Kad je ostala bez posla, Suzana nije odmah paničila. Imala je plan – jasnu,
racionalnu strategiju za povratak u radnu rutinu. Bila je tiha, pouzdana, pažljiva.
Znala je kako da umiri dete koje plače bez da ga kupuje slatkišima. Znala je kako
se vodi dnevnik navika, kako se stvara rutina igre i odmora. Ali znanje se, kako se
ispostavilo, nije tražilo.
Suzana nije volela da laže, ali poslednjih mesec dana je lagala banku da će vratiti
minus “uskoro”, gazdaricu da “čeka uplatu”, a samu sebe da je sve to privremeno.
Bila je školovana bejbisiterka, sa znanjem, iskustvom i ljubavlju za decu.
Na papiru – idealna. U stvarnosti – nepoželjna. Roditelji su tražili “energiju”, “šik izgled”,
“nekog s harizmom” – što god to značilo.
Trebao im je “neko vedar, šik, razigran, kao sa storija”. Čula je te reči više puta, u
različitim varijantama, dok joj je ton glasa klijenata polako gasio nadu.
Kad je naišla na oglas Ristićevih, nije se smejala. Nije se ni zgrozila. Samo ga je
čitala više puta, kao da proverava da li je stvaran:
Traži se devojka koja zna da bude zvezda. Za dvoje dece – i nas, da budemo iskreni.
Poželjno da bude nalik starleti. Volimo šminku, glas, stav. Život je šou, daj da bude lep.
Kliknula je Prijavi se onog istog dana kad je jela senf na hlebu jer ničeg drugog nije bilo.
Ušla je u ovu priču iz gladi. Nije ni slutila kakva će iz nje izaći.
Prvi dan je obukla sve što inače ne bi. Trenerku u boji žvake, čizme sa platformom,
i džins jaknu sa štrasom. Šminku je našla na YouTube tutorijalu “starleta u pet koraka”.
Tresla se kao pred maskenbal. Ali kad je vrata otvorila Nina Ristić – platinasta,
samouverena, sa kriglom proteina u ruci – znala je da je pogodila ton.
-Predivna si, a bogami i imaš taj vajb. Deca će te obožavati! - rekla je Nina, slikajući
je odmah za story.
Deca nisu reagovala odmah. Lena ju je skenirala kao rendgenom, Vuk je uporno
pokušavao da joj skine trepavicu. Ali onda je Suzana, u pokušaju da bude “cool”,
glupavo pala dok je pokušavala da snimi ples. Deca su prasnula u smeh. Prvi
smeh u toj kući posle dugo vremena.
Naredne nedelje bile su kao improvizacija. Tokom dana je smišljala kojekakve
gluposti a deca su se smejala kao luda. Uveče niti im je čitala niti pričala bajke o
zmajevima, princezama i dvorcima. Pričala im je o trkama automobila ili motocikala,
paraglajdingu ili jahanju na talasima, i naravno o ekstremnom alpinizmu. Glumila je
da zna šta radi, dok je ispod toga, iz navike i instinkta, radila ono što zna. Vuk je
prestao da se budi noću, Lena je počela da postavlja pitanja o svemu – i da sluša
odgovore. Za spavanje, svetlo u sobi deci više nije bilo potrebno.
Prva nedelja je bila pakao. Nije znala kako da hoda na platformama. Zalepila je
veštačke trepavice obrnutim redosledom. Umesto da kaže - možemo da pravimo
kolač od banane i ovsenih pahuljica, rekla je - hajde da snimimo TikTok tortu.
Ali – deca su se smejala. Prvi put posle dužeg vremena. Vuk (6) je rekao, - ti si
glupačica, ali slatka si. A Lena (8) je ozbiljno zaključila, - Ti si čudna, ali nisi kao
one druge. One su bleee.
Ristići su bili oduševljeni. - Aura! Imaš auru! - rekla je Nina, majka, zaluđena
Instagram filterima i protein šejkovima. - Konačno neka koja ne filozofira.
Suzana je prećutala da je završila pedagogiju i napisala stručni rad o emocionalnom
razvoju dece do sedme godine.
Ali nešto se počelo dešavati. Nije više samo glumila. Počela je da uživa u
preterivanju. Bilo je osvežavajuće – biti previše. U društvu koje stalno traži da se
“umiriš”, “budeš skromna”, “ne praviš scenu” – Suzana je počela da obožava što
pravi scenu. Namerno. U boji.
A Suzana je, neplanirano, otvorila Instagram nalog: @AuntNanny. U početku iz
zabave. Onda iz znatiželje. Pa iz osećaja da može da igra dvostruku igru – s jedne
strane fotke u šljokicama i sa klincima na ramenima, a u opisu – diskretno, skoro
neprimetno objašnjenje razvoja samopouzdanja kod dece.
Ljudi su počeli da je šeruju. Neki iz sprdnje. Neki iz oduševljenja. Većina je lajkovala.
A onda su se javili i stručnjaci. Jedan profesor pedagogije sa Filozofskog fakulteta
podelio je njen reel sa komentarom, - Ako šminka služi razbijanju otpora kod dece,
onda je to pravi metod.
Ali sve bi to možda ostalo samo kao zabavna epizoda da nije bilo incidenta.
Jednog dana, dok je Nina bila na snimanju svog lifecoach podcasta, a Dragan
zaključan u sobi s tri Zoom sastanka, Lena je pala s bicikla. Suzana je istrčala
bosa, razmazane maskare, krv joj je klizila niz laktove dok ju je nosila unutra.
Vuk je plakao kao da mu neko cepa grlo.
Kad su Ristići ušli i zatekli je kako panično traži zavoj, bez šminke, bez poza, bez
glume – prvi put su je stvarno videli. I nisu rekli ništa. Samo su seli. I plakali sa njom.
Sutradan su je pozvali na razgovor. Mislila je – gotovo je. Skidam nokte, brišem profil.
Ali Nina je rekla nešto neočekivano, - Znaš šta... bila sam ubeđena da ćeš biti još
jedna u nizu. I jesi – ali si onda postala nešto drugo. Zbog tebe su naša deca počela
da nas zovu mama i tata, a ne “ti” i “ej” ili “brate”. I znaš šta, Suzana? To što si fejk,
samo ti je pomoglo da pokažeš šta si zapravo.
Dragan je samo rekao, - ako ostaješ, ne menjaj ništa. Ni trepavice.
Šest meseci kasnije, profil @AuntNunny imao je preko 300.000 pratilaca. I dalje su
tu bile slike sa selfijima, šljokicama i preterano nameštenim pozama. Ali u opisu se
pričalo o granicama, o pažnji, o tome zašto deca ponekad lažu i zašto je to zvono
za razumevanje.
Nastavnici su koristili njene klipove kao uvod u časove. Na fakultetima su je citirali
pod temom “moderni oblici obrazovne komunikacije”. A deca su je obožavala.
Krajem školske godine, Lena je držala govor pred školom.
Tema: “Moja inspiracija.”
Svi su očekivali da kaže “mama” ili “naučnica”, eventualno lik iz bajke. Ali Lena je
na bini pokazala sliku – Suzana u neon pink haljini i knjigom o deci u ruci. I rekla:
Ona je neko ko preteruje. I zbog toga nas je naučila šta je stvarno. Prava stvar je
kad neko pretera – ali u brizi, u igri, u podršci. Hvala joj što nije bila normalna. Moja
inspiracija nije savršena. Nije ni klasična. Nije ni stvarna – jer ponekad glumi. Ali baš
zato, naučila me je da mogu da budem više stvari u isto vreme. Mogu da budem
devojčica i tigar. Mogu da budem glasna i pametna. Mogu da preterujem. Hvala joj
što je preterala – i nas naučila kako se to radi s ljubavlju.
Aplauz je trajao duže nego što je trebalo. A Suzana je stajala pozadi, suza joj je ušla
ispod šminke, i rekla u sebi: “Idemo dalje.”
Suzana je te večeri sedela na terasi. Nokti su joj blistali. U ruci je držala knjigu o
emocionalnom razvoju dece. Imala je novu poruku na Instagramu – poziv da bude
govornica na panelu “Obrazovanje 21. veka”.
Nasmejala se i pomislila, - Odglumila sam starletu. Ali sam i dalje – ja. Samo sa
više boje i šminke.
Autor: domatrios
racionalnu strategiju za povratak u radnu rutinu. Bila je tiha, pouzdana, pažljiva.
Znala je kako da umiri dete koje plače bez da ga kupuje slatkišima. Znala je kako
se vodi dnevnik navika, kako se stvara rutina igre i odmora. Ali znanje se, kako se
ispostavilo, nije tražilo.
Suzana nije volela da laže, ali poslednjih mesec dana je lagala banku da će vratiti
minus “uskoro”, gazdaricu da “čeka uplatu”, a samu sebe da je sve to privremeno.
Bila je školovana bejbisiterka, sa znanjem, iskustvom i ljubavlju za decu.
Na papiru – idealna. U stvarnosti – nepoželjna. Roditelji su tražili “energiju”, “šik izgled”,
“nekog s harizmom” – što god to značilo.
Trebao im je “neko vedar, šik, razigran, kao sa storija”. Čula je te reči više puta, u
različitim varijantama, dok joj je ton glasa klijenata polako gasio nadu.
Kad je naišla na oglas Ristićevih, nije se smejala. Nije se ni zgrozila. Samo ga je
čitala više puta, kao da proverava da li je stvaran:
Traži se devojka koja zna da bude zvezda. Za dvoje dece – i nas, da budemo iskreni.
Poželjno da bude nalik starleti. Volimo šminku, glas, stav. Život je šou, daj da bude lep.
Kliknula je Prijavi se onog istog dana kad je jela senf na hlebu jer ničeg drugog nije bilo.
Ušla je u ovu priču iz gladi. Nije ni slutila kakva će iz nje izaći.
Prvi dan je obukla sve što inače ne bi. Trenerku u boji žvake, čizme sa platformom,
i džins jaknu sa štrasom. Šminku je našla na YouTube tutorijalu “starleta u pet koraka”.
Tresla se kao pred maskenbal. Ali kad je vrata otvorila Nina Ristić – platinasta,
samouverena, sa kriglom proteina u ruci – znala je da je pogodila ton.
-Predivna si, a bogami i imaš taj vajb. Deca će te obožavati! - rekla je Nina, slikajući
je odmah za story.
Deca nisu reagovala odmah. Lena ju je skenirala kao rendgenom, Vuk je uporno
pokušavao da joj skine trepavicu. Ali onda je Suzana, u pokušaju da bude “cool”,
glupavo pala dok je pokušavala da snimi ples. Deca su prasnula u smeh. Prvi
smeh u toj kući posle dugo vremena.
Naredne nedelje bile su kao improvizacija. Tokom dana je smišljala kojekakve
gluposti a deca su se smejala kao luda. Uveče niti im je čitala niti pričala bajke o
zmajevima, princezama i dvorcima. Pričala im je o trkama automobila ili motocikala,
paraglajdingu ili jahanju na talasima, i naravno o ekstremnom alpinizmu. Glumila je
da zna šta radi, dok je ispod toga, iz navike i instinkta, radila ono što zna. Vuk je
prestao da se budi noću, Lena je počela da postavlja pitanja o svemu – i da sluša
odgovore. Za spavanje, svetlo u sobi deci više nije bilo potrebno.
Prva nedelja je bila pakao. Nije znala kako da hoda na platformama. Zalepila je
veštačke trepavice obrnutim redosledom. Umesto da kaže - možemo da pravimo
kolač od banane i ovsenih pahuljica, rekla je - hajde da snimimo TikTok tortu.
Ali – deca su se smejala. Prvi put posle dužeg vremena. Vuk (6) je rekao, - ti si
glupačica, ali slatka si. A Lena (8) je ozbiljno zaključila, - Ti si čudna, ali nisi kao
one druge. One su bleee.
Ristići su bili oduševljeni. - Aura! Imaš auru! - rekla je Nina, majka, zaluđena
Instagram filterima i protein šejkovima. - Konačno neka koja ne filozofira.
Suzana je prećutala da je završila pedagogiju i napisala stručni rad o emocionalnom
razvoju dece do sedme godine.
Ali nešto se počelo dešavati. Nije više samo glumila. Počela je da uživa u
preterivanju. Bilo je osvežavajuće – biti previše. U društvu koje stalno traži da se
“umiriš”, “budeš skromna”, “ne praviš scenu” – Suzana je počela da obožava što
pravi scenu. Namerno. U boji.
A Suzana je, neplanirano, otvorila Instagram nalog: @AuntNanny. U početku iz
zabave. Onda iz znatiželje. Pa iz osećaja da može da igra dvostruku igru – s jedne
strane fotke u šljokicama i sa klincima na ramenima, a u opisu – diskretno, skoro
neprimetno objašnjenje razvoja samopouzdanja kod dece.
Ljudi su počeli da je šeruju. Neki iz sprdnje. Neki iz oduševljenja. Većina je lajkovala.
A onda su se javili i stručnjaci. Jedan profesor pedagogije sa Filozofskog fakulteta
podelio je njen reel sa komentarom, - Ako šminka služi razbijanju otpora kod dece,
onda je to pravi metod.
Ali sve bi to možda ostalo samo kao zabavna epizoda da nije bilo incidenta.
Jednog dana, dok je Nina bila na snimanju svog lifecoach podcasta, a Dragan
zaključan u sobi s tri Zoom sastanka, Lena je pala s bicikla. Suzana je istrčala
bosa, razmazane maskare, krv joj je klizila niz laktove dok ju je nosila unutra.
Vuk je plakao kao da mu neko cepa grlo.
Kad su Ristići ušli i zatekli je kako panično traži zavoj, bez šminke, bez poza, bez
glume – prvi put su je stvarno videli. I nisu rekli ništa. Samo su seli. I plakali sa njom.
Sutradan su je pozvali na razgovor. Mislila je – gotovo je. Skidam nokte, brišem profil.
Ali Nina je rekla nešto neočekivano, - Znaš šta... bila sam ubeđena da ćeš biti još
jedna u nizu. I jesi – ali si onda postala nešto drugo. Zbog tebe su naša deca počela
da nas zovu mama i tata, a ne “ti” i “ej” ili “brate”. I znaš šta, Suzana? To što si fejk,
samo ti je pomoglo da pokažeš šta si zapravo.
Dragan je samo rekao, - ako ostaješ, ne menjaj ništa. Ni trepavice.
Šest meseci kasnije, profil @AuntNunny imao je preko 300.000 pratilaca. I dalje su
tu bile slike sa selfijima, šljokicama i preterano nameštenim pozama. Ali u opisu se
pričalo o granicama, o pažnji, o tome zašto deca ponekad lažu i zašto je to zvono
za razumevanje.
Nastavnici su koristili njene klipove kao uvod u časove. Na fakultetima su je citirali
pod temom “moderni oblici obrazovne komunikacije”. A deca su je obožavala.
Krajem školske godine, Lena je držala govor pred školom.
Tema: “Moja inspiracija.”
Svi su očekivali da kaže “mama” ili “naučnica”, eventualno lik iz bajke. Ali Lena je
na bini pokazala sliku – Suzana u neon pink haljini i knjigom o deci u ruci. I rekla:
Ona je neko ko preteruje. I zbog toga nas je naučila šta je stvarno. Prava stvar je
kad neko pretera – ali u brizi, u igri, u podršci. Hvala joj što nije bila normalna. Moja
inspiracija nije savršena. Nije ni klasična. Nije ni stvarna – jer ponekad glumi. Ali baš
zato, naučila me je da mogu da budem više stvari u isto vreme. Mogu da budem
devojčica i tigar. Mogu da budem glasna i pametna. Mogu da preterujem. Hvala joj
što je preterala – i nas naučila kako se to radi s ljubavlju.
Aplauz je trajao duže nego što je trebalo. A Suzana je stajala pozadi, suza joj je ušla
ispod šminke, i rekla u sebi: “Idemo dalje.”
Suzana je te večeri sedela na terasi. Nokti su joj blistali. U ruci je držala knjigu o
emocionalnom razvoju dece. Imala je novu poruku na Instagramu – poziv da bude
govornica na panelu “Obrazovanje 21. veka”.
Nasmejala se i pomislila, - Odglumila sam starletu. Ali sam i dalje – ja. Samo sa
više boje i šminke.
Autor: domatrios