Destruktivna uvjerenja

[Neno]

Nije to za mene, jer osobe kao što sam ja, jednostavno ne uspijevaju?
Nije, nego.. neka tiha ali pogubna sabotaža u našim glavama. Ja to ne mogu.. efekti su stvarni, a želje i htijenja ostavljeni za neko bolje sutra, bolju šansu, priliku.. i tako snovi ostavljeni na čekanje, a ciljevi ostanu nedovršeni kao i neki mučan osjećaj i gorčina da mi to možemo alli, eto.. samo da sebe sklonimo sa puta.
Kakva to pogubna a vjerovatno nesvjesna uvjerenja tjeraju da sumnjate u samog sebe?

I tako od danas do sutra, vremena i razloga za čekanje uvijek ima. Kad budemo imali više vremena, više novca ili kad skupimo hrabrost.. i tako polako dani se pretvaraju u nedjelje, a nedjelje u godine. Vremenom se samo povećava frustacija da nismo "rodjeni" da bi nešto veliko ostvarili, iako u medjuvremenu mnogo sittnih ali bitnih stvari uradimo i ostvarimo. Dakle, još jedno destruktivno uvjerenje da nismo eto ništa veliko ostvarili dok neke bitne sitnije ne primjećujemo..

Onog momenta kada primjetimo da su neka uvjerenja i misli samo to što jesu a ne sudbina koja je u mnogome ipak do nas, mnogo toga će biti jasnije.
A dotle ćemo i dalje slušati neka destruktivna uvjerenja i gledati sve te pogubne uticaje na nas.. ako budemo iole svjesni svega toga.

 

[Banovic Strahinja]

Kao sro rece jedan psiholog: Nasi najveci strahovi su se vec ostvarili.

To je aluzija na to da najcesce u ranom detinjstvu smo preziveli neku traume od kojih posle strahujemo citav zivot i koji nas ogranicavaju, tako npr svi zele ljubav- a mnogi zapravo nesvesno beze od nje jer se boje da ce je izgubiti.

Takodje kad neka osoba koja je provela godine u zatvoru, u ogranicenom prostoru, oskudnoj hrani itd i nad dan kad izlazi iz zatvora unesto da bude sretna sto izlazi iz zatvora cesto prezivljava teske trenutke i strahove.