Deutsche Welle: Priča o Dodikovom lobiju u Vašingtonu

комшија

Stara legenda
Poruka
96.548
ГОТОВ ЈЕ!













https://www.danas.rs/politika/prica-o-dodikovom-lobiju-u-vasingtonu/

Priča o Dodikovom lobiju u Vašingtonu

Američki analitičari smatraju da bi se zbog nastavka destruktivne politike Milorada Dodika i važećih sankcija Vašingtona prema njemu, na udaru mogla naći i njegova evropska imovina. Pod lupom su i oni koji ga podržavaju.

Piše: Dojče vele 18. avgusta 2018. 12.00

dodik123-678x382.jpg


Američki analitičari smatraju da bi se zbog nastavka destruktivne politike Milorada Dodika i važećih sankcija Vašingtona prema predsedniku RS, na udaru mogla naći i njegova evropska imovina. Pod lupom su i oni koji nastavljaju da daju podršku ovom političaru iz BiH. Klupko se polako raspliće oko otkrića američkih medija da bar dvoje saradnika predsedničke kampanje Donalda Trampa sada lobira u korist „proruske srpske separatističke partije”. Njen lider Milorad Dodik, stavljen je na crnu listu SAD zbog nepoštovanja Dejtonskog sporazuma.

To za predsednika Trampa nije dobra vest – da ga povezuju uz Dodikovu bosansku „rusku vezu”. Ovdašnji mediji već uveliko analiziraju zašto je premijerka Republike Srpske Željka Cvijanović nedavno u Vašingtonu naprosto saletala zvaničnike aktuelne američke administracije. Čak da je to radila, kako tvrde dobro upućeni izvori – „usput, koristeći za to promociju jedne knjige”, sigurno je da nije odabrala najpovoljniji politički trenutak.

To da Dodikovi predstavnici lobiraju u najmoćnijoj političkoj prestonici sveta, u Vašingtonu, nije novost. Ali, relativno je novi politički kontekst u kojem aktuelni američki predsednik ostaje pod istragom specijalnog istražitelja (bivšeg direktora FBI-a) Roberta Milera – zbog mogućih neprikladnih veza s Putinovom Rusijom.

Ričard Kauzlarih, bivši američki ambasador u Sarajevu, sada profesor na Džejms Mejson Univerzitetu u Vašingtonu i ekspert za međunarodne odnose i sigurnosti, u razgovoru za DW iznosi uverenje da lobiranje bosanskih Srba u Vašingtonu neće promeniti stav najmoćnije zemlje sveta prema BiH i njenom okruženju. Uprkos tome što se nova geostrateška rekonfiguracija još ne da naslutiti, malo ko može predvideti sledeće Trampove poteze.

„Želim biti jasan do kraja: niko ne zna kakva je vrsta dogovora postignuta između Putina i Trampa u Helsinkiju”, rekao je Kauzlarih za DW. „Znam da su mediji sugerisali da je SAD omekšala svoju poziciju o podeli Kosova zbog takvog razumevanja. I Dodik i Beograd se možda nadaju promeni američke politike prema BiH i Kosovu zbog ‘dila’ između Putina i Trampa. Ali, ne vidim još nikakve znakove da se to dogadja”.

Ovog bivšeg američkog diplomatu brinu „neka imena” Trampovih savetnika na koje se plaćenim lobiranjem želi ostvariti uticaj. Kauzlarih ne isključuje mogućnost da američki lobisti mogu donekle „imati uticaja na politiku, ili najmanje – otvoriti neka vrata za tradicionalne lobističke napore iz RS-a”.

Drugi dobro upućeni izvori navode kako raniji lobistički pokušaji Banja Luke preko firme Picard, Kentz & Rowe, te Obrada Kesića koji vodi Predstavništvo RS-a u Vašingtonu, uglavnom nisu urodili očekivanim rezultatima.

Kauzlarih ipak podseća da je Dodik pored svega, čak intenzivirao svoje „neprijateljske poglede” prema Dejtonskom sporazumu i nastavio da „potkopava OHR (Ured Visokog predstavnika u BiH)”. Zbog toga mu je američko Ministarstvo finansija početkom 2017. godine i nametnulo sankcije. Predsednik RS, međutim ne odustaje od lobiranja u Vašingtonu, verujući izgleda da je ovo bolji trenutak nego ranije.

„Nacionalisti kao Dodik ili mađarski (premijer Viktor) Orban mogu pronaći srodne duše među nekim Trampovim savetnicima koji su u isto vreme i lobisti”, kaže Kauzlarih.

Tokom nedavnog boravka u Vašingtonu, premijerka Republike Srpske Željka Cvijanović susrela se s bliskim saradnicima predsednika Trampa zaduženim za komunikacije – Kilijanom Konvej i portparolkom Bele kuće Sarom Hakabi Sanders. Sastali su se na proslavi povodom sto godina od završetka Prvog svetskog rata (1918 – 2018), koju je organizovala ambasada Republike Srbije u SAD. To se moglo videti na fotografijama koje je Cvijanovićeva objavila na društvenim mrežama. Ipak, ne zna se o čemu su i koliko dugo razgovarali.

Sa premijerkom se fotografisao i Kori Levandovski, bivši menadžer Trampove predsedničke kampanje 2016. godine. Trebalo bi napomenuti da su se ti kratki foto-susreti održali u „Hotelu Tramp“, nadomak Bele kuće.

Prema navodima Tajmsa – Cvijanovićevu je ovaj put u svom domu, u američkoj prestonici, primio bivši glavni strateg Bele kuće Steve Bannon. Ovaj otpušteni predsednikov savetnik u Evropi je već držao motivišuće govore za desno orijentisane radikalne stranke – zagovarajući populizam kakav je u Americi doveo Trampa na vlast.

Na kraju, američki portal Mother Jones objavio je da su ulogu novih američkih lobista RS-a preuzeli bivši saradnici Trampove predsedničke kampanje, Džejson Ozborn i Majk Rubin.

Ipak, početak njihovog lobiranja nije došao u dobrom trenutku. Vašington trenutno bruji o navodnim ruskim obaveštajnim aktivnostima koje se sprovode kroz trening paramilitarnih jedinica u RS koje, kako se ocenjuje, deluju kao „Dodikove sigurnosne snage”.

Trojanski konj(i)

Pored Amerikanaca koje brine nastavak ruskog uticaja na ovdašnji izborni proces, kao i moguće prisustvo ruskih „trojanskih konja” u BiH, čak mnogi građani SAD poreklom iz BiH kontinuirano upozoravaju na Dodikovu rusku spregu na Balkanu.

U Savetodavnom veću za Bosnu i Hercegovinu (ACBiH), nevladinoj organizaciji koja u Vašingtonu zagovara multietničku i celovitu BiH i neguje dobre veze sa američkim Kongresom, kažu da ih ne brinu previše novi Dodikovi lobisti, jer to uglavnom vide kao nastavak „žalosnog i uzaludnog bacanja para poreznih obveznika iz RS-a”. Ali, jasne su im namere da se revidira skorija istorija BiH i pokušaju relativizovati ratni zločini u RS-u. Kažu da zbog jasnih američkih principa „to neće proći”.

Pominju i da Dodik iznova pokušava sve to politički i izborno da instrumentalizuje. Dokaz tome je sramna kampanja u Narodnoj skupštini RS koja je izglasala ukidanje Izveštaja Vlade RS o Srebrenici iz 2004. godine. U međuvremenu je američki Stejt department oštro osudio ovu odluku NSRS, navodeći kako se istorijske činjenice u BiH ne mogu menjati.

Predsednica ACBiH Ajla Delkić za DW kaže kako u ovoj organizaciji veruju da pored svih lobističkih napora iz RS-a „američka pozicija oko BiH ostaje čvrsta”. Ali, ipak ih donekle brine Donald Tramp. Ono što je novo, kaže ona, je to da neki u RS-u misle kako se na predsednika Trampa može lako uticati i da je on za njih laka meta jer brzo menja mišljenje. Američki lobisti angažovani od strane RS-a imaju, čini se, upravo taj zadatak.

Na ponovljeni zahtev DW elektronskom poštom šefu Predstavništva RS u Vašingtonu Obradu Kesiću za komentar i odgovor na pitanje, koja je svrha njihovog novog lobiranja – da li je to prvenstveno podizanje sankcija Dodiku, koliko se novca izdvaja za to i, kako vide „novu” Trampovu politiku prema Balkanu – do trenutka slanja ovog izveštaja nismo dobili odgovor.

Dodikovi pomagači

Još 2014. godine, Vašington Post je pisao da je Republika Srpska na osmom mestu po ukupno potrošenom novcu na lobiranje u SAD. Ovaj dnevni list je tada Dodika opisao i kao „secesionistu i od Kremlja podržanog negatora genocida”. Upozorili su da lobisti američke Republikanske partije moraju biti zaustavljeni kako ne bi, radeći u korist RS, doveli u pitanje dosadašnja pozitivna dostignuća u BiH svih prethodnih američkih administracija, od Bila Klintona na ovamo.

Dobro upućeni analitičari zato daju malo šanse za uspeh novim američkim lobistima, koji sada rade po nalogu Banja Luke. Tim lobistima uveliko odmaže i šef manjeg bh.entiteta, koji nastavlja po starom – radeći direktno protiv interesa SAD na Zapadnom Balkanu.

„Bez ikakve rezerve SAD podržavaju integraciju BiH u EU i NATO i to se do sada nije promenilo”, tvrdi i predsednica ACBiH. Kada je reč o američkoj spoljnoj politici prema Balkanu, predsednik Tramp je oko sebe okupio dobar savetnički tim za nacionalnu sigurnost, kaže Delkić. Ona međutim upućuje i na to da je sada američki fokus stavljen na politička žarišta kao što su Sirija i Severna Koreja. Upravo zato, insistira naša sagovornica, „ovi najnoviji lobistički napori partije gospodina Dodika (SSND) trebalo bi da posluže kao poziv za buđenje onima koji u BiH donose odluke, da preduzmu robustnije napore u obračunu s korupcijom i podrže ekonomske reforme, te da nastave negovati (dobre) odnose sa Sjedinjenim Državama”.

Prema američkim medijskim izvorima – tokom posete Vašingtonu, Željka Cvijanović tvrdila je da novi lobisti RS neće raditi u korist ruskih interesa, već naprotiv – u cilju jačanja veza sa Sjedinjenim Državama. Znajući za evidentne Dodikove veze s Moskvom, mnogi su veoma skeptično primili te njene navode. Radi se zapravo o interesima trenutno vladajuće garniture u RS.

„Pretpostavljam da je većina lobističkih napora (RS) danas usmerena na skidanje sankcija Dodiku,” rekao je za DW i ambasador Kauzlarih. „Ove sankcije se se takodje odnose na one koji obezbeđuju ‘materijalnu potporu’ Dodiku”, kaže ovaj američki diplomata.

I pored toga što Dodik „verovatno ima malo imovine u SAD koja je pogođena ovim sankcijama, neka njegova evropska imovina mogla bi biti povezana sa američkim finansijskim institucijama”, zaključuje Kauzlarih.<
 
Dodik: Najbolje da se razgraničimo
Predsednik Republike Srpske Milorad Dodik smatra da je vreme da Srbi izađu sa jasnim političkim, nacionalnim programom i zahtevima, koji bi mogli da b

udu njihov cilj u ovom veku, za razliku od prethodnog, koji je, kaže, za nas bio katastrofalan vek.


"Međunarodne okolnosti su se promijenile", kaže Dodik u Intervjuu Tanjugu.


On napominje da ne misli na promjene američkog ili nekog drugog međunarodnog stava, mada se i tu, kako kaže, nešto mijenja, već na činjenici da, recimo, u proteklih 20 godina Dejtonski sporazum nije poštovan, da su umanjena prava Republike Srpske, da je položaj naših sunrodnika u okolnim zemljama težak i, konačno, da je Srbima sada već dosta svih poniženja.

"Vrijeme krajem devedesetih godina i loš period srpskog naroda je prošlo. Moramo da se izdignemo iznad toga i da kažemo: 'Da, ovdje smo stali, dovde smo došli, šta je to što želimo da uradimo da nama bude bolje?'", uvjeren je predsjednik Srpske i dodaje:

"A ne ovako pocijepani na srpski nacionalni i državni korpus, zaokupljen stalno nekim jrešenjima, da li Kosovo, da li Republika Srpska, da li vamo, da li tamo, bez jasnoga putokaza kud idemo...".

Ali, ističe Dodik, prvo - razgraničenje.

„Zašto razgraničenje? Zato što svi narodi oko Srba, a Srbi su im donosilac slobode kroz istoriju, pokušavaju da svoju nacionalnu i državnu gradnju isključivo obavljaju na antisrpskoj politici. Od Hrvatske do, evo, Bošnjaka ovde u Bosni, do Albanaca na Kosovu, pa i Crnogoraca u CG, pa i Makedonaca, koji osporavaju pravo našoj crkvi tamo da egzistira, i mnogo čega drugog", objašnjava on

A, ako je već tako, kaže, onda je najbolje da se razgraničimo.


„To ne znači da ćemo mi napraviti bodljikave žice na našim ogradama. Ne, mi samo hoćemo da afirmišemo naše interese. Znači, Republika Srpska, Srbija, četiri opštine Kosova, reintegracija srpske politike i nacionalnih interesa u CG", tumači Dodik pojam razgraničenja kako ga on vidi.

Predsjednik Srpske kaže da zato podržava ideju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, ali dodaje da se on istovoremeno zalaže i za razgraničenje u Bosni i Hercegovini.

"Republika Srpska treba da nastavi da se bori za svoj pun državni kapacitet. Ja vjerujem u tu ideju, bez obzira na neke koji bi se, možda, sada podsmješljivo nasmijali tome. Ja vjerujem, jer nekjako osećam taj puls naroda ovde, koji naprosto nije prestao da vjeruje u tu mogućnost i da ono što nas je kao nevrijeme snašlo, kao to nevrijeme treba da prođe i da će doći vrijeme da mi možemo da se pozicioniramo", kaže Dodik.

Činjenicu da je ideja o razgraničenju, koju je, kao lični stav, iznio predsjednik Vučić, u Srbiji naišla na žestok otpor opozicije, Dodik objašnjava konstatacijom da je jedna od boljki srpskog naroda u cjelini da urušava svaki svoj autoritet. Institucionalni i lični.

„Nema moćne nacije u svijetu bez jakog lidera. A Srbi kao da uporno sve ovo vrijeme pokušavaju da sve svoje lidere, ili one kojima je data prilika da budu lideri, nekako osporavaju ili sami uništavaju. Ðinđić je postao veliki državnik tek kad je sahranjen, a prije toga šta nismo mogli da čujemo o njemu", primjećuje predsjednik Srpske.

On dodaje da je jedan dio koncepta međunarodne zajednice da vlada dugoročno ovim prostorom to da urušava lidere i institucije.

„Čim se vi dignete sa snagom u svom narodu, više od onog što stranci misle da je dozvoljeno, oni će krenuti da vas urušavaju. I da time urušavaju institucije. Prema tome, ta priča je potrebna i mi se moramo okupiti oko tog nekog autoriteta. Često ste mislili da je to u okviru SPC, ali vidimo da neki osporavaju i patrijarha. Osporavaju sve što dolazi kao istinski proces traženja i pozicioniranja nacije i naroda", navodi Dodik.

On se, u tom kontekstu i uz konstataciju da gaji veliko poštovanje prema Crkvi kao "ključnom elementu srpskog identiteta", osvrnuo na, po njemu veoma ozbiljan, napad na Aleksandra Vučića, koji je, zbog ideje predsjednika Srbije o razgraničenju sa Albancima, upućen iz Dečana.

„Nemam namjeru da držim nikom predavanja, i naravno da imam i saosjećanje i empatiju, kako god bi to trebalo da se nazove, prema našim ljudima koji ostaju ili su negdje daleko izvan granica Srbije. Ali, da sada jedna patetična priča o četiri monahinje treba da bude isključivi faktor srpske naciopnalne državne politike, to govori da je Srbija demokratsko društvo, u kome je sloboda mišljenja daleko više izražena nego što mnogi žele da priznaju samoj Srbiji", kaže Dodik.

Srbija će, uvjeren je, uspjeti da zastiti svoje interese ukoliko se Vučić održi kao državnik, a ne samo kao politicar, a državnik, ističe, "mora da donosi odluke koje će se možda u tom trenutku proglasiti neshvatljivim ili nekako drugačije, ali koje će biti donijete isključivo u korist srpkog državnog i nacionalnog interesa".

Na pitanje kako vidi stav kancelarke Angele Merkel da nema promjene granica na Balkanu i da li se on odnosio na Republiku Srpsku ili na Kosovo, ili na oboje, Dodik kaže, da prvo valja rjeći da je Njemačka "šampion u mijenjanju granica" i da je upravo ona "detonirala promjenu granica u bivšoj Jugoslaviji",

"Njemačka tog vremena pod Genšerom je upravo bila ključni faktor da se otpočne rat i da se ratuje u bivšoj Jugoslaviji, zato što je kroz svoj evropski projekat, kako su oni to zvali, zahtijevala da se priznaju Slovenija i Hrvatska kao nezavisne države, o čemu nije bilo nikakvih unutrašnjih dogovora, i kad su to učinili rat je mogao da počne, naravno".

Tako je, kaže Dodik, iskreiran jedan sterotip koji Njemačka želi da konzervira:

„Oni smatraju da je pitanje, recimo Kosova, završeno i da Kosovo ima svoje granice. To što ima neke unutrašnje sa sjeverom i četiri opštine, to računaju da će se nekako riješiti, da li blic krigom ili nekim dogovorom, ali, uglavnom jednog dana će se to, po njihovoj pretpostavci, riješiti".

Međutim, predsjednik Srpske skreće pažnju na činjenicu da i BiH ima svoje unutrašnje granice.

„Te granice su jasno povučene, katastraski jasno locirane. Te granice se sada zovu entitetske, ali nema razloga da one sutra ne budu neke druge. Samo naivni mogu misliti da je problem Bosne završen, time što se on hermetički ili hipotetički drži kao takav".

Na pitanje kako gleda na spekulacije da će se pitanje Kosova i Metohije riješavati na nekoj međunarodnoj konferenciji, Dejtonu dva, Dodik nema dilemu:

“Ne treba Srbima Dejton, to je glupost. Vidim da pretendujete na to da to treba da riješi diplomatija. Diplomatija će dati pečat, a rešenje moramo mi ovde da ostvarimo. Dakle, ukoliko mi budemo imali jedinstven nacionalni konsenzus, da stav svih organa Srbije bude jedinstven šta se želi po tom pitanju, onda je to sasvim jedna druga stvar“.

Dodik zaključuje da ne treba oklijevati, jer „sve ima neko svoje vrijeme“.

http://www.tanjug.rs/full-view.aspx?izb=424833

https://www.nezavisne.com/novosti/bih/Dodik-Najbolje-da-se-razgranicimo/493247
 

Back
Top