deca...

ako ste culi za halila dzubrana...

...Vaša deca nisu vaša deca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.

Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, ona imaju vlastite misli.

Možete okućiti nihova tela, ali ne njihove duše,
Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posetiti, čak ni u svojim snima.

Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na preključe.

Vi ste lukovi s kojih su vaša deca odapeta kao žive strele.
Strelac vidi metu na putu beskonačnosti, i on vas napinje svojom snagom da bi njegove strele poletele brzo i daleko.
Neka vaša napetost u strelčevoj ruci bude za sreću;
Jer, kao što on ljubi strelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.
 
Mocni stihovi,kao sto su i u svakoj pesmi koju je napisao HALIL DZUBRAN.
Khalil Gibran (1883-1931) libanski pesnik,jedan od najvecih islamsko-hriscanskih pisaca.

Lepe reci za ovako lep,suncan dan.
Zahvaljujem,Parkeru..
 
Možete okućiti nihova tela, ali ne njihove duše,
Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posetiti, čak ni u svojim snima.

Divno Parkeru...Deca zive svojim zivotom :ok: u buducnosti koju mi ne mozemo dosegnuti...:) Lepe misli o nasoj najvecoj ljubavi-deci...:klap:
 

Back
Top