Da sam bogata....

Ovo je tema ``Da sam bogata...``
Tema je za mastanje.
Tako sam je ja barem shvatila.

Naravno da jeste, ja sam je zato i postavila.
Ali ljudi u nedostatku mašte, vole da filozofiraju.
Toliko su ogrezli u nemaštini i nesreći koja nas pritiska sa svih strana da više ne smeju ni da se usude da maštaju. I snovi su nam uništeni.:besna:

Verujte mi ... imam zilion želja - ali kad razmislim malo bolje sve se svode na ono čega smo u suštini svi željni - da živimo normalan život!

:cao:

ps.Ako se insistira na nekoj listi - napisaću je! ;)
 
Poslednja izmena:
Pa sad, nije da nema, ima bolesnih i nezadovljnih i među siromašnima i među bogatima. To nema veze sa bogatstvom.

I molim vas da na ovoj temi ne prosipate životnu filozofiju jer je jasno da pričamo o materijalnom bogatstvu. Ko ne bi voleo da ima para nema šta da traži na temi. Taj nek otvori temu o foliranju.
Činjenica je da se bez para može, mi u Srbiji smo genijalci za preživljavanje, ali da imate para k'o blata, sigurna sam da ga ne bi odgurnuli i rekli: "Meni to ne treba".
I normalno je da ne maštamo svaki dan o nekim ogromnim parama, nije nam to prioritet, ali nekad dati sebi oduška i pustiti mašti na volju je i zdravo i zabavno.:D

E da, interesantno mi je kako mnogi ljudi pričaju da bi pomagali siromašnima, deci i ostalima kojima treba pomoć, a generalno bogati ljudi nisu baš skloni deljenju para okolo.
Da li je u pitanju ljudska priroda koja se iznenada promeni i izgubi empatiju sa povećanom količinom para ili su samo pogrešni ljudi bogati?:think:

Generalno, u pravu si. Bogate zabole uvo za sve, i gledaju samo da uvećaju ono što poseduju. Opet, ne treba generalizovati. Neko se rodi bogat, pa nema predstavu kako je izvan zidina koje okružuju njegov život. Prosto, nikada nije osetio takav život, ni na sekund. Ima onih koji u trci za profitom izgube merila, izgube osećaje... ima onih koji su po prirodi samoživi, bilo da su bogati ili siromašni.
A ima i onih koji nemaju dovoljno ni za sebe, pa opet pomažu, kako mogu i koliko mogu, drugima, onim nejakima. Ima onih, kao moji roditelji, npr, koji mogu imati svoju decu i imaju ih, a opet reše da bar jednom detetu poklone život kakav ne bi moglo da ima tamo gde su ga zatekli.
Maštam ja, pogotovo na ovaj način podstaknuta, o nekim većim parama i mogućnostima koje iz toga proizilaze. Ko mi verovao, ko ne - ne predstavlja mi zadovoljstvo, čak ni u mašti, da me neko služi, da lenčarim po ceo dan, da mi neko drugi kuva... Verovatno bih se navikla na takav život, veoma brzo, ali sa ove tačke me ne privlači ni malo. Putovala bih, ooo da, ali i to je bez veze ako si sam. A i plašim se aviona :rumenko: Da imam bogatstvo, napravila bih čudo... Posao bi, onako kako ga ja zamišljam, cvetao, a moj bi život bio ispunjen. Sa jedne strane, imala bih šta da ostavim naslednicima, sa druge strane, uradila bih sve što mogu da vidim osmeh na licima dece i da im pomognem i olakšam život. O tome sam govorila u predhodnom svom postu. Posao, dobar, veliki posao i saznanje da si nešto uradio, nešto pomogao...
A kada se penzionišem, možda bih i dozvolila da drugi rade i služe mene.... možda ;)
 
pre novca je postojala robna razmena ili placanje u naturi (mada ni to nije izumrlo :mrgreen:), tako da je bzvz reci da bi bilo super da novac ne postoji. poenta je da ne mogu svi sve da proizvedu, a da toga nije ne bi bilo ni razvoja. ljudi bi tapkali u mestu. i da nema novca opet bi postojala merila vezana za razmenu robe.
 
Prvo bi obezbedila i sina i cerku podjednako,stambeno i finansijski pa sa tim parama neka rade sta hoce ako hoce neka studiraju u inostrantvu neka otovre biznis njihove su i to im je od nas,a dalje neka se snalaze samo!Onda kupovala bi jedno mesec dana sta mi se prohte is ve sto sam htela a nisam mogla dok se ne zasitim a posto se brzo zasiti znaci trajlo bi najvise mesec dana.Onda bi krenula da gledam kuci na tenane posto imamo ok stan ne bi zurila ali ako iskresne nesto super i po ok ceni zasto da ne.Kupila bi manju kuci ili zemlju pa ttu postavila montaznu kucu negde na halkidikiju da tu mogu d aprovodim leta.Polako bi razmisljal i o nekom biznisu.Mozda bu kupila nekretnine i izdavala mada trnutno nema mnogo vajde od toga ovde jer niko nema para pa bne znam kome bi izdavali!Eto to za pocetak...
 
Oni koji me dobro poznaju veruju da bih da sam jako bogata izgledala bas ovako kao sto sada izgledam, imala ono sto sada imam, zivela onako kao sto sada zivim samo bi na mom stednom racunu bilo mnogo mnogo novca. Preteruju naravno ali ne previse.
 
da kojim slucajem nasledim neko bogatstvo, prvo bih obezbedila cerki stan
nama bismo kupili stan u Belvilu, a ovaj bi ostao mami
obezbedila bih zenu kao pomoc u kuci mami, i sebi
dala bih svekru, svekrvi i zaovi deo novca u parama da rade s njim kako hoce
a zatim bih ako ima jos izgradila kucu na Zlatiboru i kupila apartman u Grckoj u Neos Marmarasu
i ostalo bih potrosila na putovanja i sredjivanje stanova....
 
Da sad kojim slučajem dođem do nekog velikog bogatstva :think:

Pa, prvo bih svakom detetu obezbedila se školuju na fakultetu po njihovom izboru.
Zatim bi svakom od njih ostavila poveću sumu novaca na štednu knjižicu
i kupila im svakom po stan i opremila po njihovim željama, i svakom po neki fini mali gradski autić...

Suprugu i sebi jednu malu kućicu sa velikom baštom i kupili svakom po autić, a dragog bih častila glanc novim motorm po želji...
Sebi bi otvorila knit-cafe/pozamanteriju, gde bih ponekad držala i kurseve šivenja, pletenja i drugih ručnih radova, a putovala bih po celom svetu u potrazi za lepim tkaninama, neobičnim predivima itd.
Naravno, da bih imala i neki drugi mnogo isplativiiji biznis, koji će mi omogućiti da se bavim gore navedenim ...
 
....uh....
....da sam, al' nisam...
....otisla bih da zivim negde gde je toplo, kupila veeelikuu kucu, da mogu deca da dodju i budu koliko zele....
....njima bi ispunjavala zelje, a moja zadovoljstvo bi bilo da ih ispunjavam....
....volela bih da imam neku kafeteriju, na nekoj obali...
....ma svasta bi ja volela...al' bolje i da ne razmisljam o tome...
 

Back
Top