DA SE NE BACI...



sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)​





RAZGOVORI SA ODRASLIM KOMADOM MENE - 1.


-RAZGOVOR - PROMENA-


Kada poželiš promenu
Budi spremna da izgubiš ono što si do tada imala
Jer promena i jeste to…
Gubitak jednog i dobijanje drugog .

Najbolje je da zamisliš vagu ispred sebe
Na jedan tas stavi sadašnje stanje
Na drugi stavi promenjeno stanje
Ako možeš da ga zamisliš
Ne zaboravi dobre i loše posledice
Naravno po oboje
Ne misli samo na svoje
Jer igra je vaša za dvoje
Da izbilansiraš i saldo na tas staviš
Važan su deo promene kojom se baviš
Pa odluči… i vodi računa o ravnoteži
Jer nikako ne valja kada ona mnogo beži.

Ako željeno promenjeno stanje
ne možeš da zamisliš
Onda nije vreme za promene malo moje
Pogledaj u to što imaš malo bolje.
RAZGOVORI SA ODRASLIM KOMADOM MENE - 2.

- PODRAZUMEVANJE -

Podrazumevanje je greška
jer se gubi draž, dolazi stereotip,
a on jede osećanja, duh stvaranja
i te iste ljude vodi ivicom nestajanja
i ono što su s mukom stvorili
podrazumevanje vrlo lako obori.
Dok podrazumevajući i ne radeći ništa
Ne trudeći se oko onog drugog ili drugih
Čekaš na porciju ljubavi, nežnosti,
Razumevanja i tolerancije,
Razgovora i šala, dočeka i ispraćaja
Što bliskosti raznih vrsta ga osećajem donose
I na oltar privrženosti prinose
Često odjednom ostaneš gladan
Tek jednog dana posluženja nema
To prvo primetiš i tek posle nekog vremena
Shvatiš da fali ti i poslužitelj
Aha…to je ona osoba što je spremala, donosila,
Smišljala i podrazumevanje tvoje služila,
Ponekad ćutala a ponekad se bunila.
Mora se truditi oko ljudi ...malo, ne treba mnogo...
Da bi trud nazad i dobio
I svima sa to malo bude lepo
Važi za svaku vrstu odnosa medju ljudima
Znaš….ljubav nikad ne podrazumeva
Ma jok….ona samo ume iz sebe da voli
Podrazumevanje je mnogo boli
Jer ono zapravo znači
“nije me briga za tebe, vidim samo sebe”
Podrazumevanje je u stvari nerazumevanje,
nemar i nebriga, ledeni vetar što u toploj duši poslužitelja zavija
A to ljubav njegovu ubija
Ona se pod njim uvija, grane svoje povija
Krckanje njihovo čuje samo poslužitelj
Dok sprema se na put jer ljubavi te više nije žitelj.


RAZGOVORI SA ODRASLIM KOMADOM MENE - 3.

- KADA OSTANE -

Kada prodje zaljubljenost ostaju samo čovek i žena....
I ljubav ili neljubav njegova ili njena.
Zbog toga što niko nije savršen, ni ti...ni ja...
Dodje vreme pre ili kasnije kada se zapitaš...u paru ili solo
Pitanje je zdravo normalno, čak i neophodno...zato ne plaši se
I obriši oke.....biće sve dobro kako god da ispadne
Videćeš vremenom da sve ima svoje dobre i loše strane
naučićeš već i sama ...
kad da rušiš, kad da gradiš a kad da zaobilaziš brane.
E, zato vaga u tebi i postoji...da izvagaš....dobro i loše
Uzmi tri lista papira za svaku grupu po jedan
Podeli svaki na dve kolone....i popunjavaj jedan po jedan
Samo da znaš....svaki je jednako bitan i vredan

1. Moj Čovek (karakter i tvoja zadovoljnost delima koja karakter stvara)
2. Moj Pratilac kroz svakodnevni život
3. Moj Muškarac (koliko se osećaš potrebnom, voljenom i shvaćenom ženom)

U svakoj grupi ispiši dobro i loše....pa izvagaj
Piši samo za sebe ali potpuno iskreno
Druge možeš i da slažeš....ali sebe nikada
Jer gde god da podješ sebe ćeš sresti
I pazi….jedna dobra osobina može biti teža od mnogo malih slabosti
Ali i jedna loša može biti toliko teška da je više dobrih ne mogu savladati
Koliko je koja teška odredjuje samo tvoj osećaj

Samo druga grupa može imati negativan saldo jer se jedino to može menjati ako se hoće
Sa osobinama iz prve i treće grupe čovek se radja...s razlogom
I ako u tim kategorijama imaš negativan rezultat....samo ti se kaže da ti nisi taj razlog


Kada prodje zaljubljenost ostaju samo čovek i žena....
I ljubav ili neljubav njegova ili njena

Ako dobiješ u sve tri grupe pozitivan saldo
Imala si sreće... našla si Čoveka
Sada....
Ako i njega ceniš i poštuješ
Ako želiš da te i dalje prati
Ako ga i dalje želiš i voliš
A sve to osećaš jer je on tu kraj tebe takav kakav je
Onda zrelo voliš i zrelo si voljena
I svaka borba koja vam predstoji vredi pile moje.

RAZGOVORI SA ODRASLIM KOMADOM MENE - 4.
KORACI


Ljudi se jedan drugome primiču i odmiču
Neki samo pored nas promiču
A neki ...budu tu, pa nam izmiču
Ma koliko se trudili oni nam odmiču.
A zašto?
Zato što svako daje ono što ima u sebi
i nešto nalik tome želi i očekuje i da primi
jer samo to ume da prepozna.
Kada se dva davanja prepoznaju nastaje bliskost
Zato i jesu dve duše bliske jer govore jezikom istim.

Bliskost traje sve dok se ne desi da se
Neko udalji korak od tebe.
Korak jedan nije problem....ma ni koraka dva
Malo se pomeri jedno, malo drugo
Nekad tiho a nekad ubace malo i svadju
I opet na sredini bliskosti se nadju.

Ali, ako se desi da koraci jedan za drugim odlaze
I nikako....nikako ti ne prilaze
Prosto vidiš tu njegovu želju da se odmakne
Jer iz nekog svog razloga...ćuteće korake pravi
Ostaje ti samo da pomeranje konstatuješ
I tri načina da ideš dalje.

Prvi je da i dalje daješ ono što imaš
Da na mestu svom i dalje stojiš
I korake onog drugog nemo brojiš
Korake promene bliskosti koji sve većom daljinom zvone
I bole....umeju baš da bole
To davanja tvoja nedavanjem tudjim zabole
Znam dušo, znam ...da davanja nedavanja ne vole
I osećaš se glupo i jeftino tako prosto sebe nudeći
Dok hladnoća primanja seče na komade duh i dušu ljubavi tvojoj sudeći
Bogu zahvali što dušu imaš da bolom žubori
Dok koraci jezikom nekim sebičnim govore
Nedavanja nevidom tišine jednostranom tad progovore
Nepotrebom primanja koraci odlazećeg sami se sa sobom razgovore.


Drugi je da se i ti ćuteći udaljiš korak nazad
Da se prilagodiš i ubiješ svoje davanje,
Da ne bi postali tvoje stradanje
Svoju želju, ljubav, osmeh i strast,
Brižnost da pretočiš u sebičnosti vlast
Jer tako manje boli odlazeći korak
Da nateraš sebe da daješ
Samo ono što taj korak tada može da prepozna
I gledaj da nikada
Koliko te boli nestajanje bliskosti ne dozna
Korak tada taj bolni osećaj ne ume da prepozna
Već samo samoveselost svoju ume tad da spozna.
Znam da mnogo boli i ovaj način
Ubijaš dušu, volju i za životom strast
Ali ubica nisi ti iako u ruci držiš mač
Seći samu sebe...zadati sebi mali bol
Da ne bi osetila veliki....pročitah reči tudje istinom što zbore
Jer veliki duša preživeti ne može
A da u ambise duboke tuge ne upadne
Sa malima je lakše jer
Ruku pod ruku nestajanja se udaljavanjem svojim prate.
E....to su već dva koraka izmedju
Koliko koraka je potrebno da se predju
Dok dve bliskosti izmedju sebe
Ne postave nepremostivu medju?
Dok ne umru sličnosti volja, želja i strast
I nebliskost umesto njih dodje na vlast?


Treći je da sednete i uz kafu razgovarate
Otvoreno, jasno i iskreno
Kažete šta vam smeta, ozbiljno i razgovetno
Kao dve osobe kojima je do stvaranja stalo
Malo treba truda samo da bi stvoreno opstalo
I što je najvažnije.....da čujete jedno drugo
Jer samo tako koraci utihnu
Samo tako putevi se sreću i bliskost dolazi
Kad jedno drugo čujete nebliskost odlazi
Nikada samo jedno nije u krivu ili pravu
Jer oboje koračate...
I za ljubav i za svadju treba uvek dvoje
A i za razgovore vala što sudbinu vam kroje
Kao šine što su nerazdvojne.....zato one i postoje
Najbolje da korake napravite jedno ka drugom
Nego jedno od drugog....ako je moguće
A moguće je samo ako korake odlazeće uz malo truda
pretvorite u korake dolazeće
Da duše ne bole i gordosti se ne razbole
A bliskosti se opet vide i zavole.


U svakom slučaju
Taj korak što je od tebe otišao
nikad više ne možeš da vratiš
ali možeš da odabereš način da ga pratiš
ili da ga uopšte ne pratiš
zapamti jedno...sebi uvek moraš da se vratiš.

Sad kreni na svoj put i žustrošću svojom ne pravi lom
i znaš već pile...
Da smo mi uvek tu...i tvoj stari dom.




attachment.php





PS Dobro jutrooooooo....:kafa: pa u dan
attachment.php
 
RAZGOVORI SA ODRASLIM KOMADOM MENE - 5. DEO

POGLEDAJ U SVOJE LJUDE

Povredili su je ..... Jako i to baš neki, ne svi naravno, od onih kojima je verovala, u koje se uzdala, koje je nazivala prijateljima i kojima je nesebično davala sklanjajući sebe i svoje želje i obaveze podredjujući njihovim željama. Oni, kojima je ugadjala, osećala ih kao deo sebe.....zato je i znala da bez reči im ugodi i u tome istovremeno uživa, ne osećajući davanje kao teret....naprotiv. To je duša čista i iskrena davala, jer davanje je blagoslov.
Lagati nije naučena, niti joj je rodjenjem dato....takvu je majka rodila, a sudba joj takve karte podelila.
Izlagali su je ne trepnuvši, sebično, bezdušno u vremenu koje je njoj jako bitno i za koje su oni znali da joj je bitno. Pričali su gluposti i smejali se dok su je povredjivali....to su se duše njihove i ego sadizmom hranili i urodjenom manipulatvonošću sladili.
A onda, kad je snaga njena, više inercijski, intuitivno, nego svesno, savladala prve jake bolove i nevericu, još dok su reči njihove i postupci sekli je po duši smejući se silinom nebrige i sebičluka, rekla kroz jecaj „povredjuješ me“...reči su nastavile da se blesavo smeju i seku.... ona još glasnije osu paljbu i izgovori svoj bol.....a oni, posramljeni, glupim opravdanjima počeše da se izvlače, da neke druge krivce za svoj egoizam pronalaze, da na šalu okreću svoju sadističku odeću. Nju, to samo još više povredi te se bol njena i povredjenost duše besom duboke razočaranosti razgoropadi...a samo joj je trebao zagrljaj reči....prijateljskih....samo to, jer po to je došla, zato je pozvala.

Sedi za stolom.......monitor ispred nje gleda u suze.
Zagrlih je ....ššššššš....plači i budi sretna što dušu imaš da boli, pusti njih nek idu svojim putem sebičluka i nebrige jer ništa više učiniti za njih ne možeš....jednom, kad prodješ svoje vremenske korake uz druge lepe duše što kraj tebe su, oprostićeš im povrede jer ljudi mogu da oproste, ali nebo nikada...ne uzimaj teret neba na sebe pile....drhte ramena ....“da li ja grešim...nisam pametna“.....jedva razgovoteno pitaju jecajući slapovi duge kose još šarene od letošnjeg sunca što mrse se medju mojim prstima.....plači pile, odtuguj tugu...a posle toga nebo če ti biti čisto i sjajno sa po nekim belim oblakom na kome osmeh duše odmara.....svako od nas svoje nebo ima i boju mu daje dušom, duhom i karakterom što osećajnost i postupak nam odredjuju...naše se nebo ogleda u onim malim, običnim, svakodnevnim ljudima na kojima tragove svoje ostavljamo...svačije se tako ogleda.....pogledaj u svoje ljude pile i znaćeš kakva si, videćeš sebe i znaćeš da ne grešiš.... ššššš....ljubim u kosu komad mene koji tako liči na mene......isto a različito.




RAZGOVORI SA ODRASLIM KOMADOM MENE - 6.deo

ČVOR I MAŠNA


Slušaj pile…a i ti “novi” sine

Svak je od nas balon šaren
I vezan je uvek nečim
Urodjenim il’ stečenim
Svaki balon čvor svoj ima
I čvorove manje, veće
Karakter se njima šeće.

Dva balona….dva su čvora.

Od čvora se mašna pravi
Al’ da krasi….ne da davi.

Ko od čvora mašnu smota
U kući je tad divota
Ko to ume…alal kume
Ko ne ume…drugog kune.

Ko to ume život slavi
Ko ne ume besom plavi
Dok dom mali ne poplavi.

Da l’ ćeš znati
Da l’ će znati
Da od čvora mašnu veže?

To se uči samo tako
Duh za svadjom da ne seže
Oko čvora silne vreže
Pletu ružne svoje mreže
Obidjite ih, poljubite,
Nasmešite, razumite,
I u mašnu zavežite
Jer čvor svaki razlog ima
Ali razlog vi nemate
Baš na čvorove tudje da gazite
Tol’ko lepih ima staza
Čvornovata je samo bogaza.

Ajde sada obadvoje
Ko će mašnu koje boje
Da zaveže, da napravi
Al’ da krasi….ne da davi


Ovako objedinjeno je zaista poduže, i iskreno, i ne baš lagano za čitanje. Ko bude imao volje ili razloga da čita, naći će i vremena :)

Ostalima, onima bez razloga i sa manje vremena :lol: postavljam laganije štivo na sledećem blogu.....tačnije, ekstra lagano :zcepanje:
 
Poslednja izmena:
Jer veliki duša preživeti ne može
A da u ambise duboke tuge ne upadne


Šta li će budnog oka da izbistre
te misli lepe, te misli čiste ?

TRENUCI OČEKIVANJA

Kroz srce onog neba iza stene
vidim pticu što juri prema nama.

Mi nismo sami među padinama
i zaostale misli su nam zanesene

Staza lepote se razastire unutra
za trenutak danas pretvoreno u sutra

O, gde to stupa nerođena reč pomno
kad pupoljak otkriva latice skromno

TRENUCI RAZMEĐA

Otišli smo, prahnuli ili se skvasili
zajedno opet nemir smo ukrasili

Kao malo ptičije nebo u oku poraslo
Kao cveće za mahanje na vetru zgaslo

Da otišli nismo nebo bilo bi plavo
kao teška reč bojena tvrdom glavom

Da otišli nismo nebo ne bi bilo pusto
usamljenost bi urasla u šiblje gusto

TRENUCI IZMICANJA

To se zove trenutak što izmiče iz šaka
i odnosi mehure topotom vremena jaka

Žeđi , promene,divljina granulog smeha
novo rzanje jutra, bojeno mirovanjem streha

Vraćeni i pomilovani prstima kao dete
kao kada se ljubite u usta ili svetkujete

Izgovorite nežno ono što se netačno sanja
i u kojoj žurbi prognanik puteve proganja....

ps. Nastaviće se TRENUCIMA ZASTANKA
ako ovo bude dobro...
Koleginice:ok:
 
:klap: :klap: :klap: :klap: :klap:

Svi razgovori su sjajni, izuzetno napisani i puni mudrosti! :worth:

Ali ja danas biram PROMENU!

Kada poželiš promenu
Budi spremna da izgubiš ono što si do tada imala
Jer promena i jeste to…
Gubitak jednog i dobijanje drugog .

84b5b4356bd50246078720dca2c656cc.jpg


Nekad se tako jako opiremo promeni...vagamo i merimo....pa nam nekad nije dobro ni trenutno stanje, ni ono prošlo, a budućnost ne vidimo....i onda vreme prođe...i vidimo da je sve dobro i da je tako moralo biti! :lol:
 
TRENUCI ZASTANKA

Zastanak to je našim mislima pravo
staze nove biraju nas, zapravo

Prelamanje puteva,skokom ili izviranjem
talasa novih, žednim stalnim biranjem

Prepoznata pitanja kad ih srce zaboravi
vrškove jezika i obraza odmah prepravi

Sačekajte mirise daleke kad pena rastvori
bolnima meleme a jakima mišice odmori

TRENUCI ODGOVORA

Pogledati sebe okom što se pomalja
kada nebo suprotno pitanje postavlja

Mesto zna početak, s nama izravnava
mesto s nama ćuti i s nama završava

I samo od zemlje poklonstvom se diže
kada reč zla i naborana na zemlju pada

Jedna ruža i zebnja drugu sustiže tada
i ne ostavlja nas ni kada ode iznenada
 
poetessa;bt249428:
:klap: :klap: :klap: :klap: :klap:

Svi razgovori su sjajni, izuzetno napisani i puni mudrosti! :worth:

Ali ja danas biram PROMENU!



84b5b4356bd50246078720dca2c656cc.jpg


Nekad se tako jako opiremo promeni...vagamo i merimo....pa nam nekad nije dobro ni trenutno stanje, ni ono prošlo, a budućnost ne vidimo....i onda vreme prođe...i vidimo da je sve dobro i da je tako moralo biti! :lol:

Blagodarimo obe na tapšanje :lol:
hvala :zag:
dobro, ako ćeš danas da se promenjuješ, nek ti bude :zcepanje:
 
Dragoljub69;bt249477:
Najvredniji brilijant u ruci držim-to novi dan sviće,
na horizontu vojska koju moram pobediti...
Hajdmo Jovo(Ljiljka) nanovo...:lol:

ajd.....još jedan krug :zcepanje:
majkumu....koliko krugova još ima? :eek:
nešto se mislim s ovu zavrtenu glavu
da se okrenem u kontra pravac da se okrećem....misliš da će da mi se odvrti? :rotf:

zaboravih jednu važnu misao
to ti je sad najvrednije.....eeeeeeeee
nekad bejoše razne druge stvari u rukama...osim zore msm,
oj Zoroooo, Zoriceeeeeeee :zcepanje:

e nasmeja me :cmok2:
 
Poslednja izmena:
LJILJA MMM;bt249587:
Hvala Soradze :heart: ponosna sam na svoju decu, na te ljude koje rodismo.
Decom se moramo baviti i nikada, nikada ne smeju osetiti da su sami.
Čopor zna, a ljudi....prečesto zaboravljaju pravila prirode.
Sigurna sam da ljubav, pažnja, razumevanje, koje smo ulile u našu decu, predstavlja osnovu njihovog psihičkog i fizičkog zdravlja i kada nas više ne bude, sijaće taj dragulj u njima i znaće da smo i dalje sa njima. Moji voljeni sinovi su odavno otišli iz mog okrilja, melje ih život, svojom ljubavlju im pružam podršku. Ponekad mislim da ih se nisam dovoljno nagrlila i naljubila...eto, majčino srce ne posustaje...:heart:
 
Soradze;bt249593:
Sigurna sam da ljubav, pažnja, razumevanje, koje smo ulile u našu decu, predstavlja osnovu njihovog psihičkog i fizičkog zdravlja i kada nas više ne bude, sijaće taj dragulj u njima i znaće da smo i dalje sa njima. Moji voljeni sinovi su odavno otišli iz mog okrilja, melje ih život, svojom ljubavlju im pružam podršku. Ponekad mislim da ih se nisam dovoljno nagrlila i naljubila...eto, majčino srce ne posustaje...:heart:

Tačno od reči do reči.:heart:

Evo, kao odgovor na Vaš komentar, malog dela teksta iz mog bloga iz 2009.godine

Mi smo luka a oni moreplovci. Odlaze odmorni a vraćaju se umorni naši mladi putnici. Mi smo tu da snenom pustolovu damo mek jastuk, da nahranimo gladnog, da utešimo nesrećnog,
da slušamo ispovesti i damo savete iako to niko od nas ne traži, da se radujemo kada i mornari, da poželimo sretan put ali da mladog avanturistu prvo obučemo u samopuzdanje i veru u nas, da ga nahranimo ljubavlju i poverenjem, a onda mu osmehom mahnemo.
Imamo pravo da kažemo "Ovo će mi dete izede džigericu s ovu njegovu/nu školu" kao što bi to rekla moja gospa Mara........ali se smešite u sebi .......zato što samo u školi postoji popravni ispit i nikada više.
 
LJILJA MMM;bt249608:
Tačno od reči do reči.:heart:

Evo, kao odgovor na Vaš komentar, malog dela teksta iz mog bloga iz 2009.godine

Mi smo luka a oni moreplovci. Odlaze odmorni a vraćaju se umorni naši mladi putnici. Mi smo tu da snenom pustolovu damo mek jastuk, da nahranimo gladnog, da utešimo nesrećnog,
da slušamo ispovesti i damo savete iako to niko od nas ne traži, da se radujemo kada i mornari, da poželimo sretan put ali da mladog avanturistu prvo obučemo u samopuzdanje i veru u nas, da ga nahranimo ljubavlju i poverenjem, a onda mu osmehom mahnemo.
Imamo pravo da kažemo "Ovo će mi dete izede džigericu s ovu njegovu/nu školu" kao što bi to rekla moja gospa Mara........ali se smešite u sebi .......zato što samo u školi postoji popravni ispit i nikada više.
Hvala na divnom tekstu. Šta da vam kažem....mnogo Vas volim i grlim :zag:
 

Back
Top