Da li vodite zivot kako ste ga zamislili?

Ne, ne, ne!
Mrzim jer ne vodim život koji sam zamislila. Baš je izgledalo da je bilo dovoljno da zamislim.
Ispalo je da svaki pedalj svog sveta moram da zalijem krvlju, znojem i duhom, nema ničega samom zamišlju.
Baš onako treba da se predaš zadatku da dobiješ nešto, a nekad ne dobiješ ništa. Moraš više puta da budeš na granici života i smrti da bi se nešto pojavilo, a i tad...
Treba mnogo, mnogo, ne tek ono:''Zamisliš i tu si!''.
U zdrav mozak nas ****.
Ja, ne znam zasto, ali uopste ne gledam ovako na zivot. Secam se dana kad sam imala 15 god, ono, mama mi pukla, glupo je sto tako pisem, ali tako je, bolnice, ne zna ko je, kako se zove, a ja ono osmeh na lice, teraj dalje, ali ni u jednom trenutku nisam sebe sazaljevala, zalila se da mu nesto fali, nekako sam bila u fazonu: to je zivot i tako je kako je. I uvek razmisljam proci ce. Bukvalno o svemu tako razmisljam. Bas kao i u mom prvom postu. I u svemu uvek vidim nesto bas, bas lepo. Raspala sam se od posla, iskreno, ledja me ubise, ali kupila sam klincima svetlece patike :) prestanu me ledja automatski kad ih vidim kako se smeju 😂 uopste nemam neki trip kao: ala je tezak zivot, ovo je bas tesko. Naprotiv, da lakocom obavljam zivotne izazove i mislim da to malo nervira ljude oko mene, posebno moja flegmaticnost. Kako cemo, lako cemo
 
upravo to jbt
imam prevose , svako od nas, svoji licnih srAn.ja da bih slusao tudja.
Hajde bre da ih iznenadim.
Da se izdignemo nekako, cudom, magijom, iz gliba.
Lako je potonuti.
Evo deluje mi kao taman citat Momo Kapora koji je pribelezio u jednoj od svojih knjiga.
"nemoj da places to mogu i ja"

ma zivot je ... kako ga ko dozivljava, gleda, podnosi, menja, uzima, daje...
puf

cuo danas pa da podelim sa Vama

 
nije :)

zelela sam da slobodno putujem svetom, da istrazujem prirodu, skrivena blaga...u isto vreme da imam svoju oazu, dom, ljubav, kuce, mace... :)

i dalje to zelim, mozda samo u drugacijoj formi u odnosu na taj pustolovni, zivopisan film u mojoj glavi kao devojcice... :D

ali ok...nije ni lose ispao kako je krenuo i kakve su okolnosti bile...opet neke stvari i nisu do nas...pa sta je tu je...
 
Lenj sam jutros nesto :D nisma trazio da li ima slicna tema, ne mogu da setim da sam je video.
Kada ste mastali kao mali, i secate se dobro nekih Vasih ciljeva zacrtanih
da li vodite svoj zivot kako ste ga zamislili?
Toliko sam umoran da uopšte više "nemam život", iako ne volim taj izraz.
Imao sam dobre trenutke, periode, godinama čak kada sam radio upravo ono što sam zamislio i hteo, i onih drugih "sivih dana i godina".
Šta znam, miks svačega. Dobra ti je tema, skoro ništa bolje nisam video. :)
 
paradoks je sto sam ja kao dete zivela jedan ususkan, (pre)zasticen zivot, bez ikakvih stvarnih problema..i sve mi je bilo gadno..
a posle, kad me sastavilo-kad je poceo rat imala sam 21 godinu..rat,hiperinfalcija, sranja, potucanja, boze mili..da sam kao dete znala sta me ceka, verovatno bih se ipak roknula:))
a da svega toga nije bilo, ko zna..mozda bih ostala isto nezadovoljno deriste..
 
paradoks je sto sam ja kao dete zivela jedan ususkan, (pre)zasticen zivot, bez ikakvih stvarnih problema..i sve mi je bilo gadno..
a posle, kad me sastavilo-kad je poceo rat imala sam 21 godinu..rat,hiperinfalcija, sranja, potucanja, boze mili..da sam kao dete znala sta me ceka, verovatno bih se ipak roknula:))
a da svega toga nije bilo, ko zna..mozda bih ostala isto nezadovoljno deriste..

sad si samo velika devojcica :D ipak zadovoljna onim sta si postigla uz sve sto nas je snaslo u poslednjih 30 god
 
jako mi se dopao deo
"kada bi dete ja videlo trenutnog mene"...

tesko mi da poverujem da bi ga bilo sramota mislim da bi bio ponosan jbt. ako ni zbog cega ono sto je rekla Bjanka "iskrenost" !!!
Ejjj pogledao si sebe i svestan delica sebe koji ti se ne dopada. Pa ko je na svetu presrecan sobom? Mislim da takva osoba ne postoji.
Ali nisi svestan koliko mene npr prvo tvoj nick odusevljava 👍
drugo za razliku od mene lepo pises, nemas preskoke sizofrene kao ja, odmeren, u temi uvek ... vrlo lep utisak ostavljas kao covek na mene.
Eto reko sam Ti i hvala za jedan od jacih "postova" koji su me naterali malo da razmisljam o svemu...

ZIVELI 🍺

Pa hvala ti, eto.
Najviše je to do loših odluka u životu. Nemora čovek ni nužno da bude loš. Nego pogrešiš jednom, pa onda neko vreme ispaštaš zbog toga, prođe malo pa opet omaneš, pa opet... i u tom ti prođe život. Nije to ni do toga da je čovek glup pa stalno greši nego jednostavno nema šlifa za život, ako bi se tako moglo reći.
Nego sam ja to na vreme uvideo, po pitanju nekih planova i nadanja u mladosti i detinjstvu, da od ta k nema ništa, pa i ne patim nešto za time. Nego mi se svidela tema pa sam se nadovezao.
 

Back
Top