,,Ona je drugacija od nas.” . . . pricala je, ali nisam razumela. Pricala je o parama, o nekakvom ‘’bogatstvu’’. Oci bi joj zasijale pri svakoj izgovorenoj reci. . . ali taj sjaj. . . bio je nekako vestacki, lazan. Sada ona nije razumela, nije razumela da su pare nebitne, da ce sve to da nestane, da samo prodju kroz ruke, kao I sve ostalo, samo sto su posle toga ruke nekako prljave, neciste. . . ona je drugacija od nas. . .
Od nas??? A kakvi smo to MI ??? Meni nije izgledala drugacije, nije ni bila. Nije ona bila drugacija, samo je imala drugacije stvari. Ja sam imala pare, ali ona je imala slobodu, ja sam imala sve sto bih pozelela, ali ona je imala snove, ja sam mogla da se igram sa bilo kojom igrackom, ali ona je imala mastu, ja sam imala kucne pomocnice i dadidlje da brinu o meni, ali ona je imala prijatelje i ljubav da brinu o njoj, ja sam imala ogromnu kucu, ali ona je imala beskrajne ulice i puteve, ja sam imala vrt I bastu, ali ona je imala sume I livade, ja sam imala lepe oci, ali ona je imala I sjaj u njima, ja sam imala kucu ali ona je imala dom. . . Zamislila sam se. U svakoj situaciji bih se menjala sa njom. Znala sam da treba da budem srecna onim sto imam, jer imam puno. . . ali nisu li sloboda, snovi, masta, ljubav I prijatelji, ulice I putevi, sume, livade, taj sjaj. . . dom. . . mnogo vise??? Ne razumem kako neko ne moze da vidi lepotu tih ‘’malih” velikih stvari. Nikada nisam dobila objasnjenje. Sta to ljude tera da se odreknu ovoga??? Pare? Cemu? Ni danas mi nije jasno. Zagledala sam se dobro u nju. Nije bila drugacija. Bila je samo devojka sa druge strane ogledala. . .
Od nas??? A kakvi smo to MI ??? Meni nije izgledala drugacije, nije ni bila. Nije ona bila drugacija, samo je imala drugacije stvari. Ja sam imala pare, ali ona je imala slobodu, ja sam imala sve sto bih pozelela, ali ona je imala snove, ja sam mogla da se igram sa bilo kojom igrackom, ali ona je imala mastu, ja sam imala kucne pomocnice i dadidlje da brinu o meni, ali ona je imala prijatelje i ljubav da brinu o njoj, ja sam imala ogromnu kucu, ali ona je imala beskrajne ulice i puteve, ja sam imala vrt I bastu, ali ona je imala sume I livade, ja sam imala lepe oci, ali ona je imala I sjaj u njima, ja sam imala kucu ali ona je imala dom. . . Zamislila sam se. U svakoj situaciji bih se menjala sa njom. Znala sam da treba da budem srecna onim sto imam, jer imam puno. . . ali nisu li sloboda, snovi, masta, ljubav I prijatelji, ulice I putevi, sume, livade, taj sjaj. . . dom. . . mnogo vise??? Ne razumem kako neko ne moze da vidi lepotu tih ‘’malih” velikih stvari. Nikada nisam dobila objasnjenje. Sta to ljude tera da se odreknu ovoga??? Pare? Cemu? Ni danas mi nije jasno. Zagledala sam se dobro u nju. Nije bila drugacija. Bila je samo devojka sa druge strane ogledala. . .