Kada se kaze judeohriscanska civilizacija tu se ne misli samo na veru vec sveukupnu tradiciju, filozofiju, kulturu, pogled na svet i dr. Znaci i fasizam, sovinizam, marksizam, ateizam, liberalizam, seksizam, feminizam i mnogo cega drugog poticu iz tog civilizacijskog miljea.
Medjutim muslimani, konfucijanci, hindusi, africki animisti i totemisti i td. a to je vecina sveta, ne poticu iz tog civilzacijskog miljea vec sasvim drugih.
Svaka civilizacija i kultura imaju svoja dostignuca. Upravo je nemoguce, usled toga sto se ne mogu napraviti objektivni kriterijumi, reci da je jedna dominantna i da iz nje treba sve da proizadje a ostali to moraju apsolutno da prihvate i poniste sve svoje; moguce je da se jedno vreme tako razmisljalo u devetnaestom i prvoj polovini dvadesetog veka.
Srecom odustalo se od toga kada se uvidelo da se objektivni kriterijumi ne mogu uspostaviti i da bi to bilo nametanje i nadmenost jedne tradicije drugima.
Zato je danas u upotrebi termin multikulturalizam inace bi bio monokulturalizam.
Zamislite dve potpuno suprotne tradicije koje su se razvijale jedna od druge; najbolji primer u istoriji su kultura i tradicija Spanaca i Inka, koje su se u jednom momentu sucelile. U tradiciji Inka oni nisu mogli da pretpostavljaju da moze postojati neko tako gramziv i pohlepan. Spanci naprotiv su Inke smatrali veoma naivnim. Rezultat, jedna tradicija i kultura je nestala a druga je nametnuta. Za Spance to je bilo civilizacijsko dostignuce.
Iz danasnje perspektive sta mislite da li neko moze reci koja tradicija i kultura je bila civilizacijsko dostignuce?
Prema kakvim kriterijumima se moze odrediti da je nesto civilizacijsko dostignuce a nesto ne. A neka svako uzme u obzir da i kriterijumi se izvlace iz vlastite civilizacije, jednostavno ne poznaje se ona druga ili treca, ne zivi se sa njom.
Ironicno ali ima logike u tome sto je rekla cedina_zebra. Samo je dala ruzne primere za diskusiju.
Ali da odemo u zapadnu Evropu, konkretno Englesku. Jedno vreme je bila polemika da li dozvoliti posebne bazene za muslimane, gde se postuju posebna pravila oblacenja i kupanje u odgovarajucim kostimima. Hvala Bogu ti bazeni danas postoje. Dok je za pripadnike judeohriscanske civilizacije sasvim normalno kupati se u bikiniju i kupacim gacicama za muslimane je to nemoralno. Reci da li je jedno ili drugo bolje sa nekog super gledista koje bi bilo iznad obe civilizacije je besmisleno. Ta rasprava bi trajala milion godina i nista se ne bi pomerilo sa mrtve tacke.
Jednostavno mora se shvatiti. Civilizacije, religije, tradicije, kulture, znanja se razlikuju. Ne postoji nacin da se utvrdi da je nesto dostignuce a nesto nazadno. Moze samo da se utvrdi da je nesto drugacije od drugoga i da se takvo prihvati.
Covecanstvo mora shvatiti da postoje razlicitosti. I to je najbolje za celokupno covecanstvo jer se nikad ne zna sta je dobro a sta je lose. Mozda se ispostavi da bas ono sto neki misle da je vrhunsko civilizacijsko upravo vodi u propast. Sreca da postoje i nesto drugo jer to onda opstaje a sa njime i covecanstvo.
Dakle, ti ne prihvataš da su ljudska prava i slobode dostignuće (više ili manje) svih civilizacija, sem islamske, da to nema veze sa religijom (na dostignuća u ljudskim pravima mislim), nego da je to prosto proiteklo iz milenijuma čovečanstva, koje je došlo do tačke da mu ništa na ovom svetu nije daleko, koje je postalo jedna avlija u kojoj su se stanari dogovorili o nekom standardu bitisanja, svi sem jednog domaćinstva (stana) koji se ponašaju kako im se prohte, i nimalo ne haju na ostale?
Ne treba stvari gledati iz ugla kupanja u bazenu, nego iz ugla bičevanja zbog sporazumnog sexa, kamenovanja do smrti zbog istog, ali u braku, vešanja zbog promene religije, odsecanja ekstremiteta zbog krađe, odsecanje glava sabljom zbog uvrede princa, dugogodišnje teške robije zbog vožnje "pogrešnom" cestom, raspisivanje nagrade na glavu onoga ko se usuđuje da se potpiše ispod teksta kakav ja sada pišem, itd.
To, ubeđen sam, neće nikada da se pokaže dobrim.
Ja opet za primer navodim Japan. Islamska civilizacija je bila po ljudskim pravima dečije obdanište naspram japanske. Ali, Japanci su shvatili da ne mogu da žive kako su to činili vekovima unazad. Ne japanska vlada, nego japanski građanin, i on je taj koji je prihvatio tekovine svetske (ne judeohrišćanske) civilizacije, i naterao vladu da zakone uskladi sa tim.
Danas, kada Japanac uhvati svoju ženu sa drugim, neće je izvesti na trg da joj gomila muškaraca javno napravi bukake, kako bi je time ponizio, nego će ili da joj oprosti ili da se razvede, kao svaki normalan čovek.
Današnji Japanac neće svoje stare roditelje izneti na planinu i ostaviti da ih rastrgnu zveri, nego će se brinuti o njima ili ih dati u dom za stare.
Moglo bi se navesti još mnogo primera kako se japansko društvo preobražavalo u svetski civilizovano, dok u islamskim zemljama, koje nemaju normalne zakone, nego one pisane pre milenijum i po (samo to je nenormalno) nema ni volje ni želje da se išta menja.
Zamisli da mi današnje prestupnike kažnjavamo po Dušanovom zakoniku, jer mi nećemo da se odreknemo tradicije! Pa, normalno da bismo bili za svaku osudu, ali u srednjevekovnoj Srbiji taj zakonik je bio više nego napredna stvar, no kako se menjala i napredovala svest čoveka na ovim prostorima, tako je i taj zakonik pregazilo vreme.