DANASNJE DEVOJKE

Kćeri, ti si skupocjena, ti postavljaš standarde u svom životu

NE ulazi, oči moje, ni u čiji auto. Grozim se ove rečenice zarovljene u moje moždane vijuge koju mi je mama godinama ukucavala svaki dan, ali svejedno – NE ulazi. Ne razgovaraj s nepoznatim. Ne izdvajaj se, ne hodaj sama sokacima, uličicama, neosvijetljenim prolazima. Smiješno je što ti ovo govorim, a ti se skoro svake večeri u 22:00 tek spremaš za noćne izlaske. Srećem mnogo djevojaka u ta doba dok se vraćam kući s posjetka ili predavanja. Sredile se, lijepe, poletne…nema te džukele kojoj ne bi zapale za oko i koja ne bi pustila bale za njima, naivne kao gazele, a vjeruju da su prepametne i prezrele, presposobne da se odupru svemu i svakome.

Heeeej, srno…
hiljadu puta ti se možda ništa neće desiti, možda ćeš se fino provesti, a šta ako hiljadu prvi put osjetiš led u utrobi, zemlju na obrazu, šta ako ti krik stane na vrhu grla i tu ostane. Vrijedi li to doživjeti zarad onih hiljadu „normalnih“ izlazaka koji su prošli?
Kaže: „Fin je, sladak je, voli me….“ i zatrudni s njim sa 18 ili manje. Sudbina joj je ili da je, kao nedavno onaj u Zrenjaninu, izbode trudnu nožem, pa se baci pod auto, ili da abortira, rijetko da rodi, ali često da i ako rodi rodit će u preziru i odbačenosti. „Neće mi se možda to desiti, neću zatrudnjeti…“ „Neće mi se možda to desiti, neće me niko napasti…“

Svako “možda” je više da nego ne. Ja volim u životu da reskiram, da se oprobam u svemu, da iskoračim, da se okušam, ali postoje stvari koje su od životnog značaja. S njima se ne igram. S njima samo – što sigurnije.

Hej srno,
mnogo je hijena iskezilo zube prema tebi. Što ne bi, kad si ukusna i slatka kao smokva. Nek te kuša onaj koga izabere tvoja duša, a ne onaj zbog koga ćeš sutra prelaziti ulicu da se ne sretnete, ili onaj koga ćeš sutra gledati kako vreba novu smokvu, još manje onaj koji ne kuša nego proždire….
I pazi, pazi i pazi, jer od tvoje odluke ovisi sreća nekoliko tebi voljenih osoba – tebe same, tvojih roditelja i tvoje buduće djece. Ako sebi upropastiš život lošom odlukom, ili bar nekoliko godina života, isto toliko ćeš uništiti godina svojim roditeljima koji će te gledati kako patiš i propadaš i truhnuti, i cijeli vijek djetetu koje u tom talogu rodiš.

Kćeri,
ti si skupocjena, ti postavljaš standarde u svom životu, samo ti postavljaš ljestvicu vrijednosti koju pravi treba da ispuni. Ti diktiraš kako će se ko ponašati prema tebi načinom kako se ponašaš prema sebi, koliko sebe poštuješ ili ne, koliko si sebi bitna ili ne, koliko ti je stalo da budeš sretna ili da si samo trenutno zadovoljna…

Odlomak iz najnovije knjige Sare Sabri, Šapućem ti kao svojoj kćerki.
 
Evo jedne ozbiljne teme o kojoj se nasiroko moze govoriti. Ne bih izdvajao samo devojke danas,svrstao bih i momke tu,uopste omladinu. Posto je rec o devojkama moram reci da sam,cast izuzetcima,veoma razocaran u danasnje devojke,u danasnje zene. Izgubilo se vreme vernosti,postenja i casti. Doslo je do svojevrsne erozije morala kod mladog sveta,isplivale su te nus pojave prihvatanja zapadnjackih vrednosti a ono tradicionalno sto se vezivalo za ovaj narod je nestalo. Govorim o problemu alkoholisanja devojaka,neretko teski slucajevi alkoholizma,o javnom da tako kazem prostituisanju,o nepostovanju institucije porodice i starijih,o vodjenju neurednog zivota i slicno. Nagledao sam se nocu pijanih devojaka,recicu slobodno opajdara!kako vriste po gradu,bose i gole povracaju valjaju se po ulici ( vozio sam kamion za Maxi gde se dostava robe u centru grada vrsi nocu i rano ujutru,da ne bude zabune da sam bio na mestima gde i gore pomenuti otpad od drustva). Ogorcen sam na takve osobe koje nemaju nikakvih moralnih nacela kojima bi se vodili i ziveli po njima i koji jure macane sa besnim kolima i bludnice sa njima po parkinzima,njivama i slicno...

Pre bih izabrao da doveka budem sam nego da sa nekom takvom provedem zivot i slicno. Time bih zaokruzio pricu na temu koja me licno boli i pogadja.
 
Evo jedne ozbiljne teme o kojoj se nasiroko moze govoriti. Ne bih izdvajao samo devojke danas,svrstao bih i momke tu,uopste omladinu. Posto je rec o devojkama moram reci da sam,cast izuzetcima,veoma razocaran u danasnje devojke,u danasnje zene. Izgubilo se vreme vernosti,postenja i casti. Doslo je do svojevrsne erozije morala kod mladog sveta,isplivale su te nus pojave prihvatanja zapadnjackih vrednosti a ono tradicionalno sto se vezivalo za ovaj narod je nestalo. Govorim o problemu alkoholisanja devojaka,neretko teski slucajevi alkoholizma,o javnom da tako kazem prostituisanju,o nepostovanju institucije porodice i starijih,o vodjenju neurednog zivota i slicno. Nagledao sam se nocu pijanih devojaka,recicu slobodno opajdara!kako vriste po gradu,bose i gole povracaju valjaju se po ulici ( vozio sam kamion za Maxi gde se dostava robe u centru grada vrsi nocu i rano ujutru,da ne bude zabune da sam bio na mestima gde i gore pomenuti otpad od drustva). Ogorcen sam na takve osobe koje nemaju nikakvih moralnih nacela kojima bi se vodili i ziveli po njima i koji jure macane sa besnim kolima i bludnice sa njima po parkinzima,njivama i slicno...

Pre bih izabrao da doveka budem sam nego da sa nekom takvom provedem zivot i slicno. Time bih zaokruzio pricu na temu koja me licno boli i pogadja.

Situacija jeste losa ali moze da se popravi, istina tesko i sporo jer se na unistavanju morala i inteligencije radi vec nekoliko decenija.

Vidjao sam slicne i gore stvari.

Ako hoces postenu devojku prestani da obracas paznju na ove ostale, mozda uvide svoju gresku.
 
Ja sebi biram cure dugo,ne zalecem se...sa ovom sam 2 godine,nekad je monotono malo ali u sustini je izuzetno kvalitetna osoba. U danasnje vreme devojke mojih godina 8 od 10 su imale dodira sa drogom,smem da potpisem,o alkoholu da ne govorimo...11 od 10 je neretko u flasi i aj sad ti meni reci na kome ova zemlja ostaje. Ko ce da radja decu,da spremi slavu,da opegla opere....propali smo kao drustvo ne na drzavnom nego na globalnom nivou..gadi mi se ovo vreme...dodje mi da po 30 dana ne izadjem iz kamiona da ne gledam ovu propast i nemoral. Danas deca od 15 godina najvise brinu oce li im mamice i tatice uzeti jaknu od 200e i najnoviji ajfon,a jedan je decak sa 15 poginuo u rovu braneci svoje selo u Republici Srpskoj pre svega 20ak godina...da ne govorimo o herojskim cinovima Milana Tepica,Boska Perica,Branka Pantelica...takvi se ni za 100 godina nece roditi opet....o tome govorim,o problemu koji niko ne zeli da vidi...nemamo mi vise niceg zajednickog s njima....kao da smo eskimi postali...
 

Back
Top