Da mi je...

Da su mi samo krila golema
od silne čežnje i nedostajanja
tako snažna izrasla
Da s dva-tri zamaha
odnesu me tamo gdje želim biti
oduvijek
zauvijek

Da mi je samo usnuti
i snivati satima, danima
odsanjati ovo vrijeme
izgubljeno u daljinama
neproživljeno u bliskosti
I probuditi se jednom
tamo gdje pripadam
oduvijek
zauvijek
 
Ovo je prelepo.....daljine u vremenu.....:cmok:
Tvoje i moje vreme nije isto, kao ni daljine.....ali je čežnja ista.

Vreme...
utkano u daljinu
samo misao i želja
putuju ruku pod ruku
jedna drugu vuku
dok ne osetim
na bedrima tvoju ruku
daljina više ne postoji.
 
U izmaglici dalekog, baš kao i sad, ovako,
spusti mi polako glavu na neko sutrašnje rame
i zagledaj se pažljivo u plave barice neba.
Ponekad izmislim sadasnjost,
da imam gdje da prenocim.
I suvise sam videla
da bi smela da tvrdim.
Mnogo toga sam saznala,
da bi imala i jedan dokaz.
Ali ipak uz mene se moze, mada je neobicno...

Eh...vreme Ljiljo,ako iko ikada izmisli vremeplov, ja cu zasigurno biti prvi putnik, ako do tada vec ne odletim :zag::zag::zag:
 
Prelepo Tijara...:super:

evo jedna moja pesma koja bi mogla da odgovara temi:

PTICA

Pogledah kroz prozor
i ugledah pticu ...
na grancici visnje stoji
i...odlete brzo, lako...
Eh, da mi je ptica biti,
i imati krila...
Ko zna gde bih sada bila?
Mozda Tahiti,
ili u zemlji snova...
mozda u Africi, na Nilu,
a mozda bih ipak
zavrsila kod tebe u krilu? ;):zag:
 

Back
Top