WithdrawnWater
Poznat
- Poruka
- 7.141
gane011:WithdrawnWater:Gane:
Ne mislim naravno da je 'nekada sve bilo bolje', nisam toliko ni matora ni glupa; jednostavno mislim da su deca nekada bila daleko srecnija nego danas, da su bila daleko kreativnija jer im je masta bila daleko vise pobudjena nego danas kad zive u 'virtuelnom svetu' igrica i umesto da razgovaraju jedni sa drugima i odlaze jedni drugima u kucu oni tipkaju sms poruke, a 10 minuta daleko stanuju, ili sede u dve razlicite klupe u istoj ucionici. Ali da, u pravu ste, cena modernog vremena jeste da se izgubi dusa....To je ono sa cime zivimo svaki dan, i sto gledamo svaki dan oko nas. Ja samo kazem da me to pogadja i da me cini stvarno tuznom, to je sve.
Nemojte tako, nije mi ni bila namera da vas nazovem glupom a jos manje matorom.
Ipak mislim da niste u pravu. Mozda ste se vi kao dete osecali bolje i zadovoljnije nego sto se osecate danas kao odrasla osoba pa odatle poredjenje da su deca nekada bila srecnija? Odakle vam ta ideja?
Nisam siguran ni da su "krpenjace" i "gipsane lutkice" pobudjivale kod dece veci stepen maste nego sto to danas rade stvaraoci virtuelnih svetova preko igrica. Deca se i danas druze, posecuju, razgovaraju i igraju ispred svojih zgrada i kuca samo su im interesovanja drugacija, vezani su nekim drugacijim talasnim duzinama od nas nekada.
I normalno je da su i crtani filmovi okrutniji nego nekada (mada i Crvenkapa, Pepeljuga i sl. sadrze pristojnu dozu nasilja, patnje i smrti) jer treba da predstave realnu sliku vremena u kome zivimo.
I na kraju nemojte biti tuzni jer ste misljenja da vase dete nema detinjstvo kao sto ste vi nekada imali... ono je sigurno srecno isto toliko koliko ste i vi bili pored vasih roditelja.
Pozdrav.
Bah...ne kazem da nisu srecni, niti da su krpenjace i gipsane lutke ( :shock: odakle Vam to, time se ni ja nisam igrala, Vi bas odoste u cetrdesete onog veka??) bile kreativnije od virtuelnih (sega, videoigre, komp. igre) pomagala, ali mislim da su bili manje i psihgoloski i fizioloski opasne i ugrozavajuce i igre i igracke. Oko tih krpenjaca niko nije morao da pravi desetine i stotine studija o tome koliko podsticu agresivnost, da li se na njih stvara bolesna zavisnost koja je u domenu bolesti koje se moraju leciti, koliko ugrozavaju vid, koncentraciju, imaju veze sa nocnim morama i poremecajima sna, ili ne daj boze (kad se o telefonima radi) izazivaju rak?!?! Nije bas sve sto je moderna tehnologija donela prikladno za decu. Mozda sam ja staromodna kako Vi smatrate, ali se ipak najezim kad vidim decu od trece godine kako sede pred ekranom i buje u igrice umesto da trce napolju za loptom, ili ostvaruju licne kontakte sa decom. Mi u porodici fala Bogu tih problema nemamo, nasa deca idu na plivanje, aikido, moderan ples, sviraju klavir (oboje) i naravno idu u skolu (niko ih nije terao, mislim za ovo pre skole navedeno, ali sve sto su zeleli da probaju omoguceno im je dokle su zeleli, a kad vise nisu zeleli prestali su), naravno da ponekad sede i za kompjuterom no zna se koliko i kada, ali iz ovoga sto vidjam na poslu vidim da roditelji imaju zaista ogroman problem sa necim sto se zove IGRAONICA ako nemaju kuci kompjuter a ako imaju onda sa sedenjem dece pred ekranom SATIMA. Mislim, ipak mi ne mozete reci da u tom odnosu covek-masina od po vise sati u kontinuitetu ima mesta i za zive, humane medjuljudske odnose (ako ne racunate sto jednop dete igra sa svoje masine a drug mu sa svoje pa se srecu u virtuelnom prostoru!?). Ali - ne krivim tehnologiju; krivim roditelje.