Oblak kao meko paperje
visoko na horizontu.
Gledam i u mislima
skačem po njemu.
Od plavetnila pravim ogrtač,
u ruci mi mač.
Borim se sa nevidljivim,
osećam da boli.
Aveti iz prošlosti
kopaju po ranama.
Izlaze iz skrovišta
i tako, godinama
kao i sad.
Da li ću im pobeći?
Da li ću ih se sećati?
Mogu li se negde sakriti
kada padne mrak
i kada tama zauvek sa mnom
proguta oblak?