Деца која раде

Е, немој ти мени чет'ррр ноге има зека, знаш. :D

За мене су Срби и источни и западни, и леви и десни. :flert: Без подела, осим географских нпр. Банаћани, Сремци, Шумадинци, Крајишници, Семберци....и тако.

Нас и Руса триста милиона, а без Руса пола камиона. :mrgreen: (додуше, ово је ђетићка крилатица)

Nas i Rusa 300 miliona al samo do podneva. Od podneva kad se probude i Crnogorci ima nas još više! :lol:
 
Ja sam imala gadan posao od malih nogu,sa 6 godina sam bila zadužena kada se kolju svinje krajem novembra kod nas kući da pomažem babi da polivam creva :D i to sam morala godinama da radim .Posle sam mešala mast,ložila vatru,kasnije masatom tanjila creva,pravila kobasice tj mlela meso.

Sa 13 sam zaradila prve pare ( nisam prala šofer šajbne) ,sa 14 sam išla da berem metlice sa društvom iz ulice.Bilo je nas dvoje troje isto godište,ostali malo stariji.
Moji roditelji nisu imali puno para,živelo se skromno,ali nismo dugovali nikome ništa.
Radila sam dugo preko Omladinske zadruge i to vrlo mlada,sezonski,ja nisam imala problema sa pronalaženjem posla,ali nikada nisam očekivala da će me iz Omladinske zvati i pitati da li hoću da radim to i to,već sam ustajala rano,putovala 50 km do Omladinske,oni ukapiraju ko traži posao .

Vrlo rano sam naučila kolika je vrednost novca i kako se lako potroši,teško zaradi i prema tome znam odlično da raspolažem sa istim.
Meni nije nikakav problem da radim sve kućne poslove ( i opet živim u selu,malo većem i lepšem i imam kuću i dvorite i ošišanu travu čak ispred kuće :D dok moje komšije uzgajaju korove ispred kuće :D

Pročitala sam celu temu jer mi se učinila zanimljivom,kao i sve vaše komentare .
I mislim da smo mi lenj narod,tj da je većina lenja,mada,Srbi u inostranstvu su verovatno se prilagodili i poprimili drugi način života,tačnije-disciplinovaniji su,verovatno zato što zakon i pravila tako odredjuju.

Od moje drugarice brat ima decu koja tokom leta čuvaju koze.Devojčice pomažu majci,baš sam ih jednom videla da prostiru veš.meni je to skroz ok,čak je i lepo i korisno.I za njih,a i za roditelje.I ne vidim da tu ima išta loše.

Razumem šta kaže RAZVIGOR ,ali nisu svi roditelji u dobroj finansijskoj poziciji da pruže svom detetu normalan život.i ne treba deca da rade najgore poslove :(mislim,nisam za to,a šta da rade one porodice koje teško žive ? ili preživljavaju ? Da ne rade ništa ?

Poznajem i one koji svojim neradom i odbijanjem svakakvih poslova prikrivaju svoje siromaštvo,jer neće da rade svakakve poslove,jer ti poslovi pripadaju nekom nižem sloju ljudi,a ovamo se predstavljaju u nekom drugom svetlu.
Meni njih u opšte nije žao ,ni najmanje.
 
Ja sam imala gadan posao od malih nogu,sa 6 godina sam bila zadužena kada se kolju svinje krajem novembra kod nas kući da pomažem babi da polivam creva :D i to sam morala godinama da radim .Posle sam mešala mast,ložila vatru,kasnije masatom tanjila creva,pravila kobasice tj mlela meso.

Sa 13 sam zaradila prve pare ( nisam prala šofer šajbne) ,sa 14 sam išla da berem metlice sa društvom iz ulice.Bilo je nas dvoje troje isto godište,ostali malo stariji.
Moji roditelji nisu imali puno para,živelo se skromno,ali nismo dugovali nikome ništa.
Radila sam dugo preko Omladinske zadruge i to vrlo mlada,sezonski,ja nisam imala problema sa pronalaženjem posla,ali nikada nisam očekivala da će me iz Omladinske zvati i pitati da li hoću da radim to i to,već sam ustajala rano,putovala 50 km do Omladinske,oni ukapiraju ko traži posao .

Vrlo rano sam naučila kolika je vrednost novca i kako se lako potroši,teško zaradi i prema tome znam odlično da raspolažem sa istim.
Meni nije nikakav problem da radim sve kućne poslove ( i opet živim u selu,malo većem i lepšem i imam kuću i dvorite i ošišanu travu čak ispred kuće :D dok moje komšije uzgajaju korove ispred kuće :D

Pročitala sam celu temu jer mi se učinila zanimljivom,kao i sve vaše komentare .
I mislim da smo mi lenj narod,tj da je većina lenja,mada,Srbi u inostranstvu su verovatno se prilagodili i poprimili drugi način života,tačnije-disciplinovaniji su,verovatno zato što zakon i pravila tako odredjuju.

Od moje drugarice brat ima decu koja tokom leta čuvaju koze.Devojčice pomažu majci,baš sam ih jednom videla da prostiru veš.meni je to skroz ok,čak je i lepo i korisno.I za njih,a i za roditelje.I ne vidim da tu ima išta loše.

Razumem šta kaže RAZVIGOR ,ali nisu svi roditelji u dobroj finansijskoj poziciji da pruže svom detetu normalan život.i ne treba deca da rade najgore poslove :(mislim,nisam za to,a šta da rade one porodice koje teško žive ? ili preživljavaju ? Da ne rade ništa ?

Poznajem i one koji svojim neradom i odbijanjem svakakvih poslova prikrivaju svoje siromaštvo,jer neće da rade svakakve poslove,jer ti poslovi pripadaju nekom nižem sloju ljudi,a ovamo se predstavljaju u nekom drugom svetlu.
Meni njih u opšte nije žao ,ni najmanje.

Svaka ti čast.
Nije sramota raditi. Što prije djecu naučimo tome, to će lakše prihvatiti sve ono što im život donosi.
 
Ja sam imala gadan posao od malih nogu,sa 6 godina sam bila zadužena kada se kolju svinje krajem novembra kod nas kući da pomažem babi da polivam creva :D i to sam morala godinama da radim .Posle sam mešala mast,ložila vatru,kasnije masatom tanjila creva,pravila kobasice tj mlela meso.

Sa 13 sam zaradila prve pare ( nisam prala šofer šajbne) ,sa 14 sam išla da berem metlice sa društvom iz ulice.Bilo je nas dvoje troje isto godište,ostali malo stariji.
Moji roditelji nisu imali puno para,živelo se skromno,ali nismo dugovali nikome ništa.
Radila sam dugo preko Omladinske zadruge i to vrlo mlada,sezonski,ja nisam imala problema sa pronalaženjem posla,ali nikada nisam očekivala da će me iz Omladinske zvati i pitati da li hoću da radim to i to,već sam ustajala rano,putovala 50 km do Omladinske,oni ukapiraju ko traži posao .

Vrlo rano sam naučila kolika je vrednost novca i kako se lako potroši,teško zaradi i prema tome znam odlično da raspolažem sa istim.
Meni nije nikakav problem da radim sve kućne poslove ( i opet živim u selu,malo većem i lepšem i imam kuću i dvorite i ošišanu travu čak ispred kuće :D dok moje komšije uzgajaju korove ispred kuće :D

Pročitala sam celu temu jer mi se učinila zanimljivom,kao i sve vaše komentare .
I mislim da smo mi lenj narod,tj da je većina lenja,mada,Srbi u inostranstvu su verovatno se prilagodili i poprimili drugi način života,tačnije-disciplinovaniji su,verovatno zato što zakon i pravila tako odredjuju.

Od moje drugarice brat ima decu koja tokom leta čuvaju koze.Devojčice pomažu majci,baš sam ih jednom videla da prostiru veš.meni je to skroz ok,čak je i lepo i korisno.I za njih,a i za roditelje.I ne vidim da tu ima išta loše.

Razumem šta kaže RAZVIGOR ,ali nisu svi roditelji u dobroj finansijskoj poziciji da pruže svom detetu normalan život.i ne treba deca da rade najgore poslove :(mislim,nisam za to,a šta da rade one porodice koje teško žive ? ili preživljavaju ? Da ne rade ništa ?

Poznajem i one koji svojim neradom i odbijanjem svakakvih poslova prikrivaju svoje siromaštvo,jer neće da rade svakakve poslove,jer ti poslovi pripadaju nekom nižem sloju ljudi,a ovamo se predstavljaju u nekom drugom svetlu.
Meni njih u opšte nije žao ,ni najmanje.

Понављам-СРБИ НИСУ ЛЕЊ НАРОД! Доказ те моје тврдње су сви они наши гастарбајтери који су најбољи радници у Швајцарској, Аустрији, Немачкој и уопште у иностранству. Како је могуће да су Срби лењи а да су Срби преко гране најбољи радници? Дакле, није ствар у нашој лењости него у систему и организацији државе и друштва. Срби нису лењи радници али су очигледно веома лоши организатори посла.

То да су Срби лењи може да каже само неко ко није био ван Србије. Па нисте ви видели Црногорце, Грке или Шпанце, Италијане, Французе... Они су лењи а не, Срби!
 
Izgubio sam nit, ko bi se setio sada tačno o čemu se radi, ali sam i dalje stava da deca 11-12 god. ne treba da rade u smislu zarade novca i to podrazumeva bilo kakve poslove, pored živih i radnosposobnih roditelja. Kad su u pitanju deca iz drukčijih porodica, tu se ni ne postavlja pitanje da li će da ode da tog dana radi i pomogne majci i, recimo, dvoje mlađe braće, da imaju 3 obroka dnevno. U suprotnom ne.
 
Ima dve vrste srba: lenji i ološ.

Lenji su mi mnogo draži.

Причао сам са 1 човеком и каже ми да је најгоре кад је човек глуп а вредан. Ја питам како то?

Па лепо, он ради све оно што не ваља а пошто је вредан ради пуно тога што не ваља. Нпр. узме човек да руши зид или кућу, и сад, пошто је вредан а још ако има и машине, за кратко време може да сруши цео зид или целу кућу или да направи неко слично сра**е. :mrgreen:
 
Hm, možda je to treća vrsta jer i tih ima pun qr. Ne mogu ih zvati ološ jer suštinski nisu to, ali u neku ruku i jesu jer glupi a vredni dominiraju po privatnim većim i manjim firmama radeći prekovremeno za 20 hiljada i, upravo zbog takvih, 20 hiljada nikada neće prerasti u 40 niti će se radno vreme stabilizovati ovim ostalima koji vide u životu još nešto osim dedend posla za nekvalifikovane radnike koji su jedini dostupni dobrom delu obrazovanog i ne tako glupog naroda ovde.
 
Izgubio sam nit, ko bi se setio sada tačno o čemu se radi, ali sam i dalje stava da deca 11-12 god. ne treba da rade u smislu zarade novca i to podrazumeva bilo kakve poslove, pored živih i radnosposobnih roditelja. Kad su u pitanju deca iz drukčijih porodica, tu se ni ne postavlja pitanje da li će da ode da tog dana radi i pomogne majci i, recimo, dvoje mlađe braće, da imaju 3 obroka dnevno. U suprotnom ne.

sve se nadam da nisi ocinska figura pa da i ti fabrikujes jos mesa i materijala za salabajzer generaciju
 
Ništa se nažalost nije promenilo od mog zadnjeg posta,no pišem iz drugog razloga.

Mislim da je kontraproduktivno uzdizati rad kao nešto posebno već kazati su(ro)vu istinu-to je moranje.Dok sam ustajao pre petlova i radio 10-12 sati dnevno nisam osećao ponos ili bilo šta zbog čega bih rekao:"Gledaj me svete,tako se to radi,ja sam uzor".Ne.Trebale su mi pare i morao sam da šljakam.Daleko bitnije od tog moralnog aspekta je profesionalnost.Mušterije ni jednom nisu doživele izliv mog nezadovoljstva a prema poslu i gazdi sam uvek bio tačan i odgovoran...Iako sam znao da bančim do 3/4 ujutru a posao kreće u 6h.Pojavio bih se i odradio kao da je sve OK.
 
Ništa se nažalost nije promenilo od mog zadnjeg posta,no pišem iz drugog razloga.

Mislim da je kontraproduktivno uzdizati rad kao nešto posebno već kazati su(ro)vu istinu-to je moranje.Dok sam ustajao pre petlova i radio 10-12 sati dnevno nisam osećao ponos ili bilo šta zbog čega bih rekao:"[I]Gledaj me svete,tako se to radi,ja sam uzor[/I]".Ne.Trebale su mi pare i morao sam da šljakam.Daleko bitnije od tog moralnog aspekta je profesionalnost.Mušterije ni jednom nisu doživele izliv mog nezadovoljstva a prema poslu i gazdi sam uvek bio tačan i odgovoran...Iako sam znao da bančim do 3/4 ujutru a posao kreće u 6h.Pojavio bih se i odradio kao da je sve OK.
svaka čast.Cenim to što si napisao.Vrlo slično je bilo i kod mene,niti sam ponosna,niti me je sramota.
 

Back
Top