U krošnjama upleten,
crveni odsjaj, zaostao
znak prolaznih…
svetli liskama uskomešan
vetar, prebrojava
granama zalazak.
Sunca odlazi tamo,
u pravcu jednog,
iz grudi otetog,
kao krik galeba, nad rekom
nestalog zvuka u smiraju.
Dan se oblači u veče
maskama, prikriva lik,
bojom nestaje,
s željom buđenja,
preleće šumu i negde,
budi se kao jutro…
sneno otvaraš oči,
nestvarni san tvoj
umivaš rekom probuđen
krikom galeb sjaj jutra
nacrtao je misao
da je pročitam!
crveni odsjaj, zaostao
znak prolaznih…
svetli liskama uskomešan
vetar, prebrojava
granama zalazak.
Sunca odlazi tamo,
u pravcu jednog,
iz grudi otetog,
kao krik galeba, nad rekom
nestalog zvuka u smiraju.
Dan se oblači u veče
maskama, prikriva lik,
bojom nestaje,
s željom buđenja,
preleće šumu i negde,
budi se kao jutro…
sneno otvaraš oči,
nestvarni san tvoj
umivaš rekom probuđen
krikom galeb sjaj jutra
nacrtao je misao
da je pročitam!