

(ili neka moja razmišljanja inspirisana ko zna čime)
DAN NEĆE DA VE ČEKA
Noć za rastanak celiva zoru. Ona se pojavljuje smerno, kako mladevesta stidljivo grleći krošnje i crvene krovove.... miluje rosne cvetove i usnule mačke što spiju po budžaci.....po neko pceto lane ....toj tera noć i avetinje što se po mraku motaju po čaršiju....pekari već založili furune i noćobdije i meraklije vrću se kućama sas vrele mirisne pogače da se iskupe kod domaćica....krivi jesu, al' merak si nema cenu....kafandžije čiste za ove jutarnje mušterije.....
dizajte se mori, dan neće da ve čeka