Diplomac

Još jedan iz sela

Poznat
Banovan
Poruka
7.335
Prošle godine, kad smo maturirali, nisam mogao da poverujem kako smo dobro izgledali.
Momci su nosili odela, devojke haljine, svi smo bili nasmejani, zračili smo srećom, neverovatno kako smo bili lepi!
Sve je prštalo od optimizma, svi putevi su pred nama, gajimo velike nade i planove, uspesi samo čekaju na nas. Mi smo, svi, veoma ambiciozni i ja sam siguran da ćemo uspeti.
Jedan moj drug je obećao da će za petogodišnjicu mature pozvati celo odelenje, i to o sopstvenom trošku. On smatra da će do tada zgrnuti lovu. Neki planiraju da idu u inostranstvo...

E, ja sad vas pitam: Da li ste i vi imali ambicije i slične planove, šta vas je sprečilo da ih realizujete?... ili ste bili nepreduzimljivi?
 
..mi smo choporativno izbojkotovali hajat i narodnjake, otishli na vecheru u skadarliju pa produzili na klub-koncert.. :lol:
..posle deset godina, svi smo imali fakultete, polovina posao, chetvrtina muza/zenu, a nas nekoliko i dete/decu..

..osmoro od chetrdeset i shestoro (pala krajina, napunila nam se generacija) su bili u inostranstvu, petoro je doshlo specijalno za tu priliku..
..dvoje je bilo (vec :( ) neizlechivo bolesno..plus jedan koji je pukao kad su ga digli za vreme bombardovanja, poprilichno..

..ja sa osamnaest nisam imala nikakav plan osim nestrpljivosti da vidim shta mi nosi sutra.. :) ..dodushe, sad sam dvaput punoletna i plan mi je isti.. :lol:
 
Prošle godine, kad smo maturirali, nisam mogao da poverujem kako smo dobro izgledali.
Momci su nosili odela, devojke haljine, svi smo bili nasmejani, zračili smo srećom, neverovatno kako smo bili lepi!
Sve je prštalo od optimizma, svi putevi su pred nama, gajimo velike nade i planove, uspesi samo čekaju na nas. Mi smo, svi, veoma ambiciozni i ja sam siguran da ćemo uspeti.
Jedan moj drug je obećao da će za petogodišnjicu mature pozvati celo odelenje, i to o sopstvenom trošku. On smatra da će do tada zgrnuti lovu. Neki planiraju da idu u inostranstvo...

E, ja sad vas pitam: Da li ste i vi imali ambicije i slične planove, šta vas je sprečilo da ih realizujete?... ili ste bili nepreduzimljivi?

Ehm, i kod nas su svi nosili odela i haljine, ali samo nekoliko NAS je bilo zaista elegantno : ) Ambicije i planove - sa 18 godina? Verovatno mi je ambicija bila da odem na koncert Ramonesa (realizovana :) ) a plan da vidim Igija Popa uživo (premašila sam normu :) ) To je bilo pre 22 godine. Danas su svi isti kakvi su bili pre toliko godina - niko se nije drastično promenio, samo smo svi ... jasnije definisani, tj. ona osnovna crta u karakteru se ispoljila do kraja.
 
Ehm, i kod nas su svi nosili odela i haljine, ali samo nekoliko NAS je bilo zaista elegantno : ) Ambicije i planove - sa 18 godina? Verovatno mi je ambicija bila da odem na koncert Ramonesa (realizovana :) ) a plan da vidim Igija Popa uživo (premašila sam normu :) ) To je bilo pre 22 godine. Danas su svi isti kakvi su bili pre toliko godina - niko se nije drastično promenio, samo smo svi ... jasnije definisani, tj. ona osnovna crta u karakteru se ispoljila do kraja.

Jeste li uspeli u životu, zašto niste?
 
Prošle godine, kad smo maturirali, nisam mogao da poverujem kako smo dobro izgledali.
Momci su nosili odela, devojke haljine, svi smo bili nasmejani, zračili smo srećom, neverovatno kako smo bili lepi!
Sve je prštalo od optimizma, svi putevi su pred nama, gajimo velike nade i planove, uspesi samo čekaju na nas. Mi smo, svi, veoma ambiciozni i ja sam siguran da ćemo uspeti.
Jedan moj drug je obećao da će za petogodišnjicu mature pozvati celo odelenje, i to o sopstvenom trošku. On smatra da će do tada zgrnuti lovu. Neki planiraju da idu u inostranstvo...

E, ja sad vas pitam: Da li ste i vi imali ambicije i slične planove, šta vas je sprečilo da ih realizujete?... ili ste bili nepreduzimljivi?

Nisam imala neke jasne ambicije, sem da nađem svoju sreću... da li sam uspela... videćemo... ;)

Inače, nisam išla na 5-ogodišnjicu mature, jer ne gotivim ljude iz razreda u srednjoj školi... i ne planiram da ta okupljanja posećujem... sa prijateljima iz srednje se i dalje družim i ta okupljanja baš volim...
 
Jeste li uspeli u životu, zašto niste?

To je vrlo subjektivna stvar, uspeh u životu. Ne znam da li si gledao seriju Grlom u jagode, i film Jagode u grlu? E, pa niko od mojih drugara još uvek ne baulja četvoronoške u pijanom stanju, svi rade fine poslove, imaju porodice ili bar brakove, i lepo izgledaju. Mnogi od njih izgledaju bolje nego kad smo bili mladi... a da li sam ja uspela ću da ti šapnem - ako budeš bio blizu - na samrtnom času. Mislim, otkud znam? Sad sam zadovoljna, a već sutra ili za par meseci može da se desi da shvatim da sam zaboravila da postignem nešto jako važno. Pitaš pogrešnu osobu - ja se nikada nisam palila na opipljive stvari - da pozovem celo društvo na maturu o mom trošku, da budem direktor, da imam velika kola ili kuću i petoro dece. Mi smo bili drugačija generacija - maturirala sam 1990. godine, i nikada nismo pričali o uspehu, ili novcu, ili moći... lepo sam ti rekla, moja ambicija su bili koncerti, filmovi, čitanje, sloboda, takve stvari. Jao vidi, sad si mi pomogao da definišem svoju situaciju u životu: ja sam neviđeno uspešna - stalno idem na koncerte, pijem pivo, gledam filmiće i čitam. Hvala ti :bye:
 
Са 18 година и треба да се имају планови и амбиције, то је лепота тог доба.:) Ма, треба их увек имти, у ствари!
Везано за неки успех у смислу завршетка факултета и налажење посла, како тако, увек је могло и боље. На љубавном пољу је испало онако како нисам могла ни да замислим. :heart: Оно што ме је највише разочарало од тада јесте колико су људи из моје генерације, а и мало старији постали неинвентивни и инертни у смислу организовања неког дружења и испробавања нечег новог, свима се дружење своди на кафиће и кафенисање у кућној варијанти. Ја се трудим да одржавам сва пријатељства која сматрам да вреде и да организујем нека окупљања, али се изгуби воља кад само ти то радиш.
 
Ja sam maturirala sa 19.:think:
Ni dan danas nemam planove ni za sutra, a kamoli za neku budućnost, a tek sa 19 nisam ništa planirala. A i tako nam se zalomilo, nema smisla bilo šta planirati u ovakvoj državi.

Pet godina mature nismo nikad proslavili jer je to bilo one "bajne" '99 godine, a deset godina mature mi je bilo super jer smo većina još uvek bili isti kao i kad smo maturirali. Isto smo izgledali i nismo znali šta će biti sutra pa je svega par devojaka izrodilo decu i one su bile najuspešnije. Mi ostali smo još uvek tražili stalan posao i nadali se boljem sutra koje nikako da dođe.:(
Na 15 godina mature nisam bila jer sam bila na moru, ali sam gledala fotke i zaprepastila se kako su se svi fizički promenili u roku od 5 godina. Zbabali se i zdedali. Onda sam shvatila da sam omatorila, ali sam ja optimista u duši pa sam ubedila sebe da je moja genetika bolja od njihove.
Na 20 godina mature.....:think:....a da, još nismo slavili...:lol: Ali ne verujem ni da ću ići - ne poznajem te ljude i smoriću se žešće.:(
 
Prošle godine, kad smo maturirali, nisam mogao da poverujem kako smo dobro izgledali.
Momci su nosili odela, devojke haljine, svi smo bili nasmejani, zračili smo srećom, neverovatno kako smo bili lepi!
Sve je prštalo od optimizma, svi putevi su pred nama, gajimo velike nade i planove, uspesi samo čekaju na nas. Mi smo, svi, veoma ambiciozni i ja sam siguran da ćemo uspeti.
Jedan moj drug je obećao da će za petogodišnjicu mature pozvati celo odelenje, i to o sopstvenom trošku. On smatra da će do tada zgrnuti lovu. Neki planiraju da idu u inostranstvo...

E, ja sad vas pitam: Da li ste i vi imali ambicije i slične planove, šta vas je sprečilo da ih realizujete?... ili ste bili nepreduzimljivi?

U to vreme, da ti pravo kažem, nisam imala nekakve užasno velike ambicije. Bilo je potpuno normalno i očekivano da odeš na studije. Jedini iskorak koji sam napravila je da odem na studije hispanistike, umesto anglistike. I preselila sam se iz rodnog mi grada. O ostalom nisam razmišljala, takvo je bilo vreme, sve si očekivao da ćeš dobiti na tacni. Kad su krenuli ratovi, ja sam mislila da se to samo malo šale, da nema šanse da se Juga raspadne...mi smo te granične generacije, rođene taman na vreme i da osete poslednje trzaje blagostanja velike Jugoslavije (bem mu miša, kratko je trajalo, samo par godina za nas :( ) i da prođu ceo horor svih mogucih ratova, hiperinflacija i svog tog ludila. Nemam pojma, kako sam se nadala dobro sam se udala. Poslovno, prosla sam stvarno super - sve neki kabineti, dosta sam putovala, lepo zarađivala, samu sam sebe skućila što bi se reklo. Imala sam emotivnih uspona i padova, ali sve je to život, a moj bogami nije bio dosadan - meni je to bitno, da se ne smaram, sve ostalo podnosim.
 
ou, ja bila na desetogodisnjici mature prosle godine, i svako je imao cime da se pohvali samo je nisam imala nista u rukavu u tom trenutku, em se nisam udala em nisam diplomirala
sreca bila je jos jedna devojka iz odeljenja u istoj situaciji pa mi bilo lakse : )

e, al ove godine je skroz druga prica, a tek za 20 god mature ima bog da me vidi
 
Prošle godine, kad smo maturirali, nisam mogao da poverujem kako smo dobro izgledali.
Momci su nosili odela, devojke haljine, svi smo bili nasmejani, zračili smo srećom, neverovatno kako smo bili lepi!
Sve je prštalo od optimizma, svi putevi su pred nama, gajimo velike nade i planove, uspesi samo čekaju na nas. Mi smo, svi, veoma ambiciozni i ja sam siguran da ćemo uspeti.
Jedan moj drug je obećao da će za petogodišnjicu mature pozvati celo odelenje, i to o sopstvenom trošku. On smatra da će do tada zgrnuti lovu. Neki planiraju da idu u inostranstvo...

E, ja sad vas pitam: Da li ste i vi imali ambicije i slične planove, šta vas je sprečilo da ih realizujete?... ili ste bili nepreduzimljivi?

moja generacija (88) je prilično problematična
čak ni na toj amturi nismo bili na nivou
već uglavnom klošarski u farkama i nekom frand balerine haljinama
a o ambicijama da ne pričam
ima par na dobrih putu al uglavnom klošari a deleko od zgrtanja para
sad vidim ovi klinci u nekim bajkama
svi u full-u, svi puni sebe i želje
svaka čast
sad videćemo šta će da ispadne od toga
 
..mi smo choporativno izbojkotovali hajat i narodnjake, otishli na vecheru u skadarliju pa produzili na klub-koncert.. :lol:
..posle deset godina, svi smo imali fakultete, polovina posao, chetvrtina muza/zenu, a nas nekoliko i dete/decu..

..osmoro od chetrdeset i shestoro (pala krajina, napunila nam se generacija) su bili u inostranstvu, petoro je doshlo specijalno za tu priliku..
..dvoje je bilo (vec :( ) neizlechivo bolesno..plus jedan koji je pukao kad su ga digli za vreme bombardovanja, poprilichno..

..ja sa osamnaest nisam imala nikakav plan osim nestrpljivosti da vidim shta mi nosi sutra.. :) ..dodushe, sad sam dvaput punoletna i plan mi je isti.. :lol:

Isto prosla i moja generacija, mozda malo gore, posto je vecina nezaposlena, a mi drustvenjaci, mislio bi covek s 3 jezika svako bi nasao posao. Sad mi cak zavide sto imam posao, ko da je to nesto apstraktno. Na 10-godisnjicu nisam htela ni da idem, ne mogu da slusam price, nit gledam cudne poglede.
 
Posle srednje škole imala sam plan da završim fakultet, da se udam i imam decu. I većina nas je to isto želela. Većina njih je završila fakultete, ja nisam, jer sam ukapirala da sam isuviše lenja da učim nešto što me ne interesuje onoliko koliko sam mislila da me interesuje. Većina nas se udala/oženila/razvela, znači njih nekoliko nije probalo da bude u braku.

Idem na sve proslave mature. Na petoj godišnjici smo svi koji smo počeli da studiramo, još bili studenti, niko nije diplomirao. Na desetoj je više od polovine i diplomiralo, tek nas nekoliko je imalo porodice. Na petnaestoj su uglavnom svi bili zaposleni i poženjeni i poudavani. Na dvadesetoj nas je bilo jako malo, jedna osoba još uvek priča o diplomiranju, navodno ostao joj još jedan ispit. To bi mogao da priča svako ko nije diplomirao. :roll:

I tako...Volim proslave mature, uvek im se radujem jer nemam nikog iz srednje škole u blizini da se družim sa njim ovako.
 
Prošle godine, kad smo maturirali, nisam mogao da poverujem kako smo dobro izgledali.
Momci su nosili odela, devojke haljine, svi smo bili nasmejani, zračili smo srećom, neverovatno kako smo bili lepi!
Sve je prštalo od optimizma, svi putevi su pred nama, gajimo velike nade i planove, uspesi samo čekaju na nas. Mi smo, svi, veoma ambiciozni i ja sam siguran da ćemo uspeti.
Jedan moj drug je obećao da će za petogodišnjicu mature pozvati celo odelenje, i to o sopstvenom trošku. On smatra da će do tada zgrnuti lovu. Neki planiraju da idu u inostranstvo...

E, ja sad vas pitam: Da li ste i vi imali ambicije i slične planove, šta vas je sprečilo da ih realizujete?... ili ste bili nepreduzimljivi?

...i, kako ste, pobogu ljudi, došli do toga da pišete i čitate gluposti na ovom jadnom forumu?
 

Back
Top