Teško mi je. I to jako teško. Ne očekujem sažaljanje i utehu, jednostavno govorim o tome. Slavim slavu – Ranđelov dan (sv.arh.Angel Mihailo). U desnoj ruci plameni mač u levoj vaga. Teret greha prema teretu pokajanja i svakako-sud grehu. Moj je greh veliki, verovatno, kada se osećam baš ovako.
Svi su bili tu. Bili i otišli. Ostao sam sam. Opet sam. Ona nije bila. Kao ni moja ćerka. Ćerka je poslala bar SMS. Tri reči: “Tata – sretna slava”.Moj odgovor je bio kratak: “Hvala!“. Obećale su. Obećale su da će svratiti. A nisu. Dan je bio lep, prijatan, sve je teklo po planu.Sve sem njih dve. Nije mi žao. Nekako sam znao, jednostavno sam osećao da su njihove izgovorene reči bile LAŽ. Ali nekako sam se nadao, a nada umire poslednja…
Biće bolje sutra. Okrećem glavu na drugu stranu. Oči se pune polako suzama. Dah zastaje. Teskoba. Žulj sudbine. Uvek se pojavi kada ne treba. Kao opomena.
(C) 2009 Christian Forty
Svi su bili tu. Bili i otišli. Ostao sam sam. Opet sam. Ona nije bila. Kao ni moja ćerka. Ćerka je poslala bar SMS. Tri reči: “Tata – sretna slava”.Moj odgovor je bio kratak: “Hvala!“. Obećale su. Obećale su da će svratiti. A nisu. Dan je bio lep, prijatan, sve je teklo po planu.Sve sem njih dve. Nije mi žao. Nekako sam znao, jednostavno sam osećao da su njihove izgovorene reči bile LAŽ. Ali nekako sam se nadao, a nada umire poslednja…
Biće bolje sutra. Okrećem glavu na drugu stranu. Oči se pune polako suzama. Dah zastaje. Teskoba. Žulj sudbine. Uvek se pojavi kada ne treba. Kao opomena.
(C) 2009 Christian Forty