Da naučite . . .

"Dakle, ti bi želeo da razgovaraš sa mnom?" reče Bog.

"Ako imaš vremena" rekoh.

Bog se nasmeši."Moje je vreme večnost" .

"Šta si me hteo pitati?"

"Šta te najviše iznenađuje kod ljudi?"

Bog odgovori:

"Što im je detinjstvo dosadno. Žure da odrastu, a potom bi želeli ponovo biti deca.

Što troše zdravlje da bi stekli novac, pa potom troše novac da bi vratili zdravlje.

Što razmišljaju mučno o buducnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.

Što zive kao da nikada nece umreti, a onda umiru kao da nikada nisu živeli."

Bog me uhvati za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini.

Tada upitah: "Kao roditelj, koje bi životne pouke želeo da tvoja deca nauče?"

Osmehujući se, Bog odgovori:

"Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli!
Mogu samo voleti.
Da nauče da nije najvrednije ono što poseduju, nego ko su u svom životu.

Da nauče kako se nije dobro upoređivati s drugima ...

Da nauče kako nije bogat onaj čovek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba.

Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povredi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izleči.

Da nauče opraštati.

Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju kazati niti pokazati.

Da nauče, da se novcem može kupiti sve. Osim sreće i ljubavi.

Da nauče da dve osobe mogu posmatrati istu stvar, a videti je različito.

Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima ... a ipak ih voli.

Da nauče kako nije uvek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.

Ljudi će zaboraviti šta si rekao.
Ljudi će zaboraviti šta si učinio.
Ali nikada neće zaboraviti kakva si osećanja u njima probudio."
 

Back
Top