Dilema

BLAJBI

Zaslužan član
Poruka
103.496
Imao jedan bracni par sina jedinca....

Celog zivota su mu davali sve sto su imali i mogli, a on ih je ceo zivot razocaravao i rastuzivao.....Ali, bio je NJIHOV.....

Onda, u susedstvu se pojavio jedan mladic koji im nije bio niko, ali je uvek bio pri ruci i usluzi...

Imao je snage da sa starima u svakoj prilici bude strpljiv i ljubazan (sto i nije uvek lako).

Tako je to trajalo godinama...


I kada se priblizio kraj, straci su sacinili testament.....

KOME SU SVE OSTAVILI, sta mislite?

Kome bi VI sve ostavili da se nadjete u slicnoj situaciji? :think:
 
Blajbi nisam roditelj,vrlo sam mlad..pa ne znam da ne lupam,pa naravno sinu treba ostaviti,nije to mala stvar,dati svoje nasledje nekom strancu bi bilo nerazumno,cak i da je tako ljubazan prema nekom,dobro na kraju mozda mali deo imovine...
 
да се нађем у таквој ситуацији,не знам,стварно не знамкако бих поступила
мислим да бих младићу из комшилука давала неку врсту надохнаде,као плату и сл,своје дете које ме разочарава,замолила бих да напусти моју кућу, али би му оставила наследство

ваљда
 
Blajbi nisam roditelj,vrlo sam mlad..pa ne znam da ne lupam,pa naravno sinu treba ostaviti,nije to mala stvar,dati svoje nasledje nekom strancu bi bilo nerazumno,cak i da je tako ljubazan prema nekom,dobro na kraju mozda mali deo imovine...

Koliko primera ima roditelja koji ceo život ulažu i od usta odvajaju da srede kuću, a dete im najgori šljam...i znaju da kad ostave tu kuću da će je za par meseci prokockati, popiti i potrošiti na drogu i biti beskućnik....i opet mu je ostave. Šteta..
 
Imao jedan bracni par sina jedinca....

Celog zivota su mu davali sve sto su imali i mogli, a on ih je ceo zivot razocaravao i rastuzivao.....Ali, bio je NJIHOV.....

Onda, u susedstvu se pojavio jedan mladic koji im nije bio niko, ali je uvek bio pri ruci i usluzi...

Imao je snage da sa starima u svakoj prilici bude strpljiv i ljubazan (sto i nije uvek lako).

Tako je to trajalo godinama...


I kada se priblizio kraj, straci su sacinili testament.....

KOME SU SVE OSTAVILI, sta mislite?

Kome bi VI sve ostavili da se nadjete u slicnoj situaciji? :think:
I ja sam prema mnogima strpljiva, ljubazna i na usluzi, ali ne očekujem da mi se to plati kućom i nasleđem.:roll:

Ima mnogo dobrih ljudi na svetu i, na žalost, ne mogu svakome ko je dobar prema meni da ostavim nasledstvo!:confused:
Ni ono što sam dobila od svojih roditelja nisam morala da zaslužim - nasledila sam zato što sam njhovo dete, a ne zato što sam bila dobra, ljubazna i strpljiva....
Tako će i moja deca naslediti od mene, ma kakva da su.
I njihova deca njih, akobogda...:)
 
Zasto sve?

Ako mi je neko pomogao, ako je ljubazan i fin, nagradila bih ga jos dok sam ziva, tacnije verovatno bih se trudila uzvratiti istom merom prema svojim mogucnostima, ne bih cekala smrt, ali i da ostavljam nesto testamentom to ne bi bilo "sve" zasto sve, ostavila bih neki deo imovine, npr deo nakita, neku sliku ili slicno.
Deci sve drugo.
 
"Imao jedan bračni par..." :roll:

Daj, Blajbi, više....

A na temu - oni su ostavili svom sinu.
A ja ne bih nikome. Čim osetim da ću da capnem, ja ću da vadim onaj kanister benzina iz podruma, pa "pofajtam" po vitalnim tačkama, pa čekam i živim dalje. Pri zadnjem izdahu kresnem Zippo i kako ja padnem na pod, tako će i on.... ( E, koji trip, zamišljam ovo u glavi i to usporeni snimak... :mrgreen: Dobro, de, Blajbi me polako ali sigurno pretvara u psiha :mrgreen: )
I tako... ni moj "zločesti", ni komšijski "zlatni" dečko nema ništa da dobiju. Zla baba sve ponela u pak'o, nema ništa....:mrgreen::mrgreen::mrgreen:
 
Svom detetu, naravno.

Mene interesuje ovo: kada bi ti ljudi ostavili sve što imaju strancu, a ne svom detetu, da li bi bilo u redu da taj komšija prihvati nasleđe?
Da sam ja taj komšija, ne bih prihvatila nasleđe, tj. vratila bih ga sinu. Mislila bih da su ti ljudi pogrešili, da su možda upali u neku patetiku ili hteli nakon smrti nešto da nauče svog sina, u svakom slučaju ne bih htela da me neko proklinje.

Ja bih svoju imovinu uvek ostavila svom detetu. Ako mislim da mi je dete nepouzdani kockar, možda bih to nekako uslovila (da nema pravo da proda, recimo, da ne bi ostao bez krova nad glavom), ali svakako ne bih poklonila kuću nekome ko mi nije rod. Nekada je lakše biti ljubazan prema strancima nego prema vlastitoj porodici, ali to ima veze sa osećanjima, ne sa imovinom. Mislim, čak i ako mi je dete ludo, ne znači da unuci neće biti divni :) Zašto bi bili siromašni?
 
Poslednja izmena:
Обично људи не умиру у исто време, па ни деде ни бабе, и често се у таквим причама нађе нека баба која смота деду удовца да потпише венчани лист...
 
Ma ne bre, to je odgovor na temu

a pratis moje pisanije, pratis ....:)

Било нешто о гајбама у Рупи? Е, то ми је увек инт. тема о некретнинама хаха...ја мислим да сам ове моје мале правично расподелио, ако стигне трећи и њему ћу подједнако - ја никако да разумем родитеље који негују неједнак третман према деци. Баш тужно.

Мада, и ова тема је из прошлог века из више разлога. Оставити "имање" детету који остане на земљи, ономе ко остане са родитељима, ко настави породични посао, ко испуњава било какве услове, данас нешто чега је све мање и односи род-деца су друкчији него само пре 30-ак година, оквирно узимајући време.

Е, да, власник ДМ-а, који има више деце, обавестио је своје потомство да му у наслеђе оставља - шипак.
Он сматра да морају да сами за себе стекну, што јесте у складу са радном етиком..али, опет..
 
Poslednja izmena:
Imao jedan bracni par sina jedinca....

Celog zivota su mu davali sve sto su imali i mogli, a on ih je ceo zivot razocaravao i rastuzivao.....Ali, bio je NJIHOV.....

Onda, u susedstvu se pojavio jedan mladic koji im nije bio niko, ali je uvek bio pri ruci i usluzi...

Imao je snage da sa starima u svakoj prilici bude strpljiv i ljubazan (sto i nije uvek lako).

Tako je to trajalo godinama...


I kada se priblizio kraj, straci su sacinili testament.....

KOME SU SVE OSTAVILI, sta mislite?



Kome bi VI sve ostavili da se nadjete u slicnoj situaciji? :think:

Materijalno je sasvim irelevantno u odnosu na propuste koji su rezultirali boldovanim...
 
Mislim da nešto nije u redu sa njima ako godinama i dalje bacaju pare udovoljavajući nekome ko je loš prema njima

E sad možda su njih dvoje u stvari zli i besni, a njihov sin je dobar dečko koji samo ne želi da se bavi zanimanjem koje su mu oni odredili (npr. ne želi da bude advokat nego programer) ali oni su tvrdoglavi i ima da bude onako kako oni žele ili potop, a taj momak iz komšiluka se družio sa njima samo zbog para (doduše briga o starima je legitimno zanimanje i postoji i škola koja obrazuje za to)

Šta inače znači "davali sve što su imali i mogli"? Kupovali patike, pantalone, jaknu, hranu, kompjuter, krevet, tako neke uobičajene stvari koje svako dete ima, umesto da su ga ostavljali da spava u kartonskoj kutiji i kopa po kontejneru? Gde piše da su oni bogati? A ako su bogati, vrlo je malo verovatno da su neke fine osobe koje zaslužuju simpatije.
 
Mislim da nešto nije u redu sa njima ako godinama i dalje bacaju pare udovoljavajući nekome ko je loš prema njima

E sad možda su njih dvoje u stvari zli i besni, a njihov sin je dobar dečko koji samo ne želi da se bavi zanimanjem koje su mu oni odredili (npr. ne želi da bude advokat nego programer) ali oni su tvrdoglavi i ima da bude onako kako oni žele ili potop, a taj momak iz komšiluka se družio sa njima samo zbog para (doduše briga o starima je legitimno zanimanje i postoji i škola koja obrazuje za to)

Šta inače znači "davali sve što su imali i mogli"? Kupovali patike, pantalone, jaknu, hranu, kompjuter, krevet, tako neke uobičajene stvari koje svako dete ima, umesto da su ga ostavljali da spava u kartonskoj kutiji i kopa po kontejneru? Gde piše da su oni bogati? A ako su bogati, vrlo je malo verovatno da su neke fine osobe koje zaslužuju simpatije.

Tako je. Deca nikada nisu kriva, vec neuki roditelji umesto preuzimanja odgovornosti i razumevanja licnog udela u tome zasto im je dete bas takvo kakvo jeste, skloni su olako krivicu prebaciti na decja pleca.
 
Tako je. Deca nikada nisu kriva, vec neuki roditelji umesto preuzimanja odgovornosti i razumevanja licnog udela u tome zasto im je dete bas takvo kakvo jeste, skloni su olako krivicu prebaciti na decja pleca.

Ja se sa ovim ne bih slozio.

Vrlo cesto su deca kriva za los odnos sa roditeljima.

Iz jednog prostog razloga: roditelji su vec jednom bili tamo gde su deca, a deca nikda nisu bila tamo gde su roditelji!.
 
Imao jedan bracni par sina jedinca....

Celog zivota su mu davali sve sto su imali i mogli, a on ih je ceo zivot razocaravao i rastuzivao.....Ali, bio je NJIHOV.....

Onda, u susedstvu se pojavio jedan mladic koji im nije bio niko, ali je uvek bio pri ruci i usluzi...

Imao je snage da sa starima u svakoj prilici bude strpljiv i ljubazan (sto i nije uvek lako).

Tako je to trajalo godinama...


I kada se priblizio kraj, straci su sacinili testament.....

KOME SU SVE OSTAVILI, sta mislite?

Kome bi VI sve ostavili da se nadjete u slicnoj situaciji? :think:

svome bih ostavila (kao sto mislim da su i ovi gore starci svome ostavili),jer...`svoje se meso ne jede`.jedino mu ne bih ostavila u slucaju da me bije/maltretira.
a neciju ljubaznost i pomoc bih svakako nagradila.nasledstvo je mnogo krupna stavka da bi neko to tek tako dobio (mada znam slucajeve da su dobili tek tako,a da ni telefon ostavioca nisu okrenuli da pitaju za zdravlje,kamo li sta drugo)
 
Tako je. Deca nikada nisu kriva, vec neuki roditelji umesto preuzimanja odgovornosti i razumevanja licnog udela u tome zasto im je dete bas takvo kakvo jeste, skloni su olako krivicu prebaciti na decja pleca.

делимино си у праву
родитељ више не може да буде одговоран за понашање одраслог сина/ћерке
 

Back
Top