Danas 21.11.09

Teško mi je. I to jako teško. Ne očekujem sažaljanje i utehu, jednostavno govorim o tome. Slavim slavu – Ranđelov dan (sv.arh.Angel Mihailo). U desnoj ruci plameni mač u levoj vaga. Teret greha prema teretu pokajanja i svakako-sud grehu. Moj je greh veliki, verovatno, kada se osećam baš ovako.

Svi su bili tu. Bili i otišli. Ostao sam sam. Opet sam. Ona nije bila. Kao ni moja ćerka. Ćerka je poslala bar SMS. Tri reči: “Tata – sretna slava”.Moj odgovor je bio kratak: “Hvala!“. Obećale su. Obećale su da će svratiti. A nisu. Dan je bio lep, prijatan, sve je teklo po planu.Sve sem njih dve. Nije mi žao. Nekako sam znao, jednostavno sam osećao da su njihove izgovorene reči bile LAŽ. Ali nekako sam se nadao, a nada umire poslednja…

Biće bolje sutra. Okrećem glavu na drugu stranu. Oči se pune polako suzama. Dah zastaje. Teskoba. Žulj sudbine. Uvek se pojavi kada ne treba. Kao opomena.

(C) 2009 Christian Forty
 
Kristijane znam da ti je teško..nadu ne smeš da izgubiš , bori se za svoje dete jer dečija ljubav je naiskrenija i čista ipak si ti njen tata.Ja moju decu teram da vide oca ...on nikada nema vremena za njih..nemoj to dozvoliti i tebi sa se desi.Budi uporan ljubav se gradi i čuva...Sa zakašnjenjem SREĆNA SLAVA
 
U pravu si, bez obzira koliko ti tesko i zelis da je vidis, znas kao iskusniji i stariji preko cega se moze a preko cega ne moze preci.
Ne treba ispunjavati sve zelje, samo ono sto je korisno.
Ona je jos mlada da bi shvatila, vreme ce pokazati... samo da se ne pretvori u onakvu osobu koja koristi te nemile dogadjaje izmedju roditelja... sto bi islo na njenu stetu, a jos je mlada da to vidi.
 
Zelela bih da mogu da ti kazem ono pravo.Ali ne umem to da srocim.Samo mogu da molim Presvetu Bogorodicu da podari utehu, donese spokojstvo, mir i blagoslov tebi i tvojoj porodici...A znam, uverila sam se u svom zivotu, da je Ona zaista Brzopomocnica...
 

Back
Top