Znam da je tema demode, ali mene muči jedno pitanje.
Dakle, dok ovo tipkam osjećam kako se crvenim jer moram priznati da sam sve do kupovine
prvog kompjutera bila nepismena po pitanju razmaka poslije interpunkcijskih znakova. I džaba
što sam završila škole i one male i one malo veće, ni u jednoj nas niko nije naučio niti ikad
pomenuo tzv. digitalni pravopis niti njegova pravila.
Naravno da ovaj propust u obrazovanju nije opravdanje za neznanje jer ko hoće da uči i nauči,
on uvijek nađe načina za to. I naučila sam ja to već odavno, uglavnom.
I zaista, sada kad vidim tekstove u kojima na primjer poslije tačke nema razmaka meni se učini
kao da vidim mrlju na bijelom okrečenom zidu. Isto je i kad vidim tekstove pisane tzv. ošišanom
latinicom.
Smeta mi i kad vidim da neko piše npr. josh umjesto još, ili radish umjesto radiš, swe umjesto
sve itd, ali sam slučajno otkrila da se tu ne radi o nepoznavanju pravopisa, nego o modi.
Dakle, tako piše nobl. Kroz takvo pisanje hoće da kažu da oni uglavnom čitaju i pišu na engleskom,
tako da su gotovo zaboravili svoj jezik.
I na kraju pitanje koje me muči.
Dakle, ko je autor digitalnog pravopisa? Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv njega,
naprotiv, ali..
Koliko je meni poznato u zvaničnim pravopisima jezika balkanskih zemalja ne postoji ništa
zvanično u tom smislu.
Meni bi bilo razumljivo da postoji neka formalna instanca koja određuje digitalni pravopis,
a ne pojedinac, tim više što je ovo vrlo važno pitanje, budući da ukoliko ne poznajemo
digitalni pravopis, mnogi ljudi će nas doživljavati kao ne baš obrazovanu osobu.
RiadaT.
Dakle, dok ovo tipkam osjećam kako se crvenim jer moram priznati da sam sve do kupovine
prvog kompjutera bila nepismena po pitanju razmaka poslije interpunkcijskih znakova. I džaba
što sam završila škole i one male i one malo veće, ni u jednoj nas niko nije naučio niti ikad
pomenuo tzv. digitalni pravopis niti njegova pravila.
Naravno da ovaj propust u obrazovanju nije opravdanje za neznanje jer ko hoće da uči i nauči,
on uvijek nađe načina za to. I naučila sam ja to već odavno, uglavnom.
I zaista, sada kad vidim tekstove u kojima na primjer poslije tačke nema razmaka meni se učini
kao da vidim mrlju na bijelom okrečenom zidu. Isto je i kad vidim tekstove pisane tzv. ošišanom
latinicom.
Smeta mi i kad vidim da neko piše npr. josh umjesto još, ili radish umjesto radiš, swe umjesto
sve itd, ali sam slučajno otkrila da se tu ne radi o nepoznavanju pravopisa, nego o modi.
Dakle, tako piše nobl. Kroz takvo pisanje hoće da kažu da oni uglavnom čitaju i pišu na engleskom,
tako da su gotovo zaboravili svoj jezik.
I na kraju pitanje koje me muči.
Dakle, ko je autor digitalnog pravopisa? Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv njega,
naprotiv, ali..
Koliko je meni poznato u zvaničnim pravopisima jezika balkanskih zemalja ne postoji ništa
zvanično u tom smislu.
Meni bi bilo razumljivo da postoji neka formalna instanca koja određuje digitalni pravopis,
a ne pojedinac, tim više što je ovo vrlo važno pitanje, budući da ukoliko ne poznajemo
digitalni pravopis, mnogi ljudi će nas doživljavati kao ne baš obrazovanu osobu.
RiadaT.
Poslednja izmena:
sreća pa ima ovih koji će me dobronamerno ispraviti 
