Nikita Kulganov
Buduća legenda
- Poruka
- 37.589
Komunizam je najveće zlo protiv koga se moramo boriti svim sredstvima, bez milosti - Dinko Šakić
Kada je Šakić hteo da likvidira Mila Boškovića komunistu u Jasenovcu vešanjem, Milo je rekao da hoće da bude streljan i da gleda Šakića u oči kada ga ovaj ubija. Svedoci kažu da se Šakić uplašio i da se sav tresao kada je trebao da ga likvidira. Oženio se polusestrom Lubirića, i postao komandant logora Jasenovac.
Vladan Glišić je izneo podatke da je bio dogovor izmedju Tudjmana i Miloševića da se Šakić ne dira, a taj dogovor je poštovala i vlast u Srbiji posle Miloševića. Tako da je Hrvatska ranije tražila izručenje od Srbije ( i ako je Srbija imala još ranije podatke da je Šakić u Argentini, nego su čekali da Hrvatska prva zatraži njegovo izručenje ), a da je Srbija raspisala poternicu Interpola za Nadu Šakić ( ženu Dinka, ustašicu ) tek kada je ona umrla u Hrvatskoj.
Dinko Ljubomir Šakić (Imotski, 1921. - Zagreb, 20. 07. 2008.), ustaški časnik, ratni zločinac i zapovjednik sabirnih logora Jasenovac i Stara Gradiška.
Po zanimanju je bio trgovac tekstilom. Kada mu je bilo dvije godine obitelj se seli u Bosanski brod. Osnovnu školu pohađa u Bosanskom Brodu, a srednju u Slavonskom Brodu. Iz srednje je škole isključen 1934. zbog širenja ustaške promidžbe. Zakonski kao maloljetnik nije mogao biti osuđen, ali je pripremljena optužnica prema kojoj je, nakon što napuni 18 godina, trebao biti osuđen.Kako bi izbjegao kaznu bježi u Berlin. U travnju 1941. pristupa novoutemljenoj ustaškoj postrojbi u Beču. Oženio se Nadom Luburić, polusestrom ustaškog pukovnika Vjekoslava Luburića, voditelja UNS-ova III. ureda kojemu je nadležnost bila organizacija logora, uprava i njihovo osiguranje.
Zahvaljujući rodbinskim vezama s Luburićem započeo je brz uspon po ustaškoj hijerarijskoj ljestvici. 18. veljače 1942. je dobrovoljno stupio u postrojbe Ustaške obrane, te da je s vremenom unaprijeđen u čin satnika. Do 1942. godine bio je pobočnik zapovjednika logora u Staroj Gradiški, a od 1942. do 1944. godine je zapovjednik sabirnog logora Jasenovac. Poslije drugog svjetskog rata sa ženom bježi u Argentinu i otvara tvornicu tekstila.
U Argentini postaje vatreni peronist, i kada je Peron smijenjen s vlasti 1956. odlazi u Španjolsku, gdje je bio najbliži suradnik Vjekoslava Luburića. Tri godine kasnije vraća se u Argentinu i s obitelji nastanjuje u San Justu. Poslije će se, zbog bolježljive supruge, preseliti u ljetovalište Santa Teresita. 1974. bio je jedan od vođa Hrvatskog narodnog otpora.
Istražiteljima centra Simon Wiesenthal tri godine kasnije (1998.) zapeo je za oko Šakićev interview argentinskom Kanalu 13 u kojem su ga novinari na prijevaru - tražeći razgovor o svjetskom nogometnom prvenstvu na kojemu Argentina igra s Hrvatskom - navukli na temu Jasenovca.
Nedugo potom Šakića je argentinska policija lišila je slobode. Redovnim letom njemačke zrakoplovne tvrtke Lufthansa u (18. lipnja 1998.) Šakić je iz Buenos Airesa u pratnji djelatnika Interpola doputovao u Frankfurt. Potom je zrakoplovom Croatia Airlinesa prebačen u Zagreb i smješten u zagrebačkom zatvoru Remetinec. Već sutradan u Istražnom centru zagrebačkog Županijskog suda održano je prvo ročište na kojemu se Šakić branio šutnjom.
Pravomoćnom presudom osuđen je na maksimalnu zatvorsku kaznu od 20 godina zbog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom.
https://www.jutarnji.hr/arhiva/dinko-sakic-preminuo-10-godina-prije-isteka-kazne/3878124/
https://www.britannica.com/biography/Dinko-Ljubomir-Sakic
Nada Esperanca Šakić rođena Tambić (Livno, 4. avgust 1926 — Zagreb, 5. februar 2011) je bila pripadnik ustaša, čuvar ženskog logora Stara Gradiška u sastavu ustaškog logora Jasenovac, žena Dinka Šakića i polusestra Vjekoslava Maksa Luburića.
Osnivač logora smrti u Jasenovcu Maks Luburić, sredinom oktobra 1942. godine u dužnost uvodi i svoje dve polusestre, Zoru i Nadu. U Muzeju žrtava genocida u logorima smrti Stara Gradiška i Jasenovac, Nada Tambić-Šakić je identifikovana po fotografiji u ustaškoj uniformi sa upraviteljicom logora Marijom Majom Buždon
.Kada su sredinom jula 1998. godine vlasti SR Jugoslavije zatražile od Argentine njeno izručenje, sa istim zahtevom je požurila i Republika Hrvatska.
Županijsko državno tužilaštvo je zaključilo da nema dokaza protiv Nade Šakić, te je puštena na slobodu. S obzirom na to da se osumnjičena nije mogla vratiti kući i da je bila skromnog materijalnog stanja, država Hrvatska je preuzela i obavezu staranja o njoj.
Interpol je 15. 7. 2011. godine na zahtev Srbije raspisao poternicu za Nadom Šakić, osumnjičenom za zločine u ustaškim logorima. Istoga dana hrvatski mediji su objavili da je optužena umrla 5. februara 2011. i da je kremirana na Zagrebačkom groblju Mirogoj.
http://www.glassrpske.com/cir/novosti/srbija/Raspisali-potjernicu-za-mrtvom-Nadom-Sakic/60683
Kada je Šakić hteo da likvidira Mila Boškovića komunistu u Jasenovcu vešanjem, Milo je rekao da hoće da bude streljan i da gleda Šakića u oči kada ga ovaj ubija. Svedoci kažu da se Šakić uplašio i da se sav tresao kada je trebao da ga likvidira. Oženio se polusestrom Lubirića, i postao komandant logora Jasenovac.
Vladan Glišić je izneo podatke da je bio dogovor izmedju Tudjmana i Miloševića da se Šakić ne dira, a taj dogovor je poštovala i vlast u Srbiji posle Miloševića. Tako da je Hrvatska ranije tražila izručenje od Srbije ( i ako je Srbija imala još ranije podatke da je Šakić u Argentini, nego su čekali da Hrvatska prva zatraži njegovo izručenje ), a da je Srbija raspisala poternicu Interpola za Nadu Šakić ( ženu Dinka, ustašicu ) tek kada je ona umrla u Hrvatskoj.
Dinko Ljubomir Šakić (Imotski, 1921. - Zagreb, 20. 07. 2008.), ustaški časnik, ratni zločinac i zapovjednik sabirnih logora Jasenovac i Stara Gradiška.
Po zanimanju je bio trgovac tekstilom. Kada mu je bilo dvije godine obitelj se seli u Bosanski brod. Osnovnu školu pohađa u Bosanskom Brodu, a srednju u Slavonskom Brodu. Iz srednje je škole isključen 1934. zbog širenja ustaške promidžbe. Zakonski kao maloljetnik nije mogao biti osuđen, ali je pripremljena optužnica prema kojoj je, nakon što napuni 18 godina, trebao biti osuđen.Kako bi izbjegao kaznu bježi u Berlin. U travnju 1941. pristupa novoutemljenoj ustaškoj postrojbi u Beču. Oženio se Nadom Luburić, polusestrom ustaškog pukovnika Vjekoslava Luburića, voditelja UNS-ova III. ureda kojemu je nadležnost bila organizacija logora, uprava i njihovo osiguranje.
Zahvaljujući rodbinskim vezama s Luburićem započeo je brz uspon po ustaškoj hijerarijskoj ljestvici. 18. veljače 1942. je dobrovoljno stupio u postrojbe Ustaške obrane, te da je s vremenom unaprijeđen u čin satnika. Do 1942. godine bio je pobočnik zapovjednika logora u Staroj Gradiški, a od 1942. do 1944. godine je zapovjednik sabirnog logora Jasenovac. Poslije drugog svjetskog rata sa ženom bježi u Argentinu i otvara tvornicu tekstila.
U Argentini postaje vatreni peronist, i kada je Peron smijenjen s vlasti 1956. odlazi u Španjolsku, gdje je bio najbliži suradnik Vjekoslava Luburića. Tri godine kasnije vraća se u Argentinu i s obitelji nastanjuje u San Justu. Poslije će se, zbog bolježljive supruge, preseliti u ljetovalište Santa Teresita. 1974. bio je jedan od vođa Hrvatskog narodnog otpora.
Istražiteljima centra Simon Wiesenthal tri godine kasnije (1998.) zapeo je za oko Šakićev interview argentinskom Kanalu 13 u kojem su ga novinari na prijevaru - tražeći razgovor o svjetskom nogometnom prvenstvu na kojemu Argentina igra s Hrvatskom - navukli na temu Jasenovca.
Pravomoćnom presudom osuđen je na maksimalnu zatvorsku kaznu od 20 godina zbog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom.
https://www.britannica.com/biography/Dinko-Ljubomir-Sakic
Nada Esperanca Šakić rođena Tambić (Livno, 4. avgust 1926 — Zagreb, 5. februar 2011) je bila pripadnik ustaša, čuvar ženskog logora Stara Gradiška u sastavu ustaškog logora Jasenovac, žena Dinka Šakića i polusestra Vjekoslava Maksa Luburića.
Osnivač logora smrti u Jasenovcu Maks Luburić, sredinom oktobra 1942. godine u dužnost uvodi i svoje dve polusestre, Zoru i Nadu. U Muzeju žrtava genocida u logorima smrti Stara Gradiška i Jasenovac, Nada Tambić-Šakić je identifikovana po fotografiji u ustaškoj uniformi sa upraviteljicom logora Marijom Majom Buždon
.Kada su sredinom jula 1998. godine vlasti SR Jugoslavije zatražile od Argentine njeno izručenje, sa istim zahtevom je požurila i Republika Hrvatska.
Županijsko državno tužilaštvo je zaključilo da nema dokaza protiv Nade Šakić, te je puštena na slobodu. S obzirom na to da se osumnjičena nije mogla vratiti kući i da je bila skromnog materijalnog stanja, država Hrvatska je preuzela i obavezu staranja o njoj.
Interpol je 15. 7. 2011. godine na zahtev Srbije raspisao poternicu za Nadom Šakić, osumnjičenom za zločine u ustaškim logorima. Istoga dana hrvatski mediji su objavili da je optužena umrla 5. februara 2011. i da je kremirana na Zagrebačkom groblju Mirogoj.
http://www.glassrpske.com/cir/novosti/srbija/Raspisali-potjernicu-za-mrtvom-Nadom-Sakic/60683
