Dimitrija Cupovski (1878-1940)-Makedonac pre Tita.

oki1987

Domaćin
Poruka
4.858
Димитрија је рођен у селу Папрадиште у Османском царству. Пре његовог рођења, албански разбојници су му убили оца. Када је имао десет година, његово село је спаљено и целокупна његовa порадица се преселила у Крушево, родно место његове мајке. Након учења молерског заната, његов брат и он одлазе у Софију у потрази за послом. У приестолници новоосноване Краљевине Бугарске Чуповрски је радио током дана, а ноћу је похађао школе које су организовали Дамјан Груев, Петар Поп Арсов и остали учесници.

250px-Dimitrija_Cupovski.jpg


Касније своје образовање наставља у Београду, и у Санкт Петербургу. Пробугарски револуционар Христо Шалдев, који је тада живео у Санкт Петербургу, описао је Димитрија као особу са проруским ставовима. Према Шалдеву, члану Тајног македонско-једренског круга у Санкт Петербургу и ВМРО, главни идеолози под чијим утицајем је био Чуповски су српски професори Стојан Новаковић, Јован Цвијић и Александар Белић.[1] Новаковић је посебно користио своју дипломатску улогу у Санкт Петербургу како би своје идеје спровео у дјело, кроз своју подршку Македонском научном и књижевном друштво, основаном у Санкт Петербугру 1902. године и македонским члановима као што је Чуповски.

Када је Чуповски 1905. године покушао да организује први „Панмакедонски конгрес” у Велесу, био је избачен из града по наређењу логалног команданта ВМРО Ивана Наумова[4][5] уз пријетње смрћу због својих промакедонских и антибургарских идеја.[6] Блаже Ристовски тврди да се то десило због интрига локалног митрополита и активности Шалдева, који је описао Чуповског као српског шпијуна,[7] али је на крају, у својим мемоарима, представио писмо од Чуповског, написано 1904. године, у коме он пише против „српске пропаганде у Македонији и њеног деструктивног утицаја на људе”.

https://sr.wikipedia.org/sr/Димитрија_Чуповски

Posto mnogi ovde govore kako je Makedonce stvorio Tito, evo jedan nepobini dokaz ta to nije tako. :)

- - - - - - - - - -

Takodje Pupovski 1914 izradjuje u ruskom grad etnicku kartu Makedonije:

Map_of_Macedonia_by_Chupovski1913_copy.jpg
 
Zamisli kako ćeš se tek iznenaditi kad saznaš da je bilo i Bačvana u to vreme.

Na sreću dovoljno su inteligentni pa da znaju da su Raci onosno Srbi, što tebi i tvojoj lucprdastoj sorti i do dana današnjeg nije jasno.

Doduše istine radi, bilo je i u Bačkoj sličnih mađaronskih lucprda, al je ta pojava ismejana .

Nemoj da mesas region i narod.

Cupovski i njemu slicnim su se borili za slobodu Makedonije i samostalnost makedonske kulture, a ne prisvajanje od suseda.
 
Nemoj da mesas region i narod.

Cupovski i njemu slicnim su se borili za slobodu Makedonije i samostalnost makedonske kulture, a ne prisvajanje od suseda.

Како да не меша кад је то уско повезано. У време националних буђења народа, дешавало се да неки имају кризу идентитета, па регион повежу са народом.

- - - - - - - - - -

Ова тема је за пдф Историја.

Тема је за ПДФ Хумор.
 
Како да не меша кад је то уско повезано. У време националних буђења народа, дешавало се да неки имају кризу идентитета, па регион повежу са народом.

- - - - - - - - - -

Ti imas krizu mozga pa lupetas ovakve gluposti. Ostavi se Makedonije i makedonskog naroda ako nemas sta pametno da napises.

- - - - - - - - - -

Srbi su imali isti stav o Makedoncima posle balkanskih ratova, svrstavali su ih u svoje sto oni to nisu bili.
 
Шалим се.

Словенско становништво на том подручју је била маса без идентитета, јер нису имали никакву историју и предања за која да се ухвате као свој идентитет.

Ко дође и покори вас, тај би вам уметнуо идентитет.

У време Самуила сте били део Бугарског царства. У време Мрњавчевића и Краља Марка део српске државе. Ал' народ није имао неки изграђени идентитет. Да Марку нису дошли Турци, били бисте 100 % Срби. Турци су дошли и безглавој маси није усађен никакав идентитет. Живели сте под Турцима без идентитета док вас Срби нису ослободили Турака. И тад креће борба за идентитет безглаве масе. Боре се српски, бугарски и регионални идентитет, и онда долази Тито и даје вам Републику и идентитет.
 
To ti mislis, narod tamo nije ni mogao od takvih guja da razvije svoju kulturu i identitet, jer ste ga vi kocili.

Jel ti obozavas Tita pa ga stalno spominjes, upravo sam ti dokazao da Makedonci postoje pre Tita%

Ко га је кочио и када?

Нације су постале свесне свог идентитета у 18-19 веку, а Македонци тек средином двадесетог.
 
Ко га је кочио и када?

Нације су постале свесне свог идентитета у 18-19 веку, а Македонци тек средином двадесетог.

Kako kad? Pa evo ti na ličnom Cupovskom primeru. Bugari mu nisu dali da otvori skolu sa nastavom na makedonskom jezik, Srbija su pak planirali da po povratku u Makedoniju zatupa srpsku propagandu.
 
A šta se tačno podrazumeva pod makednoskim narodom? Koji običaji, koja kultura, koje granice? Ovo što vidimo na mapi?
Da li to ima veze sa antičkom Makedonijom?

Bogata kultura Makedonije se ogleda u živopisnim narodnim nošnjama i nezaboravnoj muzici, koje smatraju najboljima na Balkanu. Kulturu makedonskog naroda odlikuju tradicionalna i savremena obeležja nasleđa. Tragovi antičke Makedonije i danas su vidljivi na arheološkim lokalitetima Stobi u Velesu, Skupi u Skopju, Stibera u Prilepu, Herakleja u Bitoli, Antičkom teatru u Ohridu… Makedonsku kulturu strogo određuju svenarodni karakter, kao i okruženje u kome Makedonci žive. Bogato kulturno nasleđe Makedonaca je posebno vidljivo u folkloru, živopisnim narodnim nošnjama, ukrasima i ornamentima gradske i seoske arhitekture, manastirima i crkvama, ikonostasima, rezbariji….. Kultura Makedonaca se grubo može odrediti kao balkanska kultura, veoma bliska kulturi Srba i Bugara.

Bogata kultura stanovnika Makedonije se ogleda i u dobro očuvanim običajima, medu kojima je i proslavljanje Pravoslavnog Božića. Medu brojnim očuvanim kulturnim obeležjima stanovnika Makedonije je i praznovanje Pravoslavnog Božića. Makedonski Pravoslavni Božić najavljuje običaj “Koleda” koji se slavi i obeležava 5. januara. Deca idu od kuće do kuće i pevaju vesele Božićne pesme kojim najavljuju rodenje Hrista, primajući od mestana darove – voće, orahe i bombone. Kasnije uveče se stariji ljudi iz susedstva okupe oko zapaljene vatre i razgovaraju o prošloj i nastupajućoj godini. Sledeće večeri je Božic, kada se u kuću tradicionalno unosi badnjak – hrastovo drvo. Drvo u šumi seče domaćin i njegov najstariji sin, dok se kod kuće postavlja posna Božicna večera, koja je posna, ne sme imati sastojke životinjskog porekla i mora biti pripremljena na vodi, bez korišćenja ulja ili drugih vrsta masnoće. Za tradicionalnu Božićnu večeru domaćica obično peče i poslužuje ribu. Večera je poslednji dan 40-dnevnog Pravoslavnog Bozićnog posta, koji se primenjuje kao poštovanje Bogorodice koja će roditi Hrista mladenca. Badnjak – hrastovo drvo se seče na tri dela, što predstavlja Sveto Trojstvo, te otac u kuću unosi sve njegove delove. Clan porodice uzima jedan deo badnjaka i stavlja na vatru da izgori. Kada je ovo obavljeno, sin i otac razmenjuju pozdrave rečima : “Dobro veče i Srećno Badnje veče”. Dok badnjak gori, u prostoriju gde se slavi Badnje veče ulaze majka i baka sa unucima. Svako unosi svežanj slame i raznosi je po podu, sto predstavlja ambijent noći u kojoj je roden Isus Hrist. Kuća je ukrašena hrastovim i borovim granama, što predstavlja želje da porodica ima dobro zdravlje i dug život – “sa zdravljem jakim kao hrast i životom dugim kao njegovo stablo.” Macedonia Travel

Makedonski Narodni Muzej & Galerija ikona

Narodni Muzej Makedonije je podeljen u tri dela :arheoloski, istorijski i ethografski /ulaznica vazi za sva tri dela/. Toplo preporucujemo da ragledate etnografski deo, jer je veoma dobar. Etnografski deo sadrzi oko 70 originalni narodnih nosnji iz razlicitig delova Makedonije, koji su svi bogato ukraseni stilizovanim sarama. Pogledajte vencanicu iz Mavrova, koja je teska oko 40 kg, sa kapom koju mlada nosi mesec dana posle svadbe, kao simbol svoga devicanstva. Takodje su predstavljeni raznovrsni obicaji, medju kojima je dobra postavka modela i fotografija tradicionalne arhitekture. Arheoloski deo obuhvata bogatu zbirku objekata od neolita, 5000 godina p.n.e. Do 7 veka n.e. Nazalost, dosta objekata je vremenom odneto u Beograd I Sofiju, koji nikada nisu vraceni u Makedoniju. Najznacajnije su Menada figurine iz Tetova, koje poticu iz 6. veka p.n.e. i preistorijske figurine Velike Majke. Jedinstvene su ikone od terakote iz Vinice /ikone poput ovih su nadjene samo u Tunisu I Makedoniji/. Istorijski deo Muzeja nije zanimljiv, iako su ovde izlozene kopije fresaka iz svih delova Makedonije /sto je dobro I veoma znimljivo onima koji su zainteresovani za vizantijsku umetnost, a nemaju vreme da putuju Makedonijom/. Galerija ikona je takodje ovde I sadrzi ikone iz perioda od 10. do 19. veka, medju kojima su neke koje su najbolji primeri iz citave zemlje /ukljucujuci Bogorodicu Pelagonitisu/, ali Galerija ikona u Ohridu poseduje mnogo lepsu i vredniju zbirku.

Makedonski film Film “Pre kiše: 1994. godina

Ovaj film je režirao Milcho Manchevski. Sniman je u Londonu i udaljenom regionu Mariova u Makedoniji, između kamenitih visoravni i kućica u dva prekrasna, usamljena sela – Štavica i Zovik. Film “Pre kiše” je nominovan za nagradu Akademije i osvojio je Zlatnog lava u Veneciji, a odlilkuje ga muzika grupe Anastasija – sklad muzike vizantijske prošlosti, Pravoslavlja i bogatstva i raskoši etničkih makedonskih ritmova… Krug nasilja je viđen u priči koja kruži oko sebe. U Makedoniji tokom rata u Bosni, Makedonci hrišćani traže albansku devojku, muslimanku, koju smatraju ubicom jednog od svojih. Mladi monah Kiril, zavetovan na ćutanje, pruža joj zaštitu. U restoranu u Londonu se trudna novinarka, urednik fotografije priprema za razgovar sa svojim otuđenim mužem, želeci da nastavi vezu sa svojim ljubavnikom, uglednim makedonskim fotografom, koji se upravo vratio iz Bosne, promenjenog ponašanja zbog ratnog nasilja koje je video i doživeo. Ljubavnik odlazi u svoje selo koje nije posetio 16 godina. Tamo pokušava da ignoriše gorke podele između svoje makedonske pravoslavne braće i lokalnih albanskih muslimana, kada pokušava da ih nadmaši….”Film Pre kiše se obraća osećanju teškog iščekivanja, kada je nebo trudno od mogućnosti provale, kada su ljudi ćutljivi i očekuju tragediju čišćenja”, objašnjava pisac i reditelj filma Milčo Mančevski.

Makedonska muzika

Makedonski melos je jako pevljiv i mora da probudi emocije kod osobe koja je sluša. Muzika koja prati narodne makedonske igre je tako jaka i tako upečatljiva, da se lako zaljubite u svaku melodiju… Makedonske igre su vrlo žive i omogućavaju slušaocu/gledaocu da upozna i oseti događaje iz prošlosti, odigrane neposredno da predstave najlepši dragulj makedonskog nasleđa. Makedonski folklor najbolje opisuje izuzetno pozitivnu i suptilnu dušu Makedonaca. Makedonske narodne igre imaju važno mesto u makedonskom folkloru i muzickoj tradiciji. Makedonske svetovne narodne igre obuhvataju igre povezane sa životom i obicajima stanovnista, kao što su: borbene, svadbarske, žetelacke, ljubavne i druge.

http://www.panacomp.net/makedonska-kultura/
 
However, they want to be neither 'Bulgar' (Bulgarians), 'Srp' (Serbians), nor 'Grts' (Greek). Just 'Makedon Ortodox.' (Myrivilis 182) “Just Orthodox Macedonians.” The novel was first published in 1932. In all of the editions published since 1944, this last phrase was removed by the author. Strana 92:

http://www.academia.edu/499093/The_...imits_of_the_Nation-State_in_Southeast_Europe


Ova knjiga je izdata prvi put 1923-1924, a Myrivilis je poceo da je pise mnogo godina ranije. Tema je zapravo Prvi svetski rat. Znacajno je to da je Myrivilis recenicu Just Makedon Ortodox naknadno izbacio, zbog razloga koji su ocigledni.


La littérature comme expérience personnelle : la Macédoine et Stratis Myrivilis, Georges Kostakiotis

This article examines the relationship of Stratos myrivilis, -a Greek writer, who was born on Lesbos in 1890 and died in Athens in 1967- with Macedonia, which he knew as a soldier during the Balkan Wars of 1912-1913, and then during the First World War from 1917-1919. It is based on myrivilis’s novel Life in the Tomb, which was published in 1923-1924 and reprinted several times. The article underscores the narrator’s distress as expressed in the chapter “The Ghost Town”, when he participated, in 1919,in the clash between the Greeks and the French, in the face of the complexity of the situation in Macedonia when the borders are constantly in flux, where one war follows another, and where the alliances are made and unmade at the population’s expense. On the one hand it shows how Myrivilis, in the chapters “In the House of Kindnes” and “Zavali Maïko—Poor Mother” comments on the feelings of the members of the family where, wounded, he spends his convalescence, how he analyses the cultural identity of these people who regard themselves as neither Bulgarians, Serbs, nor Greeks but simply Macedonian Orthodox, and finally how the inhabitants fall into the trap of the Greco-Bulgarian rivalry between the Ecumenical Patriarchate and the independent Bulgarian Church, the Exarchate. On the other hand, it presents the stance of the writer, who seems to distance himself from the northern neighbours when they use the term “Macedonia” to describe a political entity rather than a geographical one. In conclusion, the article underlines the humanism of Myrivilis, who described the catastrophies of war and human vanity and advocated the need to surmount their differences and live together in peace.

URL:
http://journals.openedition.org/ceb/821?lang=en
 
Poslednja izmena:

Back
Top