- Poruka
- 92.680
Priče o divovima oduvek su prisutne u ljudskoj mašti i legendama. Međutim, mnogi veruju da su
oni zaista i postojali.
Početkom 2005. godine grupa ruskih naučnika organizovala je naučno-istraživačku ekspediciju u području
Bliskog i Srednjeg istoka. Posetivši mnoge interesantne arheološke lokalitete u Egiptu, Libanu i Siriji,
ruski naučnici pokušali su da otkriju neke od najvećih misterija ljudske civilizacije. Iako do kraja nisu
uspeli da materijalnim dokazima potvrde svoje naučne teze o najstarijoj prošlosti ljudskog roda,
istraživanja su dovela do senzacionalnih nagoveštaja.
Istraživači su otkrili prastare grobnice divovskih ljudi o kojima govore stara predanja i biblijske legende.
Ono što bi moglo da se uzme kao materijalna potvrda je otkriće gigantskih otisaka ljudskih stopala koje
su članovi ekspedicije otkrili i snimili u Siriji. Na konferenciji za štampu organizovanoj po povratak u
Moskvu, kako prenosi Sandžakonlajn, nastao je intervju sa profesorom Ernstom Muldaševim.
Mnoge antičke legende, mitovi, predanja i epovi pripovijedaju o divovima, jednookim kiklopima i snažnim titanima. Zašto u prošlosti nikada nije pronađen nijedan materijalni dokaz, niti kostur za koji bi se moglo da se tvrdi da je pripadao praistorijskim džinovima?
– Praistorijski džinovi možda nisu sahranjivali svoje mrtve na način na koji mi to danas radimo.
Različiti narodi i plemenske zajednice na našoj planeti i danas sahranjuju mrtve na različit način.
U Indiji je običaj da se mrtvi zapale, a pepeo baci u reku. Tibetanci i dan – danas praktikuju
“nebesku sahranu”, tela svojih mrtvih, uključujući i kosti, komadaju i tucaju, ostavljaju na visokim stenama da bi ih pojeli lešinari. Pripadnici nekih plemena u Papui Novoj Gvineji sve do sredine
prošlog vijeka jeli su svoje mrtve. Meni se čini da su ljudi iz prastarih vremena, koji su pripadali plemenima gorostasa, mrtva tela svojih sunarodnika stavljali u specijalne sarkofage u kojima
su tela – na neki čudan i neobjašnjiv način – dematerijalizirana i pretvarana u neku vrstu
energentskih kapi koje su se koristile u različite svrhe.
– Vratimo se Vašim dugogodišnjim istraživanjima. Da li ste ikada pronašli ijedan trag o postojanju džinova na našoj planeti? Možda neku džinovsku kost ili lobanju?!
– Ne, nisam. Ali pronašli smo grobnicu za koju bi moglo da se ispostavi da je pripadala toj neobičnoj rasi ljudi.
Možete li detaljnije da objasnite tu tvrdnju?
– Grobnica Avelja, drugog sina Adama i Eve, je najpoznatija i najsignifikantnija grobnica.
Otkrivena je u neposrednoj blizini Damaska. Veliki broj hodočasnika iz cijelog sveta ide
tamo kako bi iskazala poštovanje. Druzi, članovi religiozne hrišćanske sekte, su čuvali
grobnicu posljednjih 300 godina. Oni govore sirijsku varijantu armejskog jezika, kojim se
govorilo u prastarim vremenima. To je jezik kojim još govore pripadnici “istočne crkve”.
Tim jezikom se služio i Isus Hrist. Nadgrobni kamen na Aveljovoj grobnici je zaista
impresivan. To je granitna struktura oko šest metara duga i 1.8 metara široka. Na bočnim
stranama grobnice nalaze se neveliki otvori iz kojih, ako se približite, možete da osetite
čudan miris.
Da li je u novije vrijeme iko pokušao da otvori grobnicu i prouči njen sadržaj?
– Muslimani nikada neće dozvoliti nikome da otvori grobnicu. Na to bi se gledalo kao
na skrnavljenje grobnice.
Da li uistinu verujete da su gigantski ljudi bili zakopani u grobnice koje pominjete?
– Na to pitanje danas niko ne može sa sigurnošću da odgovori. Tako će biti sve dok se
grobnice ne otvore i ne nađu posmrtni ostaci. Nažalost, sirijske vlasti još nisu spremne
da udovolje naučnicima i izdaju im neophodne dozvole za otvaranje grobnica. Ali, i bez
toga, postoje brojni podaci koji ukazuju da su zaista na zemlji u prošlosti živeli divovi.
I to ne tako davno. Na primer, u Aziji, možete naći veoma detaljan opis Bude.
Jedna od knjiga nosi naziv ”60 pojedinosti i 32 karakteristike Bude”. Ona kaže da je Buda
bio veoma visok, da je imao membranozne prste na rukama i nogama i da je imao 40 zuba.
Izvor

Poslednja izmena: