Dara vs Toma

Umri_muski

Legenda
Poruka
74.069
Dara je za mene cudan film....imam slican osecaj kao kad gledam Chernobil....
Jad i razocaranje u ljudski rod, ali ne i intezivna zalost...nekako smireno...vec zamrlo....

Toma , sa druge strane intezivna emocija, individualna, takodje prikazuje jad i bedu ljudi , ali je intezivna emocija i u njoj se kod mnogo ljudi gubi uopste misao o losim osobinama kod ljudi....zalost pojede tragediju.....

Kako vi u sebi dozivljavate ova dva filma uporedno gledano...?
Ne kao filmska dela nego kao utisak na vas...
 
Daru nisam gledala još.
Toma je ok... ne najbolji, da se razumemo. Za koga navijam i ovako, na pola na neviđeno? Paa... Za ono što još nisam videla, šta god da je. Ono što sam videla mi se ne uklapa u ono što volim.
 
Оно што треба напоменути је да ,,Дара из Јасеновца"' није антихрватски филм и Антонијевић као да није то покушавао да покаже (што је велики минус), ал' то је веома тешко објаснити младима. Поред чињенице да Хитлер јест дошао на власт у Немачкој демократским путем, а Павелић није, поред чињенице да не постоји никакав битнији немачки антинацистички политички покрет, а Хрвати у исто време имају и браћу Рибар, Хебранга, Крајачића, , Вицу Крстуловића, Бруну Вулетића, Владимира Назора, Јуру Каштелана, Ивана Горана Ковачића и много других који су изгинули борећи се против тих истих Немаца и усташа, Антонијевић изгледа није нашао за сходним наћи иједног Хрвата који не би био приказан као усташа. Он није чуо нити за Тита, ваљда? Ето, зато би овај филм могао бити перципиран као јенострана јефтина политичка пропаганда. А ако је тако, јасеновачке жртве заслужују пуно више од тога, сложит ћете се ваљда?

Драган Бјелогрлић је постао редитељ који ниже писмене, биоскопске и телевизијске хитове. Тачно зна шта жели и шта му треба за успех, без превише компликовања, али опет искрено и емотивно. Епоху од 40,50 година је лако сузбио у два и по сата. Његова камера се кретала довољно брзо да схватимо да овде нема времена за статичност, а опет је давао довољно простора за бујицу емоција.
Неко ће рећи да филм можда превише игра на ту емотивну карту и на сузе, али не видим баш због чега би то била мана.
 
Da, Dara nije antihrvatski film, i to do daske nije antihrvatski...
Iako ima scenu na pocetku gde se deca koriste kao naratori da je logor tu zbog na koju se stranu krste....film nije ni antikatolicki...cak i kad ima prikazano ucesce katolickih svestenika u krvavom piru.

Hrvati to bas i nisu zasluzili , ali opet nije lose imati i malo distancu u tom nacionalnom smislu....u svakom slucaju je tehnicki fino izvedeno.

Slicna tematika, ona muslimanska prica o Srebrenici nije ni blizu pokazala ono sto je bio cilj tom filmu....dok je u Dari to usput pokazano u scenama unakrsne brige majki i dece i porodica...Sva slozenost odnosa i antagonizma.

U tom smislu film je zanimljiv....radi sa tako puno dramskih momenata...bukvalno svaka minutna scena je neko tragicno suocavanje sa potencijalnim gubitkom ili gubitkom....i svo vreme je atmosfera i razni oblici obracuna pojedinca i njegovog gubitka ili potencijalnog gubitka..

Ne znam da li je to bio deo jezika, ali distanca od tragedije, a istovremeno u filmu se tako dobija i distanca od zlikovaca, ili indirektno od Ustasa , dobija se neodredjenim oblikom i rodom , ubilo.....ubilo mi 3oje dece i zenu...

Dara samim tim nije Srpski film...iako se na jednom mestu nemac buni da nisu trazili Srbe na vrbe nego samo jevreje i rome....cime se jevrejsko pitanje jos jednom indirektno postavlja....jesu li kriterijumi izivljavanja opali ili porasli sto jevreji nisu sami nego su sad u drustvu Srba....
Reditelj je to uspeo da odradi, da se sve sudbine polarizuju kao osudjenik, logoras i tlacitelji do krajnih granica krvnici i mucitelji..

Matematicki izabran kolaz povezanih emotivnih dilema i drama....bez vezivanja za likove, sto je veliki rezultat....
Totalno suprotno od Tome...Toma , skokovima u vremenu se dobija emotivno povezivanje cak i onih malo povezanih stvari da dobiju jacu sliku i uticaj na emociju gledaoca bas u tom trenutku..
Bukvalno sinteticki generisana zanimljiva prica i namerno uvlacenje gledaoca u emociju..
 
Daru nisam htela da gledam jer nisam bila raspolozena za tu tematiku kada se davao na tv-u..
Tomom su svi bili odusevljeni, plakali su itd..ali bio je vedriji nego sto sam ocekivala. Atmosfera kafana i muzike iz tog perioda mi se svidela, a za njega sam znala da je destruktivan lik i kroz pesme i nesto malo kroz biografiju..
 

Back
Top