Danas u Kninu "proslava" najbrutalnijeg zločina nad Srbima u novijoj istoriji

[Neno]

Hrvati, na šta ste danas ponosni?! Na kolone izgnanih, na spaljena sela, na ubistva?​

Hrvatske vlasti se danima pripremaju da na Tvrđavi, stadionu NK Dinara i kod Spomenika hrvatske pobede na Trgu dr Ante Starčevića, obeleže "blistavu akciju" u kojoj su sa vekovnih ognjišta, samo sa prostora nekadašnje opštine Knin proterali oko 20.000 Srba, svojih sugrađana. Uprkos poletu oko priprema za proslavu, grad je zapravo u nekom čudnom stanju teskobe, javljaju mediji.
Dok Hrvatska danas slavi "30 godina pobede", stotine hiljada ljudi sećaju se tragedije, bola i gubitka koji su im zauvek promenili živote.

Vojno-redarstvena operacija "Oluja", koju država Hrvatska veliča kao "krunu borbe za slobodu", za desetine hiljada proteranih iz njihovih domova ostaje simbol monstruoznog zločina.
U samo nekoliko dana avgusta 1995. godine, više od 200.000 Srba iz Krajine je izbeglo pred mecima, tenkovima i ognjem. Njihove kuće su spaljene, sela sravnjena, stari i nemoćni su ubijani, a zločini ostali nekažnjeni. Ljudi su napuštali sve što su imali – imanja, uspomene, grobove svojih predaka.

I dok Evropa okreće glavu, Hrvatska danas sa vrha kninske tvrđave šalje poruke "ponosa i slave". Na šta ste tačno ponosni? Na ljudsku patnju, na masovne grobnice, na egzodus nedužnih ljudi?

Ovo nije pitanje politike. Ovo je pitanje čovečnosti. Ko god da je stradao – Hrvat, Srbin, Bošnjak – njegova smrt ne može i ne sme biti razlog za slavlje. A kada se slavi ono što je za druge bilo kraj sveta, onda se ne slavi pobeda, već poraz morala.

Evropo, zar si zaboravila kolone izbeglica koje su bežale preko planina, s decom u naručju? Zašto si zažmurila nad uništenim životima?

Trideset godina kasnije, Hrvatska ne slavi mir – već rat. Ne slavi pomirenje – već podelu.

Srbija Danas

U petak, 4. avgusta, na Krajinu se sručila „Oluja“, kako je nazvana hrvatska vojna operacija. Hiljade granata, mina, raketa zasulo je u 5 sati ujutru krajinske gradove i prve linije odbrane. Hrvatske trupe u subotu 5. avgusta ulaze u Knin, a već narednog dana slomljen je otpor posljednjih branilaca Krajine na Baniji.Više od 200 hiljada Srba moralo je da napusti zapadnu Krajinu. Bila je to najveća srpska „seoba“, ali bez svetovnih i duhovnih vođa na čelu kolone.Da li je Knin morao pasti za 24 sata, zbog čega je izostala vojna pomoć iz RS, zašto je izdato naređenje za evakuaciju stanovništva, ko je odgovoran što nije izvršeno naređenje o artiljerijskim i raketnim udarima po ciljevima na hrvatskoj teritoriji…?2017 godine,U Kninu je samo prividno mirna atmosfera. Srbi koji su se vratili u ovaj grad ne žele čak ni u priči da se vraćaju u prošla vremena, kada je tokom vojno - policijske operacije "Oluja" proterano više od 250.000, a ubijeno više od 1.000 Srba iz Hrvatske.

• Naši ljudi tamo nemaju osnovne uslove za život. Žive bez vode i struje, a prodavnice i domovi zdravlja su udaljeni i po nekoliko kilometara. Mladi imaju veliku želju da se vrate u svoje rodno mesto, ali na tome sve i ostaje. Oni jednostavno nisu spremni na takav život - ispričao nam je Savo Štrbac, predsednik Dokumentaciono informacionog centra „Veritas“.

 

[jolemisa]

Ko je proslavljao propast drugog naroda,nikada nije prosao dobro i zivotu.

 

[Neno]

Bosanski "Avaz" veliča "Oluju" pozivajući se na monstruoznog ratnog zločinca​

BOSANSKI portal "Avaz" pokazao je da je zločinački.​

Naime, oni su objavili tekst u kom izvesni M. Až. piše o zločinačkoj akciji "Oluja" kao o "legitimnoj vojnoj operaciji i velikoj pobedi Hrvatske vojske u borbi za vlastitu državu".

Da stvar bude još gora, autor teksta se poziva na reči monstruoznog ratnog zločinca i komandanta 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine Atifa Dudakovića,Na snimcima se vidi grupa muslimanskih vojnika koji dolaze iz jedne ulice klicajući ''Alah uekber'', među kojima je i Dudaković.
Dudaković je poznat po tome što je za vreme rata snimljen kako izdaje naređenja da se streljaju ratni zarobljenici!

https://twitter.com/x/status/1696276761061773663

Prikazan je zarobljeni vojnik, sa rukama na potiljku, kako ga pripadnici Armije BiH udaraju rukama i psuju. Vidi se i leš vojnika na ulici, te grupa vojnika kako nose ljudsko telo u šatorskom krilu.
Na snimku vojnik pred Dudakovićem govori da mu je "drago što su ta krmčad pobijena".
Potom Dudaković govori: "Ovaj film je završen, a glavni glumac je Hamdija Abdić", a onda mu prilazi vojnik koji je na snimku rekao da mu je drago da su "krmčad pobijena", i Dudaković mu čestita.
- Čestitam ti prijatelju, izvršio si zadatak sa ovom grupom - rekao je Dudaković.

Deluje neverovatno da jedna evropska država u 21. veku ima medije koji veličaju monstrume čiji su krvavi zločini snimljeni video-kamerama.

Novosti

 

[Neno]

RUDAN O "OLUJI": "Koliko je Srba plutalo u bunarima..."​

Poznata književnica i kolumnistkinja Vedrana Rudan ponovo je uzburkala javnost objavom na svom blogu, gde se osvrnula na obeležavanje godišnjice hrvatske zločinačke vojno-policijske operacije “Oluja”.
U tekstu nazvanom "Hrvatina u parku", Rudan je, u svom prepoznatljivom, britkom stilu, komentarisala postavljanje vojnog vozila ispred Muzeja grada Rijeke, ali i širu političku i društvenu klimu u Hrvatskoj.

Kao kruna njenog teksta, dolazi bizarna i snažno simbolična scena, a reči Rudanove prenosimo u celosti.

- Fotka koju gledate snimljena je danas ispred Muzeja grada Rijeke, u kojem se održava izložba "Na putu do Oluje". Željezno čudovište netko je parkirao na mjesto gdje bi se djeca trebala igrati i učiti ljubavi prema ljepoti. Ima li išta ljepšeg od cvijeća, drveća, mirisa zemlje? Koji cinizam. Rat i "pobjeda" stara 30 godina slave se u zemlji kojom "vladaju" dezerteri Plenković i onaj drugi.

Za glupane objašnjenje, "vladaju" je pod navodnicima jer je Hrvatska odavno prodana. Za glupane dodatno objašnjenje. Oluja je bila američki projekt. Tuđman i Milošević, dva brata rođena, brzo su se složila. Bila sam u Benkovcu dan nakon pobjede. Vidjela sam kolone Hrvata i Hrvatica. Sjedili su na traktorima i vozili doma srpske madrace, televizore, frižidere. Koliko je srpskih staraca plutalo u svojim bunarima jer se nisu htjeli ukrcati na one druge traktore nikad nećemo saznati. Ne znamo ni koliko je ranjenih Hrvata preživjelo Oluju jer njihov broj raste iz dana u dan. Ne znamo ni koliko ćemo platiti proslavu hrvatske majke svih pobjeda. Jedino što sigurno znamo je da naši dezerteri slave rat k'o k***a nevinost i da životarimo u zemlji koje nema. Nije sve tako crno kako izgleda. Hrvatske budale će i u ovoj fešti naći trag veselja. Glupani, dio sam vaše ekipe. Da samo znate kako sam bila vesela kad se jutros moja Lola pokakala na Hrvatinu. Ne, nisam izvukla vrećicu iz torbe.

Novosti