Nekada kada razmišljam o životu na ovom svetu, čini mi se da su srećniji oni ljudi sa manjkom inteligencije.
To što su u manjku ne znači da su oni manje vredne osobe od profesora nekih i magistara.
Jednostavno, oni ne zamaraju sebe sa pitanjima koja nisu direktno vezana za svakodnevni život i rad.
Oni žive u danas, za danas i zbog danas.
Filozofi kao ja se stalno bave makar jednim razmišljanjem viška.
Zašto sam uradio baš ovako?
Da li ću u sličnoj situaciji biti pametniji?
Itako dalje i tako bliže.
Juče i sutra mi sede na vratu i ne dozvoljavaju da živim danas.
Ponekad se setim da sam ipak ja taj koji se pita po ptom pitanju pa krenem u ofanzivu zafrkancije.
Da li može biti sebe zavaravam?
Može biti, ali i ne mora da znači.
Možda postajem "pametniji".
To što su u manjku ne znači da su oni manje vredne osobe od profesora nekih i magistara.
Jednostavno, oni ne zamaraju sebe sa pitanjima koja nisu direktno vezana za svakodnevni život i rad.
Oni žive u danas, za danas i zbog danas.
Filozofi kao ja se stalno bave makar jednim razmišljanjem viška.
Zašto sam uradio baš ovako?
Da li ću u sličnoj situaciji biti pametniji?
Itako dalje i tako bliže.
Juče i sutra mi sede na vratu i ne dozvoljavaju da živim danas.
Ponekad se setim da sam ipak ja taj koji se pita po ptom pitanju pa krenem u ofanzivu zafrkancije.
Da li može biti sebe zavaravam?
Može biti, ali i ne mora da znači.
Možda postajem "pametniji".