijeg proizvođača luksuznih automobila - Mercedesa, pa onda tu možemo videti da je njihova E klasa 1983. godine izgledala ovako:

1630011074321.png


... da bi već sledeće godine novi model izgledao ovako:

1630011144869.png


Kolika je tu bila razlika možemo izraziti i u brojevima, naime stari model je imao koeficijent otpora vazduha 0,44, dok je kod novog to bilo samo 0,32.

Generalno se može reći da se trend traženja najboljih aerodinamičkih rešenja održao do današnjih dana. Štaviše, pojavom električnih automobila dodatno je dobio na značaju jer oblik karoserije direktno utiče na maksimalni domet tih automobila.
 
Da, ovde se na prvi pogled vidi da je automobil dizajniran pre 1973. godine koja je po više osnova prelomna u konstruisanju automobila uopšte. Šta se tad desilo? Izbila je velika naftna kriza koja je dovela do toga da je cena goriva skoro svuda otišla u nebo što je nateralo proizvođače da mnogo više nego pre razmišljaju o potrošnji goriva. Ona je mogla biti redukovana na dva načina - drugačijim motorima i onim što je nama ovde bitno, promenom dizajna u cilju smanjenja otpora vazduha. Iako su neki proizvođači itekako na ovo obraćali pažnju i ranije (osim pomenutog SAAB-a u tome se naročito isticao recimo Citroen modelima DS, CX, i GS ), nova situacija je naterala sve proizvođače da razmišljaju o tome. Najviše su se promenama opirali američki proizvođači (zato što je tamo gorivo višestruko jeftinije nego u Evropi) kao i proizvođači luksuznih automobila koji su pretpostavljali da njihovim imućnim kupcima potrošnja goriva nije bitna stavka. Svi oni su međutim takođe kasnije morali da pokleknu pred sve oštrijim zahtevima ekologa. Logika je jasna - auto koji više troši više i zagađuje vazduh.

Može se reći da su pravi pomaci ka dizajniranju aerodinamičnijih karoserija napravljeni tokom osamdesetih godina prošlog veka. Tada se kod mnogo modela mogla videti ogromna promena. Rekao bih da je najveća bila upravo kod najpoznatijeg proizvođača luksuznih automobila - Mercedesa, pa onda tu možemo videti da je njihova E klasa 1983. godine izgledala ovako:

Pogledajte prilog 1000209

... da bi već sledeće godine novi model izgledao ovako:

Pogledajte prilog 1000211

Kolika je tu bila razlika možemo izraziti i u brojevima, naime stari model je imao koeficijent otpora vazduha 0,44, dok je kod novog to bilo samo 0,32.

Generalno se može reći da se trend traženja najboljih aerodinamičkih rešenja održao do današnjih dana. Štaviše, pojavom električnih automobila dodatno je dobio na značaju jer oblik karoserije direktno utiče na maksimalni domet tih automobila.
Tada su već automobili izgledali lepo..a svi su se razlikovali.Odmah si znao
koji je auto u pitanju.Sada svi izgledaju isto..bar na prvi pogled.
 

Back
Top