...pamtim to..davno je bilo...buketi cvijeća..parfemi..večere uz svijeće...nestalo...hrabro ću priznati..sjedim sama za kompom..bez cvijeta..bez tebe...hrabro ću priznaati...sama sam i danas..a kažu..bar danas..za ženu...natoćit ću si čašu vina..poslušat Šerbeđiju...pomisliti, ima još godina..valjda će biti drukčije..pa nekad mora..hrabro ću podići ovu čašu, sama u svom kučerku..sama na ovoj mjesečini..nazdraviti svim hrabrim ženama, majkama..kčerkama..sestrama..prijateljicama..vama koje ste temelj obitelji..koje ste nekad bile sretne..same..zaljubljene..uplakane..vama koje za ljubav dajete dušu..borite se s porazima..vedre nasmiješene..razigrane u svojoj viziji..u svojem slatkom bunilu..koje se zove ljubav..nazdravljam Ženi...koja je Ljubav...Nada..Nježnost..sretan ti praznik, prijateljice...