Da se nesto ovako desi u Srbiji.....

vladster

Primećen član
Poruka
771
Juce u New Yorku neko gurne sirotog coveka na trake za metro. Umesto da mu ljudi pomognu, svi pasivno gledaju a fotograf za NY Post opali i nekoliko slicica koje uspesno proda svojoj novinskoj agenciji za koju radi. Novine objave sliku bez ikakvog srama da bi prodali sto vise kopija.

Kakva bi reakcija bila u Srbiji? Pretpostavljam kako nam je zemlja koruptirana, kako su ljudi sebicni i misle samo na sebe i kako treba samo bezati odavde.


Komentari?

12-5-12-NYPost-photo_full_600.jpg
 
Kontam da bi mu kod nas neko pomogao, i to verovatno neko ko pripada nekoj starijoj generaciji (neko ko ima recimo nekih pedesetak, šezdesetak godina).
Mog zeta su izvlacili mrtvog iz auta i prilikom izvlacenja mu izvukli iz dzepa oko 3000 maraka !:confused:
Valjda su mislili da mu vise ne trebaju . Problem je sto je bio ostavio iza sebe cerku od godinu i po i sina od dve i po godine .
 
Poslednja izmena:
Ne znam sta da kazem. Mislim da se slazem sa onim da bi mu neko stariji (50-60 godina) pomogao. Mozda, mozda i neko mladji, i to tipujem na nekog rmpaliju od dva metra. Devojke bi stajale i blenule. Mladi bi masovno sevali mobilnim da okace na YouTube, kao sto su radili kad se onaj nesrecni pilot srusio u dvoriste (jel' bese u Bataji? Novoj Pazovi?)

U prevodu: mislim da bi se kod nas mozda neko nasao da mu pomogne, ali to bi bio 1% ocevidaca. Kao takvi, ne mislim da mozemo da smatramo sebe nesto preterano moralno superiornijim of Amerikanaca (iako to stalno radimo). Vecina mu ne bi pomogla.
 
Ne znam sta da kazem. Mislim da se slazem sa onim da bi mu neko stariji (50-60 godina) pomogao. Mozda, mozda i neko mladji, i to tipujem na nekog rmpaliju od dva metra. Devojke bi stajale i blenule. Mladi bi masovno sevali mobilnim da okace na YouTube, kao sto su radili kad se onaj nesrecni pilot srusio u dvoriste (jel' bese u Bataji? Novoj Pazovi?)

U prevodu: mislim da bi se kod nas mozda neko nasao da mu pomogne, ali to bi bio 1% ocevidaca. Kao takvi, ne mislim da mozemo da smatramo sebe nesto preterano moralno superiornijim of Amerikanaca (iako to stalno radimo). Vecina mu ne bi pomogla.


pitanje je kakvo ti je okruzenje..
znam da sam spontanu reakciju imala na 80m dubine i da sam u situaciji kada sam time ugrozila svoj zivot spontano poletela da spasim tudj..u isto to vreme je uradio jos jedan momak..
statistika, od nas petoro dve petine su rizikovale svoj zbog tudjeg zivota..
nemam ja tako lose misljenje kao ti o srbima..naprotiv.
 
Ne govorimo sada sta je ko licno uradio. Nego da li je prisustvovao takvim situacijama, pa sta se dogodilo. Sta, nikada ti se nije desilo da se neko onesvesti u autobusu, a vecina se pravi blesava? Obicno se nadje poneko, ne kazem. Ali vecina, ne.

Pamtim kada sam se negde 2007. "prostrla" po Knezu. Okliznula sam se na led i pala na ledja, i nisam mogla da se podignem od kaputa. Nije sad bilo previse opasno ili dramaticno, ali to niko nije mogao da zna dok sam onako lezala. Elem, gledam ja levo i desno dok lezim, i onako izvrnuto vidim kako je ceo Knez zastao i blene u mene. Hajde da kazes da niko nije primetio, nego svi bulje. A ja se koprcam i lezim. Tek, proslo par minuta, prilazi mi neko sa ledja i podize me. Neki stranci, rekla bih da su bili Skandinavci. Ne kazem da su stranci uvidjavniji, ali mentalitet: "bleni kad se nekom nesto desi i ne radi nista" nam definitivno nije stran.

Postoji i psiholosko objasnjenje za to, ebem li ga, ne znam kako se zove, nesto o deljenju odgovornosti. U stilu, ako si sam na ulici i vidis da je nekom pozlilo, vecina ljudi ce pozvati pomoc posto nema nikoga drugog u okolini. Ali ako je ulica puna ljudi, niko nece pozvati, jer ce da racunaju da ce neko drugi to da uradi.
 
Poslednja izmena:
Ne govorimo sada sta je ko licno uradio. Nego da li je prisustvovao takvim situacijama, pa sta se dogodilo. Sta, nikada ti se nije desilo da se neko onesvesti u autobusu, a vecina se pravi blesava? Obicno se nadje poneko, ne kazem. Ali vecina, ne.

Pamtim kada sam se negde 2007. "prostrla" po Knezu. Okliznula sam se na led i pala na ledja, i nisam mogla da se podignem od kaputa. Nije sad bilo previse opasno ili dramaticno, ali to niko nije mogao da zna dok sam onako lezala. Elem, gledam ja levo i desno dok lezim, i onako izvrnuto vidim kako je ceo Knez zastao i blene u mene. Hajde da kazes da niko nije primetio, nego svi bulje. A ja se koprcam i lezim. Tek, proslo par minuta, prilazi mi neko sa ledja i podize me. Neki stranci, rekla bih da su bili Skandinavci. Ne kazem da su stranci uvidjavniji, ali mentalitet: "bleni kad se nekom nesto desi i ne radi nista" nam definitivno nije stran.

Postoji i psiholosko objasnjenje za to, ebem li ga, ne znam kako se zove, nesto o deljenju odgovornosti. U stilu, ako si sam na ulici i vidis da je nekom pozlilo, vecina ljudi ce pozvati pomoc posto nema nikoga drugog u okolini. Ali ako je ulica puna ljudi, niko nece pozvati, jer ce da racunaju da ce neko drugi to da uradi.

pa ne znam..
ja sam se kao klinka stalno onesvescivala u autobusima jer mi je uzasno smetala zagusljivost..i nikad nisam bila povredjena ili olupana jer je uvek onaj ko je bio blizu reagovao tako sto bi me prihvatio..jednom sam iskrenula nogu kod beogradjanke..trebalo je tu da se nadjem sa deckom, a on se nije pojavljivao nikako..pozovem, a on se ne javlja..zovem tako nekoliko puta za 15 min dok ga nisam probudila..
bili smo klinci srednjoskolci.on je radio nesto preko omladinske i poginuo od umora, komirao se i nije mogao od umore da se probudi..
a ja klinka i besna sto me nije ispostovao :roll: :lol: i krenem od telefonske govornice jer moblnih tada nije bilo (auuuuuu kako je to bilo davno) i u besu na nizbrdici iskrenem nogu i padnem..
da me bolelo - bolelo me, al e mnogo vise bolela povredjena sujeta..
iste sekunde je pritrcalo nekoliko najblizih osoba, bilo je i muskaraca i zena, koji su prisli i prihvatili me..cak su mi organizovali i prevoz i do taksija me neki decko odneo...
stvarno ne mogu da kazem nista lose, jer su mi iskustva sa onim sto se desavalo vise nego pozitivna..
isto sam dozivela u grckoj.
u hrvatskoj.u sloveniji.
mislim nisam sesvuda saplitala i onesvescivala, nego sam prosto prisutvovala situacijama kada su ljudi momentalno priticali u pomoc da pomognu.
 
A koliko imas godina? (Izvini na pitanju). Ovakve stvari bile su normalne kada sam ja bila klinka (80-tih). Podrazumevalo se da treba da pridjes da pomognes, i svi su osudjivali ljude koji to ne rade. Ali u poslednjih 20 god. se zesce izmenilo. :confused:

Ne kazem ja da su u inostranstvu bolje, ali iz iskustva znam da nismo uopste toliko puni empatije kako sebe vidimo. Mislim da nas je sva ova muka izmenila, pa tera ljude da vise gledaju sebe, kako da prezive, kako da se snadju. Gde su ranije mislili kad neko padne u autobusu "au, pala zena, hajde da pomognem", sada ili misle da je neka mucka, ili su u fazonu "i meni je lose, a ko ce meni da pomogne?" Ne znam. Uvek bude po neko ko ce da postupi ljudski, ali takodje i velika vecina koja ce ili da blene ili cak da snima mobilnim. I tu mi se nekako cini, mada mozda gresim, da mladi znaju da budu gori od starijih, a da su devojke gore od mladica.

Sto se tice price sa pocetka, Njujorcani obicno vaze za "najgore" ljude, tako da verujem da ih pola Amerike osudjuje kao mi sad.
 
E, a sada obrnuta prica. Padne tako moja tetka pre par meseci na ulici (a onako je krupnija) i pridje neki momak da joj pomogne. Kad je zasula drvlje i kamenje po njemu! :eek: Ni sad ne kapiram zasto se naljutila (da li zato sto je prisao, ili zato sto je nije lepo uhvatio da ustane - nemam pojma). Napravi situaciju da se momak postidi sto je prisao. Pa pazi kad ce sledeci put nekom da pomogne! (Nadam se da hoce, ali opet, tetka, takva reakcija :dontunderstand: )
 

Back
Top