- Poruka
- 388.310
Zapisi o Mikelandjelu
„Odvažan duh, živog ponosa, neukrotive ćudi u mladosti, on postade, odbacujući svoje primitivne kvalitete, mislilac, potom prosto ponizan hrišćanin. Mikelanđelo stiče u mladosti punoću firentinskog genija koji je dostigao svoj vrhunac.”
Čarls de Tolnej, „Mikelanđelo” (1951)
„Njegov ideal tražen poprečnim putem uprljan je zemljom i ljudskim strastima; ali da je bilo drugačije, imali bismo Bahusa i Mojsija, a ne i Robove, Pijetu niti poetiku nezavršenog. Odnosno, imali bismo od Mikelanđela forme, ali ne i poeziju.”
Euđenio Batisti, „Mikelanđelo skulptor” (1964)
„Mikelanđelo, jedan od najvećih genijalnih stvaralaca u arhitekturi, često je tvrdio da nije arhitekta. Ne radi se samo o izrazu skromnosti jednog vajara, već o tvrdnji važnoj za razumevanje njegovih građevina, osmišljenih kao da su mase organski oblici koje treba modelovati i isklesati, oblici kojima se izražava pokret i sastavljaju simfonije svetlosti, senke, površina koje treba detaljno obraditi, poput statue. ”
Džems Šlos Akerman, „Mikelanđelova arhitektura” (1996)
„Odvažan duh, živog ponosa, neukrotive ćudi u mladosti, on postade, odbacujući svoje primitivne kvalitete, mislilac, potom prosto ponizan hrišćanin. Mikelanđelo stiče u mladosti punoću firentinskog genija koji je dostigao svoj vrhunac.”
Čarls de Tolnej, „Mikelanđelo” (1951)
„Njegov ideal tražen poprečnim putem uprljan je zemljom i ljudskim strastima; ali da je bilo drugačije, imali bismo Bahusa i Mojsija, a ne i Robove, Pijetu niti poetiku nezavršenog. Odnosno, imali bismo od Mikelanđela forme, ali ne i poeziju.”
Euđenio Batisti, „Mikelanđelo skulptor” (1964)
„Mikelanđelo, jedan od najvećih genijalnih stvaralaca u arhitekturi, često je tvrdio da nije arhitekta. Ne radi se samo o izrazu skromnosti jednog vajara, već o tvrdnji važnoj za razumevanje njegovih građevina, osmišljenih kao da su mase organski oblici koje treba modelovati i isklesati, oblici kojima se izražava pokret i sastavljaju simfonije svetlosti, senke, površina koje treba detaljno obraditi, poput statue. ”
Džems Šlos Akerman, „Mikelanđelova arhitektura” (1996)