Dan kada su svi postali „bogati“
Jednog jutra, bez najave, bez pitanja, bez objašnjenja – svaki čovek na planeti se probudio sa tačno 100 miliona dolara na svom računu. Od najzabačenijih koliba Amazonije, do penthausa u Šangaju – svi su ih imali. Niko nije znao ko je to učinio ni zašto. Ljudi su vrištali, plakali, slavili. Siromaštvo je nestalo.
Prvi dan bio je haotična svetkovina:
- Letovi za Maldive su rasprodati za 3 minuta.
- U Parizu su ljudi kupovali po pet "Louis Vuitton" torbi – jednu za svaki dan u nedelji, osim vikenda kad se ne radi.
- Na berzama su cene akcija eksplodirale – svi su ulagali u sve.
Ali već drugog dana, pekari nisu otvorili radnje. "Zašto bih ustajao u 5 ujutru? Imam 100 miliona."
Trećeg dana, bolnice su se zatvorile. "Doktori su otišli u Dubai."
Do kraja nedelje, smeće se nije odnosilo, jer niko nije želeo da bude čistač u svetu u kome su svi bogati.
Ljudi su plakali dok su sedeli na skupocenim kaučima, gledajući u prazne frižidere.
Jedan čovek je izašao na ulicu i ponudio milion dolara za veknu hleba. Dobili su ga – ali nije bilo hleba.
U mesecima koji su usledili, društva su se raspala. Novac je izgubio vrednost – više nije bilo ničega da se kupi. Ljudi su pokušavali da obnove razmenu – jabuka za lek, znanje za alat, ruke za ogrev. Neki su kopali po đubrištima luksuza, tražeći nešto korisno među stvarima koje su juče bile merilo uspeha.
Najcenjeniji ljudi postali su oni koji su znali da prave hleb, leče zube, poprave krov. Nisu bili najbogatiji. Ali su bili nezamenjivi.
Na kraju, ljudi su shvatili:
bogatstvo nije u parama koje poseduješ, nego u vrednosti koju znaš da stvoriš.
Novac su spalili da se greju.