
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)
DIVLJENJE
Misli mi jure k'o pčelice ka cvetu
pogled mi pospan
tišinom bruji
nemiri čudni lutanjem zovu
a opet......
mir bi u meni da sedi u sebi.
A ja bih......
išla dalje putem misli
da preskačem plotove
da jurim skotove
besom da plamtim
mirom da sjajim
osmeh da uzmem, osmeh da dam
nekom da ublažim života jaram
reč lepu pišem....reč lepu čitam
note bih da slušam što zvone u meni
zelenom gorom da prošetam san
u perje samo da se uvučem
detinju dušu da obučem
strasti bi svoje sad tebi dala
a opet ......ne bih te sad zvala
toliko toga u meni čita
toliko toga u meni piše
sad bih na reku ili u šumu
il' da skitnica budem na drumu
pa u zagrljaj da ti uskočim
obraz tek da ti dotaknem
vetar da budem il' kiša tiha
onda na cvet bih samo da sletim
kao ptica da poletim
da letom svojim ukrasim nebo.
Toliko mira i toliko nemira
ma.....samo sam duša šarena.
Nemir i mir što u meni žive
samo se ovom životu dive.



PS Dobar dan želim.....i ovaj rok je ispunjen......sad juriš na sledeći ....ma, samo krugovi....