
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
DAN ŠTO BEGA
Dodje tako dan što bega
Lepo kaže dosta mu je svega

I zato od mene bega
To dan kaže…tako mi svega.
I još reče
Da će od men’ da uteče
Ako nisam nasmejana

Kaže on meni....
Dan mi kaže da ne bude zabune

’nako, kroz zube već prilično iznerviran
I licem mojim smrknutum istraumiran
„Slušaj Ljiljka, al’ pažljivo
U oči me gledaj al’ ne sramežljivo

Otvor' oko da vidim kolko je široko
Sad će kiša jako da pada
Nek plače ona al’ nemoj i ti
Obraz hoću suv i sa kezom
Da ti vidim sa sve zezom
U okcetu zez nek blista
Pusti zvrka da iskoči
Neka suzu on zaskoči
Ja sam takav... kakav jesam
Priznajem...malo sam i tesan
Ali draga moja, nisam besan
Samo sam života tvoga deo
Maleni dan što početak ima i kraj
Dobro....danas nisam nešto lep
Ali veruj mi... nisam baš ni slep
Znaš da umem da budem i diiivno lep

E...to ću sutra ....
Ajde sada....daj da vidim
Kez što napravio ga je zez“
Dan pobegulja…
Bog te mazo….k’o jegulja

Šta ću….zar od men’ dan da bega?
To ne biva…tako mi svega
Zato evo keza zeza
Malo moga šaren veza

OJHAAA


PS Laku noć i dobro jutro blogeri.....sve ima svoj početak i kraj. Kada je sredina teška samo treba dočekati novi početak sa što manje ozleda....naših i tudjih.
Miran san i lep dan vam želim