Dan P O S L I J E

Znam gdje si otisla .
Saputale su planine dvije.
Ceoce te tvoje cekalo.
Odali te svici niz puteljak.

Vadila si upretane krompire.
Iz porodicmog ognjista .
Tresuci pepeo rucicama .
Todorocu si izljubola .

Cadjavi kota joj napunila vodom .
Skupljala si mrave sacicama.
Trcala livadom za leptirima .
Ljesnjike u zavrnutoj majici .
Brala si mila i dobila krila .
Pitovala do Beograda zorom.
Slusala huk Fruskogorskih lipa .
Tvoja zvijezda je sjajna.
I kad je nebo oblacima tmurno .
Njen sjaj vidim i danju i nocu.
Mahala je tiha pohode ti ceka .
Moraca tece vrijeme gazi .
A sto da radim ja dok nebo place...