Diskriminacija majke prema ćerki,zbog mržnje prema zetu

Poruka
1
Imam 41 godinu,i ćerku iz prvog braka koja sada ima 19 godina.Za sadašnjeg muža sam se udala pre 15 godina.
Moja majka ne podnosi mog sadašnjeg muža,dok tvrdi da mene voli.
Nikad mi nije došla u posetu,iako smo stanom blizu(5 autobuskih stanica).Ja kod nje svraćam,kao i moja ćerka koja sada živi u svom stanu (koji joj je dao njen otac),a samnom je bila do 15-te godine. ...prvi suprug je bio imućan,dok sadašnji užasno siromašan.Zimi se ne grejemo,često gladujemo :( Moja ćerka živi dobro jer je njen otac izdržava,od njene 16 te godine.

Moj rođeni brat,koji je stariji 4godine od mene,ne oženjen je i ne zaposlen i živi kod mojih roditelja.

Moja majka pozove mene i ćerku kad im je slava ili rođendan i mi dođemo.(Naravno ja bez supruga).
Svaki put moja majka mojoj ćerki spakuje torte i kolače,ali meni ne.
NIJE MENI STALO DO GLUPIH KOLAČA (mada zbog siromaštva to nemam da jedem).....ALI ME SVAKI PUT ZABOLI DUŠA,nešto me pogodi u srce i steže se sve u meni.
BOLI ME DISKRIMINACIJA,jer sam joj ja ipak ćerka.
Razumem da verovatno neće da mi spakuje ništa da ne bi jeo i moj suprug....ALI....to me boli...jako :(

Da li sam u pravu...da mi nanosi rođena majka nepravdu,ili sam možda stvarno ja kriva :(

Želela bih da ne mislim o tome,ali me nešto izjeda,da li mene moja majka uopšte voli,iako to stalno tvrdi.

Užasno sam tužna i potištena :(
 
Komplikovano....
Ja sam malo dalje od mojih roditelja, kad mama pozove prvo pita - sta rade i kako su ( moja) deca. Jednom sam joj podviknula (u sali) da je valjda normalno da prvo pita za svoje dete - a ne za "tudju"!!! I zamislila se....od tad ne zaboravlja da pita kako sam i ja... :)
Milice, nesto je naljutilo tvoju majku i ne verujem da to ima veze direktno sa tobom. Indirektno da... Nije cudno sto te cini tuznom, pa svi nase majke dozivljavamo kao neki sareni kisobran, stalno otvoren za nas, da nas stiti i kad treba i kad ne...
Moj otac je imao 60 godina kad je ostao bez roditelja i secam se da je rekao - sad sam siroce.... Covek sa zenom, decom, unucima, sa gubitkom roditelja se osetio sirocetom. Od tada mi je jasno da ne postoji uzrast kad prestaju da nam trebaju roditelji.
Pokusaj nasamo da objasnis majci kako se osecas, sta te boli u njenom odnosu prema tebi, mozda i ona otvori karte do kraja... Samo iskrena prica, bez okrivljavanja druge strane, moze da razresi situaciju. :)
 
...mene zanima kakva je mama bila prema predhodnom zetu, i kakvi su vam tada bili odnosi....da li ona kontaktira i sad sa njim, jer ima unuku ciji je on
otac pa mozda smatra da nema potrebe da prekida kontakt, ako je i ranije bio dobar...da li je ikada sa sadasnjim zetom bila u nekoj slozi ili je ta situacija
od starta takva....

..mislim da je boli tvoje siromastvo i da ona smatra da je zet kriv za to..pa ga mozda takvim ponasanjem kaznjava, a i tebe preko njega, jer verovatno
ne moze da razume tvoju zelju da zivis sa njim....
..ne znam samo predpostavljam naravno....
 
Teško je ovo i bolno i teško je i posavetovati šta činiti nadalje.
Ali jedno mogu reći sigurno - život nas često nauči da naši najbliži (roditelji, deca, rođaci, itd) nisu nama naklonjeni i nemaju razumevanja... i pogrešno se smatra da je krvno srodstvo podloga za apriori razumevanje.

Ako si u tom međuodnosu (majka-ćerka) ti besprekorna i činila si sve što je do tebe da takvi odnosi i ostanu korektni - onda si učinila sve što možeš, dalje nije do tebe.
Kada od ljudi ne očekujemo previše, onda i ne mogu da nas razočaraju. Jer ljudi su na kraju - samo ljudi ......
 
I samo još ovo da kažem.

Pre sam imala kojekakva familijarna razočarenja. Bilo je tu raznoraznih nečovečnih postupaka prema meni.
Onog momenta kad sam shvatila da su svi ti ljudi zasebna bića, sa svojim životima, strahovima, pa na kraju i kompleksima, iluzijama i koncepcijama, shvatila sam da mi oni nisu potrebni da bih se osećala kao celovito biće. Mogla sam sasvim lepo da živim i bez njihove podrške.
Moje je bilo da budem besprekorna, a šta će druga strana raditi sa tim.. to je i njihova stvar, na kraju krajeva?
Interesantno, kad sam tako postavila stvari (prevashodno u svojoj glavi) i odnos kod dela familije se promenio. Mada, i da nije tako...to ne bi menjalo ništa. Oni imaju svoj svet, ja imam svoj, i zdravo-zdravo doviđenja :).
 

Back
Top